Wednesday, May. 24, 2017

Divlje vrijeme

TORNADA, PIJAVICE-TROMBE

Među ovim vrstama vjetra i nema neke pretjerane razlike u pogledu izgleda i snage; razlikuju se u veličini tj. širini vrtloga ali i to je relativno.
Mozemo ih podjeliti na:

1.Morske Pijavice
2.Kopnene Pijavice ili Trombe
3.Tornado

Vrtložni vjetrovi nastaju u toplim i sparnim danima uglavnom iz cumulonimbusa (Cb) koji se tada stvaraju. Tornado se stvara iz oluja superćelijskog tipa (supercell storm), dok se pijavice stvaraju iz oluja višećelijskog i jednoćelijskog tipa. Jedan od uvjeta za vrtložne vjetrove su i jaka zračna strujanja promjenjvog smjera na različitim visinama (wind shear). Drugi uvjet je nazočnost wall-clouda ili repnog oblaka.

Tornado izaziva pažnju znanstvenika prije svega zbog nemogućnosti znatnijeg predviđanja (za sad samo 10-ak minuta unaprijed) i zbog posjedovanja velike količine mehaničke-kinetičke energije koja iznosi okvirno 10^3MW.

Definicija tornada, ali i trombi i pijavica može biti da je to visoki uzlani stup zraka koji rotira. Stup tornada iznosi obično 30-300 m, mada su u rijetkim slučajevima zabilježeni i veći.

Životni vijek tornada je podijeljen u 5 stadija, iako se oni nekad mogu preklapati.

1. stadij – stadij kovitlaca prašine, kada prvi znakovi cirkulacije postanu vidljivi kao vrtlog, ili vrtloženje zraka iznad vodene površine odnosno tla, ili kao kratak vrtlog iz oblaka (funnel cloud); u ovom stadiju štete su od vrlo male ili nikakvie.

2. stadij – stadij organiziranja, u ovom stadiju lijevak se spušta iz oblaka i ubrzano pokreće.

3. stadij – stadij zrelosti, tada lijevak postiže najveću širinu i uglavnom bude skoro okomit. U ovom stadiju štete su obično velike.

4. stadij – stadij skupljanja, u ovom stadiju lijevak se skuplja, a nagib mu se povećava. U ovom stadiju štete su također velike ali samo u uskom pojasu.

5. stadij – stadij povlačenja, u ovom stadiju lijevak je razvučen poput konopca, sve dok se ne raspadne.

Jači tornado-vjetrovi prolaze kroz svih 5 faza života, dok slabiji tornado-vjetrovi (i pijavice) nekad prolaze kroz samo stadije 1, 2, 5.

Oblik lijevka tornada i pijavica (trombi) može biti raznolik, uglavnom je cilindričan, konusan, oblik dimnjaka ili tankog konopca.
Razlika izmedju kopnenih (trombi) i morskih pijavica je jedino u tome iznad kakve površine nastaju. Pijavice se javljaju ili iz kumulonimbusa (Cb) ili iz kumulusa congestusa (Cu con), uglavnom u olujama jednoćelijskog tipa.
Razlika između tornada i pijavica uglavnom su u veličini, mada je i to relativno pošto su u pitanju vjetrovi koji nastaju na istovjetan način (u različitim okolnostima), u biti isti vjetrovi.

Snaga tornada i pijavica se mjeri u Fujita-skali i to u opsegu od F0 do F5:

Fujita – Skala Brzina vjetra u km/h
F0 64 – 116
F1 117 – 179
F2 180 – 253
F3 254 – 332
F4 333 – 419
F5 420 – 512

Forumula po kojoj se računa F je:

BV= 6,30(F + 2)^1,5

BV je brzina vjetra .

Brzinu vjetra tornada ili pijavice teško možemo izmjeriti, već se uzima “procjenjena” brzina na osnovi učinjene materijalne štete.
Najviše Tornada i pijavica su F0, F1, i F2, dok su rjeđe F3 a svega 1% slučajeva su F4 i F5 koji uništavaju sve sto im se nađe na putu. F5 tornada u prosjeku ima oko 2 godišnje u svijetu.

Najviše tornada ima u Amerci, Indiji,i Juznoj Africi, ali tornado-vjetrovi su zabilježeni na svim kontinentima osim na Antartiku.
U Europi tornada najviše ima u Velikoj Britaniji. Pretpostavljam da je jedan od razloga i Golfska struja.
Tornada i pijavica u Europi ima zaista mnogo osobito u toploj polovini godine, od Finske do Malte i od Rusije do Portugala.

Pojave slične tornadu/pijavici su i:

1.Gustnado
2.Funnel cloud
3.Dust devil(i Snow devil)

Gustando je zanimljiva pojava slična tornadu, naime radi se o vrtložnom kretanju zraka na zemlji, koji ne pravi vrtlog, ali diže u vis prašinu i druge relativno lake predmete.
Funnel cloud je ustvari tornado ili pijavica koji se nisu spustili na zemlju. Za ovu riječ ne postoji prikladan prijevod na hrvatski jezik.
Dust devil, u nekom slobodnom prijevodu “Tasmanijski Đavao”, je zapravo najčešći oblik vrtložnog kretanja zraka. Možemo i sami to vidjeti u jesen kada se otpalo lišće vrti u krug i pravi mali vrtlog sa prašinom. Dust devil ipak najljepše izgleda kada se pojavi iznad suhe zemlje ili pijeska pošto tada stvori uistinu impresivan vrtlog prašine koji se nekad izdiže i do 1 km visine, a moze biti i do 10-ak metara u širini, ali uglavnom je mnogo manji. Dust devil je uglavnom bezopasan, nije zabilježena nikakva materijalna šteta od njega (ako izuzmemo stolice ili suncobrane koje odnese par metara kada se pojavi na plaži), mada ipak nije preporučljivo prilaziti velikom dust devilu (koji nalikuje tornadu) pošto on ima snagu usisavanja čovjeka.
Snow devil je mnogo rjeđa pojava a događa se kada se javi vrtložno kretanje iznad snjeznog pokrivača, pa ako je snijeg prašinast onda stvori zaista fenomenalan vrtlog. Oni su zabilježeni u Rusiji, Finskoj i Švedskoj, ali su jako rijetki tako da im je vrlo teško naći fotografiju.

U rujnu 2004. godine naš član AdriaticWeather slikao je pijavice nad morem u okolici Dubrovnika. Pijavice su nastale u procesu popunjavanja ciklona iznad južnog Jadrana. Inače službeno izvješće govori o čak desetak pijavica koje su se pojavile tada u oklici Duborvnika.
Na Jadranu su pijavice najčešće u jesenskim mjesecima, osobito u studenom. Ističe se akavatorij otoka Hvara sa najvećim brojem opaženih pijavica u Jadranu.

Čestina pojavljivanja morskih pijavica na istočnoj obali Jadrana prema sinoptičkim i klimatološkim postajama:

 

TROPSKI CIKLON

Tropski ciklon (uragan)

Općenito. – U tropskim pojasima nekih oceanskih područja sjeverne i južne hemisfere, približno između paralela 8° i 20° geografske širine, povremeno se stvaraju posebni barički sustavi s karakteristikama oluje. To su tzv. Tropski cikloni s vjetrovima jačine 75 čv i više. Slični su ciklonama izvantropskih širina, ali se od njih razlikuju mnogim značajnim osobinama.
Osnovna je strukturalna razlika između tropskog ciklona i izvantropske (ekstratropske) ciklone mnogo manji promjer (približno 1/3 promjera izvantropske ciklone, odnosno 100-300 M), ali mnogo veća jačina vjetra (barički gradijent blizu središta iznosi 15-16 mbar, odnosno vjetar jačine iznad 150 čv) i mnogo niži atmosferski tlak u njegovu središtu (920-980 mbar). Tropski cikloni izvanredno su simetrični. Područje izobara obično je eliptično, ali središnje izobare gotovo su kružnice. U tropskom ciklonu predjeli jakih baričkih gradijenata i vjetrova orkanske jačine, posebno su izraženi. Cirkulacija u donjim slojevima ciklona slična je cirkulaciji izvantropske ciklone u fazi okluzije. Skretanje vjetra od smjera gradijenta iznosi 35-40° u desnom stražnjem kvadrantu, a 20-25° u lijevom prednjem kvadrantu. Na visini niskih oblaka zrak struji već po izobarama. Nemaju izrazitu temperaturnu razdiobu kao ciklone jer se uglavnom kreću u zračnoj masi jednolične temperature, a rjeđe između zračnih masa različitih toplinskih stanja. Količine oborina su goleme, a javljaju se s olujnim pljuskovima. Osim orkanskih valova koje izaziva veoma razvijen tropski ciklon, u samom središtu javlja se i zona tišina s razvedrenim nebom (široka do 20 M9, tzv. oko ciklona. To razvedravanje može potrajati sat-dva, što označuje posebnu razliku prema cikloni izvantropskih širina.
Učestalost tropskih ciklona manja je od ciklona umjerenih širina. Opažaju se u određeno doba godine i na određenim područjima, samo iznad oceanskih površina s veoma toplom i vlažnom zračnom masom. Uz manji promjer i vrlo nizak atmosferski tlak u središtu, tropski cikloni se kreću sporije od ciklona umjerenih širina, a u tropskoj zoni i u protivnom smjeru (od E prema W). Teško prelaze na kopno, već se kreću isključivo nad morskom površinom.
U mirnoj i jednolikoj sredini tropskih predjela teško je i zamisliti da se može stvoriti takva strašna meteorološka pojava. Može je realno opisati samo onaj koji je doživi, jer se ona nikada ne zaboravlja. Zato je pri plovidbi u predjelima tropskih ciklona najvažnije da se pojava ciklona na vrijeme otkrije i izabere najprikladniji manevar izbjegavanja njegova užeg područja.

Postanak i faze razvoja tropskog ciklona. – Tropski cikloni javljaju se isključivo nad morskom površinom, i to u krajevima s visokom temperaturom i velikom vlažnošću zraka. Upravo zato tropski ciklon ima golemu energiju koja se oslobađa kondenzacijom. Tropski cikloni formiraju se u intertropskoj zoni, tj. na granici između pasatnih vjetrova i pojasa ekvatorijalnih tišina. Čim stignu u veće širine, odnosno iznad kopna, oni naglo slabe i nestaju. Postoje i dvije teorije o postanku tropskih ciklona: dinamička (frontna) i fizička (konvektivna). Najvjerojatnije je da faktori jedne i druge teorije djeluju istodobno u stvaranju tropskih ciklona.
a) Dinamička (frontalna) teorija za stvaranje vrtložnog strujanja uvjetuje razlike u temperaturi dviju zračnih masa, sva suprotna strujanja (NE i SE pasat) i jako uzlazno strujanje zraka. Pri dolasku relativno hladnog zraka iz umjerenih širina tropski se zrak diže uvis klinom hladnog zraka. To dovodi do snažnog oslobađanja toplinske energije i stvaranja uvjeta za razvoj tropskog ciklona. Zato većina suvremenih meteorologa tropske ciklone smatra kao poremećaje koji se javljaju na intertropskim frontama.
b) Fizikalna (konvektivna) teorija uvjetuje postojanje ovih faktora. Zrak mora biti topao i vlažan. Vertikalni gradijent temperature mora biti tolik da može nastupiti uzlazno strujanje do gronje granice troposfere. Uzlaznim strujanjem obližnjeg vlažnog zraka kondenzira se i oslobađa latentna toplina koja daje energiju samom ciklonu. Devijacijska sila rotacije Zemlje mora biti dovoljno aktivna da bi se njezinim utjecajem razvilo vrtložno strujanje zraka. Zato začetak tropskih ciklona nije na samom geografskom ekvatoru, već na određenoj udaljenosti od njega (na granici zone tišine). Uz sve uvjete stup zračnog vrtloga postaje stabilan i zaštićen od mogućih banjskih utjecaja koji ga mogu uništiti.

Utjecajem devijacijske sile protusmjerni vjetrovi )pasat), na granici zone tišina, ali dovoljno daleko od ekvatora, izazivaju vrtložno strujanje ciklonskog karaktera. Iz umjerenih širina ti vjetrovi donose relativno hladan zrak koji se uvlači ispod tropskog zraka i na taj način prisiljava ga na uzdizanje. Jaka uzlazna strujanja unutrašnjih zona stvaraju jaku naoblaki (prevladavaju Cb-oblaci) i trajne kiše.
Okolni morski zrak koji sve brže pritječe prema središtu sve je vlažniji, pa se diže sve brže i tako izaziva sve veću kondenzaciju. Zbog toga dolazi do naglog oslobađanja toplinske energije i stvaraju se uvjeti da ciklon postane orkanski barički sustav. Posljedica toga je stvaranje sve nižeg tlaka u središtu vrtložnog strujanja, a time i sve jačeg baričkog gradijenta usmjerenog prema središti ciklona. S jačanjem vjetra jača i centrifugalna sila (uz devijacijsku silu), posebno u okolini središta ciklona, tako da olujni vjetrovi uglavnom kruže po izobarama, a vrlo malo prodiru u središnju zonu ciklona (oko 20 M). U toj zoni vladaju tišine ili promjenljivi vjetrovi. Ciklon ne ostaje nepomičan jer mu je za dalju evoluciju potrebno kretanje. To se kretanje obavlja u smjeru opće ljetne cirkulacije zraka nekog oceana.

Život tropskog ciklona može se promatrati kroz četiri odvojene faze razvoja:
Formiranje, sazrijevanje, zrelost i raspadanje.

Formiranje. Ciklonska cirkulacija se razvija, brzina vjetra blizu središta raste do orkanske jačine (64 čv). Atmosferski tlak pada do 1000 mbar. Ta faza može potrajati nekoliko dana, a može se završiti i u pola dana, ili još brže.

Sazrijevanje. Tlak u središtu ciklona i dalje pada, a brzina vjetra raste, ali ciklon je još uijek ograničen na malu površinu.

Zrelost. Tlak u središtu ciklona ostaje približno na prijašnjoj vrijednosti, ali se površina orkanskih vjetrova širi. Njezin je polumjer oko 150 do 200 M, a polumjer površine olujnih vjetrova do približno 300 M. U pojedinom slučaju razlike tih prosječnih vrijednosti mogu biti velike.

Raspadanje. Površina zahvaćena ciklonom i dalje se povećava, atmosferski tlak u središtu raste, a jačina vjetra pada. Ciklon gubi svoje tropske karakteristike i postepeno se raspada. Ako je ciklon nad kopnom, taj proces traje nekoliko dana. Nad kopnom se odvija mnogo brže.


Sl. 01. Tipično baričko polje tropskog ciklona s vjetrovima brzine do 100 čv

Opis i karakteristike polja tropskog ciklona. – Tropski ciklon u svom vertikalnom presjeku ima oblik leće probušene u središtu (oku ciklona). Područje niskoga tlaka čine izobare kružnog oblika. Barički gradijent prizemno je usmjeren od periferije prema središtu ciklona. Smjer vrtložnog strujanja u najnižim slojevima ciklona isti je kao i kod svih ciklonskih sustava, tj. od periferije prema središtu i u obrnutom smjeru kretanja kazaljke na satu. U većim visinama strujanje zraka teče prema periferiji tropskog ciklona.
Promjer tog baričkog sustava u početku je manji od 100 M, ali se razvija do 400 M, a pri dolasku u srednje širini i veći od 1000 M.
Vanjska granica ciklonskog područja nije izražena. Na putu od periferije prema središtu atmosferski tlak u početku postepeno pada, približavanjem središtu ciklona pada sve brže, a u njegovoj blizini (na granici oka ciklona) pada naglo. Zbog toga centrifugalna sila u okolini središta postaje vrlo jaka (orkanska jačina vjetra, a smanjen polumjer vrtložnog strujanja), tako da zrak struji gotovo po izobarama i vrlo slabo prodire u središnju zonu ciklona.
Središnja zona odvojena je od vanjskog dijela ciklona tzv. oblačnim zidom. U središtu pušu lagani vjetrovi promjenljiva smjera ili tišine s vedrim nebom, odnosno s visokom naoblakom. Suprotno vedrinama i slabom vjetru, u toj su zoni morski valovi naročito veliki (14 do 30 m visine), i posebnih oblika, što u sklopu ukrižanih valova i u onako malim granicama zone znači naročitu opasnost za pomorsku sigurnost broda. Promjer središnje zone iznosi od 2 do 20 M. Zbog svega tog središnja zona zove se ‘oko’ cikolna.
Oblačni zid javlja se tamo gdje centrifugalna sila točno uravnotežuje tlak zraka koji pritječe prema središtu ciklona. On stvara oko središnje zone neku vrstu valjkaste vertikalne zračne prepreke s jakom aspirativnom snagom, koja sprečava prodiranje okolnog zraka u središte ciklona. Time se tumači nagli pad tlaka zraka blizu središta ciklona, kao i tišina u središtu. Trenje o površinu mora slabi centrifugalnu silu. Na visini nema trenja, pa je centrifugalna sila veća. Zbog toga je promjer oblačnog zida u prizemlju sužen, a na visini proširen i ima oblik lijevka.
Podjelimo li polje tropskog ciklona s tri međusobno okomite osi (Sl. 02.), primjetit ćemo da je ovaj barički sustav nesimetričan. Kod tako nesimetričkog tropskog ciklona smjer baričkog gradijenta (G) ne podudara se s radijalnim pravcem (S) koji tu točku spaja sa središtem (N) tako nastalog baričkog sustava. To odstupanje različito je u raznim kvadrantima i u raznim geografskim širinama. Kad bi izobare bile strogo koncentrične kružnice, kut između smjera vjetra i smjera na središte ciklona bio bi stalan. Međutim, to nije tako. Prosječno se može smatrati da taj kut na periferiji tropskog ciklona iznosi oko 11 zraka (124°), a njegova je srednja vrijednost 10,5 zraka (118°).

Sl. 02. Raspodjela vjetrova u polju tropskog ciklona sjeverne hemisfere

Na sjevrnoj hemisferi nesimetričnost baričkog polja tropskog ciklona naročito je izražena na njegovoj desnoj strani. To je zato što se tropski cikloni načelno kreću po periferiji anticiklone suptropskih širina i stazom koja postepeno skreće prema višim širinama. Na desnoj strani ciklona podudaraju se smjerovi vjetrova ciklona i anticiklone i zato u tom području imamo najžešće vjetrove. Na lijevoj strani ciklona vjetar je blaži kao rezultat vjetrova suprotnih smjerova. Budući da staza cikona sjeverne hemisfere sve više skreće udesno, središte ciklona približavat će se brodu koji se nalazi na toj strani. Na južnoj hemisferi bit će obratna situacija od one opisane na sjevernoj hemisferi.
Može se zaključiti da je na sjevernoj hemisferi polovica ciklona koja se nalazi na desnoj strani tropskog ciklona za brodove opasnija od one na lijevoj strani. To naročito vrijedi za prednji desni kvadrant. Na južnoj hemisferi je obratno. U njemu je rezultantni vjetar jači nego što bi on bio prema baričkom gradijentu, pa je i more jače razvijeno; smjer vjetra zanosi brod prema
stazi i čelnom dijelu ciklona.
Taj dio ciklona zove se opasna polovica odnosno opasni kvadrant. Nasuprot opasne polovice (kvadranta) ciklona nalazi se podnišljiva (plovidbena) polovica (kvadrant). U tom dijelu vjetar je slabiji i zanosi brod od staze ciklona, a more je umjerenije. Znači, opasan kvadrant na sjevernoj hemisferi nalazi se sprijeda i desno od staze ciklona, a na južnoj sprijeda i lijevo.
Prema padanju atmosferskog tlaka, barički sustav tropskog ciklona podijeljen je na nekoliko prstenastih zona Tlak pada sasvim sporo u zoni A, sporo u zoni B, brzo u zoni C i naglo u zoni D. Prolazom središta ciklona tlak se mijenja obrnutim redom, ali mnogo brže zbog nesimetričnosti ciklonskog baričkog sustava. Za tropske ciklone u području Antila s polumjerom oko 500 M te zone imaju približno ove širine: A – 190 M, B – 30Mm C – 25 M i polumjer D – 10 M.

Sl. 03. Povezanost padanja atmosferskog tlaka i jačanja vjetra u tropskom ciklonu i zone polja tropskog ciklona, promjena tlaka i smjera vjetra.

Tropski cikloni utječu i na promjenu razine mora i pojavu privremenih morskih struja.
Promjene razine mora (do 3 m) osjećaju se i od 400 M pred ciklonom, i to nešto ispred i desno (lijevo na južnoj hemisferi) od ciklona, a rezultat su jače razvijenog mora u desnim (lijevim) stražnjim kvadrantima. Promjene razine mora ne osjećaju se na otvorenom moru, ali dolaskom na kopno djeluju razorno.Valovi stražnjeg desnog (lijevog na južnoj hemisferi) kvadranta izazivaju stvaranje brijega vala ispred ciklona i doline iza ciklona. Posljedica toga je strujanje mora u smjeru staze ciklona.

Sl. 04. Rasprostiranje valova u polju tropskog ciklona

A – sektor najvećih valova
B – sektor umjerenih valova
C – sektor manjih valova
D – sektor najmanjih valova

Područja javljanja i staze tropskih ciklona. – U šest različitih geografskih rajona stvara se najmanje 90% svih tropskih ciklona. Od tih rajona četiri su na sjevernoj hemisferi, a dva na južnoj (sl. 05.). Južni Atlantik jedino je područje u kojem se ne javljaju tropski cikloni.

Rajon I – sjeverni Atlantik: Zapadno indijsko otočje, Karipsko more, Meksički zaljev i vode istočne obale SAD. Tropski ciklon tog područja, s vjetrovima jačine 64 čv i više, zove se uragan (hariken, hurricane; u Meksiku cordonazo; na Haitima taino). Po učestalosti ciklona taj rajon je treći na Zemlji.

Rajon II – sjeveroistočni dio sjevernog Pacifika
: vode zapadne obale Meksika i Centralna Amerika. Primjenjuje se naziv uragan (hurricane) kao i u rajonu I.

Rajon III – Daleki istok (jugozapadni dio sjevernog Pacifika): cjelokupno područke zapadno od Marijanskih i Karolinskih otoka, Filipini i Kinesko more. Najveći broj tropskih ciklona na Zemlji javlja se između Maršalovih otoka i Filipina i u smjeru kazaljke na satu prodiru dalje k obalama prema zapadu, a zatim prema sjeveru i sjeverozapadu, iznad Filipina prema Korejskom poluotoku i Japanu. Jako razvijeni ciklon zove se tajfun (typhoon – kin. veliki vjetar), a istočno od Filipina begujo (baguio ili baruio).

Rajon IV (A) – Arapsko more i IV (B) – Bengalski zaljev
: u tim rajonima zove se ciklon.


Sl. 05. Područja javljanja i staze tropskih ciklona

Rajon V – južni Indijski ocean: u blizini i istočno od otoka madagaskara (u rajonu Maskarenskih otoka) i jugoistočnih obala Afrike. Zovu se cikloni kao i u IV rajonu. Po učestalosti ciklona taj je rajon drugi na Zemlji.

Rajon VI (A) – vode Australije (do 160° E) i VI B – južni Pacifik (zapadni dio, istočno od 160° E): u tim rajonima najčešće se zovu cikloni. Ciklon u Timorskom moru, a zatim prema SW i SW te uz NW obale Australije najčešće zove se willy – willy. Neki cikloni koji se javljaju istočno od Australije, zovu se ponekad i uragani.

Pojava tropskih ciklona u pojedinim rajonima nije pravilna, i to valja imati na umu pri upotrebi grafikona na sl. 06. Blizu točaka maksimalne učestalosti ciklona u bilo kojem rajonu postoje razdoblja bez ijednog ciklona. Suprotno tome, u sjevernom Atlantiku istodobno se mogu kretati do tri ciklona, a na dalekom istoku i do četiri tajfuna. Prosječan ukupan broj tropskih ciklona, koji se javljaju u toku godine, za sjevernu hemisferu iznosi 43, a za južnu 13, odnosno 56 za sva mora i oceane. Stvaran broj ciklona mijenja se iz godine u godinu. Naročite nepravilnosti u pojavi ciklona javljaju se u sjevernom Atlantiku. Istočnoazijski tajfuni čine najmnogobrojniju skupinu ciklona (prosječno oko 22 tajfuna godišnje).
Područja stvaranja tropskih ciklona pretežno se nalaze u zapadnim dijelovima oceana, oko otočja blizu kontinenata čije se obale protežu u smjeru N-S. S meteorološkog stajališta te oblasti leže u ekvatorijalnoj zoni tišina, ali daleko od geografskog ekvatora. U blizini geografskog ekvatora cikloni se ne stvaraju, zbog toga što je devijacijska sila rotacije Zemlje suviše mala, a razlike u tlakovima koji tu nastaju ne mogu se produbiti. Zato je zona geografskih širina do 8° s obje strane ekvatora slobodna od tropskih ciklona. U Indijskom oceanu, za vrijeme azijske zime, to će biti zona između SE pasata i NE monsuna, a ljeti je to sjeverna granica SW monsuna. U Atlantskom i Tihom oceanu to je zona između pasata sjeverne i južne hemisfere. Intertropske fronte su najudaljenije od ekvatora u ljetno i jesensko doba te hemisfere, pa je zato u tim razdobljima godine maksimum učestalosti tropskih ciklona. Srednja geografska širina zone stvaranja tropskih ciklona iznosi oko 12°N.


Sl. 06. Približan broj tropskih ciklona po mjesecima i rajonima

Nakon formiranja, tropski se ciklon polako kreće od istoka prema zapadu nošen zračnom strujom u kojoj je formiran. Kada dođe do ruba suptropske anticiklone, kreće se njezinom strujom od ekvatora prema sjeveru (na sjevernoj hemisferi), odnosno prema jugu (na južnoj hemisferi), a zatim skreće na istok sa strujom opće cirkulacije atmosfere. Staza ima oblik parabole prema istoku, s tjemenom u visini suptropskog maksimuma (25 – 30° N i S). Prva grana parabole vodi kroz tropski pojas od E prema W ili WNW (na S hemisferi WSW). Druga grana prelazi ponovno ocean u srednjim geografskim širinama u smjeru NE do NNE (na S hemisferi SE do SSE).
Brzine kretanja ciklona u početku je vrlo mala (od 5 do 20 čv; kod tjemena parabole do 10 čv). S razvojem tropskog ciklona brzina postepeno raste i može dostići 50 čv ili više kada ciklon dođe u umjerene geografske širine. Nakon toga tropski ciklon se širi, gubi na žestini, produžuje prema redovitim stazama ciklona izvantropskih širina i prima karakteristike izvantropske ciklone. Prijelazom preko kopna tropski ciklon gubi velik dio energije.

Otkrivanje i motrenje ciklona s broda. – Upotreba radara osobito je važna kada se ciklon nalazi u radarskom mjernom području. U posljednje vrijeme pojedini meteorološki centri snabdjeveni su i posebnim ultraosjetljivim instrumentom koji otkriva tropski ciklon u njegovu začetku, pa je time i otkrivanje njegova položaja olakšano.
Osim toga, za pomorca je veoma važno poznavanje izgleda neba i stanja mora u blizini tropskog ciklona.
Rano upozorenje o približavanju tropskog ciklona, prije pada atmosferskog tlaka, daju dugi valovi mrtvog mora, i to najvjerojatnije iz smjera približavanja cilona. Vjetrovi iz pojedinih kvadranata stvaraju svoja mrtva mora, ali presudni su oni valovi koji se kreću u pravcu staze ciklona, tj. valovi desnog stražnjeg kvadranta na stražnjoj hemisferi.
Kad je središte ciklona udaljeno 500 – 1000 M, atmosferski tlak redovito malo padne, a nebo je razmjerno vedro. Ako ima Cu-oblaka njihov vertikalni razvoj izgleda prigušen. Barometar postaje nemiran, tlak se mijenja za 1,5 mbar i više (pumping).
Što se tropski ciklon više približava, slijed oblaka počinje dobivati raspored sličan onome što se zapaža pri približavanju tople fronte ciklone u srednjim geografskim širinama. Kad je ciklon udaljen oko 300 – 600 M, pojavljuju se snježno bijeli fibrozni cirusi (mare’s tails). Ti oblaci konvergiraju prema pravcu iz kojeg se ciklon približava, što se naročito vidi pri izlasku i zalasku Sunca.
Nešto poslije pojave Ci – oblaka, a ponekad i prije, atmosferski tlak počinje polagano padati. U početku pada postepeno, pa izgleda kao da se samo mijenja normalni dnevni hod atmosferskog tlaka (u topima normalno dva maksimuma i dva minimuma). Kako se brzina pada atmosferskog tlaka povećava, normalna shema promjene sasvim se gubi i prelazi gotovo u stalan pad. Ci – oblaci postaju sve više izmiješani i prelaze u kombiniranu oblačnu barijeru Cs – oblaka. Ispod te barijere javljaju se As i Sc – oblaci, postaju sve gušći, a time i vrijeme sve nestabilnije. Počinje sipiti kiša (slična magli), koja je povremeno prekinuta nastupima jačih pljuskova. Atmosferski tlak padne oko 2 – 3 mbar. Što tlak brže pada, vjetar je sve jači; njegova brzina doseže 22 – 40 čv (6 do 8 Bf). Na horizontu se pojavljuje zid teških Cb – oblaka, tzv. stup ciklona. Dijelovi tih teških oblaka povremeno se odvajaju i u komadima se kreću nebom, praćeni povremenim kišama, a vjetar postaje sve jači. Između olujnih pljuskova mogu se kroz šupljine Sc – oblaka vidjeti Ci – oblaci.
Približavanjem stupa ciklona atmosferski tlak pada sve brže, a brzina vjetra se povećava. More, koje se stalno razvijalo, postaje olujno. Udarci vjetra i kiše su sve češći i žešći.
S odlaskom stupa ciklona dan postaje vrlo tmuran, udari vjetra postaju neprekidni, barometar osjetno pada, a vjetar povećava brzinu. U toj fazi središte puno razvijenog ciklona može biti 100 – 200 M. Što se središte ciklona više približava, vjetar je sve žešći. Sve se jače čuje kako vjetar zavija kroz snast i brodska nadgrađa. Kiša pada neprekidno (lijeva kao iz kabla). More dobiva brdovit izgled. Vrhovi velikih valova nestaju u vodenoj prašini koja s kišom ispunjava donje slojeve zraka. Vidljivost je vrlo slaba, tako da se objekti ne vide ni na najmanjoj udaljenosti (često jedva 30 m). I najveći brodovi gube svoja manevarska svojstva i prijeti im opasnost od teških oštećenja. Malokoji od slabijih brodova može izdržati takvo orkansko nevrijeme. Navigacija prestaje, a u prvom je planu sigurnost broda.
Kad brod ulazi u oko ciklona, vjetar najedanput prelazi u povjetarac, kiša naglo prestaje, a nebo se razvedri toliko da se Sunčeve zrake vide koroz relativno tanak sloj oblaka. Vidljivost se poboljšava. Brdovito more približava se sa svih strana u općem neredu. Atmosferski tlak pada do najniže točke, koja u puno razvijenom ciklonu može biti i 40 do 80 mbar ispod normale.
Pri izlasku broda iz oka ciklona vjetar udara iznenada i punom žestinom, ali sada iz suprotna smjera. Slijed vremenskih pojava koje se sada događaju obrnut je od onog pri približavanju tropskog ciklona, a odvija se brže jer pojedine zone ciklona u stražnjem dijelu nisu tako široke kao u njegovu prednjem dijelu.

Korištena literatura:

Navigacijska meteorologija, peto izdanje – Anton I Simović
Opća i prometna meteorologija – Branko Gelo
NWS PORT METEOROLOGICAL OFFICERS, U.S. DEPARTMENT OD COMMERCE – NOAA National Weather Service

PIJAVICE NA JADRANU

U prvoj dekadi ovogodišnjeg kolovoza vrijeme je bilo vrlo nestabilno s čestim prodorima vlažnog i nestabilnog oceanskog zraka. U tim okolnostima pojava kiše, grmljavine i nevremena nije bila rijetkost, osobito na sjevernom i srednjem Jadranu gdje su mjestimice pale izrazito velike količine oborina. Ponekad se u područjima jakih nestabilnosti razviju manje vrltožne pojave ciklonalnog karaktera – pijavice. Pijavice razvijaju orkanski vjetar koji nastaje zbog znatnih razlika u tlaku zraka na relativno malom prostoru. Najčešće se javljaju u toplim tropskim morima, ali nisu rijetke ni u Sredozemlju, osobito u kasnu jesen. Pijavice ni danas nisu potpuno objašnjene, no jasno je da je za njihov nastanak nužna velika nestabilnost atmosfere, pojava olujnih oblaka kumulonimbusa (Cb) i visoka relativna vlažnost zraka. Zbog toga pijavice najčešće nastaju u jugozapadnom sektoru ciklone, gdje su temperatura i vlaga zraka visoki, ili nešto ispred hladne fronte. Tlak zraka unutar pijavice može biti i do 10% niži od okolnog. S obzirom na jako malu površinu koju pijavica zahvaća, takva razlika u tlaku zraka uzrokuje vjetar orkanske jačine, 300 km/h i više. Ipak, ponekad su pijavice vrlo slabe, s vjetrom od 60-ak km/h i tada su najčešće u obliku funnel clouda (pijavica koja ne dotiće morsku površinu). Brzina kretanja pijavice najčešće je vrlo mala, a može biti i stacionirana. Rjeđe, pijavice se mogu kretati vrlo brzo, iznad 50 km/h, i to bez obzira na smjer i jakost površinskog vjetra, odnosno bez obzira na centre niskog tlaka zraka. Trajanje pijavice najčešće je do 10-ak minuta, no ponekad i znatno duže. Pijavica najčešće nastaje najprije kao ispupčenje iz baze Cb-oblaka (funnel cloud). Zatim se ispod ispupčenja na morskoj površini javlja vrenje (srk) mora. Ubrzo i iz srka raste ispupčenje koje se postupno spaja s funnel cloudom i cijela pojava dobiva na obliku. Treba napomenuti da razorno djelovanje jakih pijavica nije samo orkanski vjetar. Prilikom prelaska pijavice iznad zatvorenog objekta dolazi do naglog i izrazitog pada tlaka zraka u okolici tog objekta, dok je unutar njega tlak i dalje normalan. Zbog toga pod pritiskom mogu nastati eksplozije u obliku izljetanja prozora i vrata ili čak pucanja slabijih zidova, osobito kod drvenih kuća. Međutim, ovakve efekte proizvode samo osobito jake i široke pijavice, odnosno tornada, kakve se u nas vrlo rijetko javljaju. Na Jadranu se pijavice mogu javiti u bilo koje doba godine, no najčešće ljeti i osobito na jesen. Posljednjih godina primjetan je sve veći broj pojave pijavica, koje sve češće izlaze na kopno i uzrokuju velike štete, o čemu svjedoći i ovogodišnji kolovoz u čijoj su se prvoj dekadi pojavile brojne pijavice na moru i uz obalu diljem Jadrana.