Od prošle godine i službeno fizičar, dakle diplomirani, Darijo Brzoja domaćoj je TV publici dobro poznat kao dugogodišnji meteorolog Nove TV. Budući da je svojedobno najavljivao kako će, nakon obrane diplomskog u Zagrebu, školovanje nastaviti u SAD-u, Darija pitamo je li zov ekrana toliko jak da mu i dalje – prolongira inozemne planove?

– Još kao apsolvent i jedan od najboljih studenata u generaciji dobio sam priliku raditi na televiziji, ne sluteći da ću se na taj način pomalo odmaknuti od znanosti. Srećom, samo na određeno vrijeme, no vjerujem, s dobrim razlogom. Sad znam da su takvi odmaci u životu ponekad potrebni kako biste stvari sagledali iz različitih kutova i shvatili gdje uistinu pripadate.

Znanost je moja prva i najveća ljubav i sigurno je da ću najviše vremena ubuduće provesti istraživajući i pišući znanstvene članke. No, to ne znači da me nećete gledati na malim ekranima. Diplomirao sam prošle godine, a svoj diplomski, odnosno magistarski rad upravo pripremam za objavu u jednom znanstvenom časopisu. Na jesen ću svakako upisati doktorski studij, za sad je to sve što mogu reći.

Znači li to da ste poželjeli, daleko od svjetala reflektora, “s ekipom u Ruđeru dumati oko velikih stvari, poput Higgsova bozona”?

– Moram priznati da se s nekom zrelošću kod mene sve više javlja strast prema fundamentalnoj fizici, a recentnije sam razvio interes i prema filozofiji znanosti. Ipak, mislim da profesionalno najviše mogu dati u meteorologiji.

Mnoga su područja koja me zanimaju, poput paleoklimatologije, rekonstrukcije prošlih i predviđanja budućih klima, ili mikroklimatologije, odnosno proučavanja klime na vrlo malim skalama poput gradova i slično. Iako se laiku možda ne čini tako, sve je to vrlo usko povezano. Znanstvenici su dužni imati širinu kako bi na ispravan način mogli interpretirati dobivene rezultate, a ja se trudim rastezati u svim smjerovima…

Učini li vam se to da vaš posao meteorologa obuhvaća malen dio onog što ste savladavali studirajući? Želite li više?

– Rekao bih da je posao meteorologa na televiziji samo mali dio onoga za što se obrazujemo. Izazovi su ponešto drugačiji od onih u akademiji, no nikako ne manje važni. Osobno ulažem dosta truda kako bi informaciju prilagodio gledateljima. Cilj mi je da me razumije osnovnoškolac, ali i da onaj koji zna nešto više o meteorologiji ne ostane zakinut za dodatne informacije. Tako vodim računa i o djeci i o odraslima. Svaka riječ je na svom mjestu, sve je namjerno i kod mene nikad ništa nije slučajno rečeno.

S druge strane, meteorologija je posljednjih deset godina hit stvar u Hrvatskoj. Nekad smo meteorologe, poput Milana Sijerkovića i Vlaste Tutiš, doživljavali prvenstveno kao vrsne stručnjake, a u kontekstu javnog života kao samozatajne tipove, poput slikara i književnika. Danas su meteorolozi prave zvijezde, svi znaju tko je Zoran Vakula ili Darijo Brzoja, vas se zove na premijere, crvene tepihe… Kako komentirate takve promjene?

– Ne doživljavam se kao zvijezdu, a da me ne zaustavljaju na cesti svakih pedeset metara, ne bih o sebi mislio ni kao o poznatoj osobi. U prilog tome reći ću kako se ne sjećam kad sam zadnji put bio na nekoj premijeri. Niti se o meni mnogo zna. Gotovo sam siguran da ljudi, primjerice, ne znaju da sam vegan i strastveni zagovaratelj prava životinja. A o meteorologiji se u posljednje vrijeme više priča iz nekoliko razloga.

Iako je ljudima vrijeme uvijek bilo bitno, razvojem tehnologije, danas je ono gotovo jedino ostalo izvan kontrole, pa navikli da sve sebi prilagođavamo, htjeli bismo i da se ono ponaša kako nam odgovara. Zato nam sve smeta i nikad nam nije dobro. Postoji tu i komponenta neupitnih klimatskih promjena, zatim sama dostupnost informacija i slično. No, vrijeme uistinu miluje ovaj dio planeta i trebamo biti zahvalni.

Znam koliko je meni bilo čudno svojedobno slušati kako Britanci vječno pričaju o vremenu, to mi se činila tako ‘nevažna tema za gubiti vrijeme na nju’, a zadnjih godina i u Hrvatskoj o vremenu, klimatološkim promjenama, bioprognozama, na svakodnevnoj se bazi govori više nego o mnogim društvenim temama.

Što je utjecalo na to? Zanima li uistinu ljude toliko predviđanje vremena ili zaokupljenošću tom tematikom ‘zašuškavaju’ neke bolnije stvari u svakodnevici, loše osjećanje pripisuju cikloni i slično?

– To je moguće tek stvar dojma. Danas se jednostavno više priča, pa se tako više priča i o vremenu. Riječ je o temi na koju svi mogu nešto reći, dovoljno je opservirati. Za komentar društvenih događanja ipak se treba i malo educirati, a to mnogima danas nažalost nije milo.

Kad je ‘prognostičarstvo’ već toliko popularno, čini li vam se da bi se na tom terenu mogao isproducirati nekakav TV show? Bi li vam to bio izazov i jesu li vam privlačne i drukčije TV forme?

– Davnije sam razmišljao o seriji dokumantaraca na tu temu, postoji čak i neki sinopsis. Sve u svoje vrijeme!

Neizrečeni versi mladog autora

Što je sa skladanjem pjesama, za koga u zadnje vrijeme radite? Biste li se nekad okušali sami zapjevati neku od vlastitih pjesama?

– Pjevam samo za vlastiti gušt, a glazbu predobro poznajem i previše respektiram kao umjetnost da bih se uhvatio mikrofona. Iduće ljeto bit će 10 godina otkad su objavljeni moji prvi stihovi. Naime, na Splitskom festivalu pjevala ih je izvrsna vokalistica i moja draga prijateljica Ivana Radovniković. Riječ je o pjesmi “Moj si anđeo”. Bilo je to lijepo razdoblje, u međuvremenu su nastale mnoge naše zajedničke pjesme, no moram priznati da sam se ove godine ipak više posvetio struci. No, pisat ću i dalje, u meni je još mnogo neizrečenih versa…

MARIJANA KLARIĆ
FOTO: PRESS NOVA TV

Izvor: http://www.slobodnadalmacija.hr/Default.aspx

Komentari