Frekvencija cvrčanja u linearnoj je vezi s temperaturom zraka. Formula fizičara Amosa Dolbeara veli – od broja cvrčkovih glasanja u minuti oduzme se 40, zatim podijeli sa 7, a dodavanjem broja 10 dobiva se tražena temperatura.

Kad smo već kod sunca, provjerila sam i podatke osunčavanja. Prosječan dnevni broj sunčanih sati u srpnju u Šibeniku je 12, u Splitu i Dubrovniku 11, u Gospiću 10, a sjevernije od njega 9. U svim je gradovima u prvoj polovici mjeseca bilo dana s manje ili više sunca od prosjeka, ovisno o dnevnoj naoblaci, naravno. U ukupnoj sumi svi su redom dosegli svoj polumjesečni prosjek, a Zagreb, Osijek i Varaždin su ga i premašili. I sunce očito radi.

Tri formule ili kako je Fiamengo Nadalini priuštio besanu noć

Prijatelj je prije nekoliko dana na facebooku objavio da je prvi put ove godine čuo cvrčke. Cvrčanje cvrčaka dodaje nužnu četvrtu dimenziju mediteranskom ugođaju. Bez toga nema ljeta. Priče o cvrčcima su brojne, a najpoznatija je ona La Fontainova o neradniku koji provodi ljeta zgubidaneći. U ovom kontekstu to nam ne smeta, jer tek kad planduje možemo imati koristi od njega. Cvrčak može poslužiti kao mjerni uređaj. Teorije o frekvenciji cvrčanja su brojne, potječu iz različitih dijelova svijeta, a pretpostavljam da se i verzije dotične životinjice malo razlikuju. Te ćemo sitne razlike zanemariti, a koncentrirat ćemo se samo na razliku između cvrčaka i zrikavaca. Tu se, usput, zabunio i Fiamengo kad je sastavljao legendarnu Nadalinu. U pjesmi kaže: „Noć zasvitli cvrčci počnu pismu“. Međutim, cvrčci ne počinju s pjesmom kad padne noć. Baš suprotno, cvrčanje cvrčka vezano je uz toplinu. Iako je vrlo vjerojatno da će se pokoji oglasiti i na nižim temperaturama, brojne teorije tvrde da se sigurno glasaju na dvadesetak, a najčešće se spominje 25°C. Dakle, ako su Nadalinu cvrčci ispraćali na spavanje možemo zaključiti da je ili predvečer naglo zatoplilo ili da je Nadalina cijelu noć skitala pa na spavanje otišla tek kada je sunce već zagrijalo. Ili je Fiamengo ipak mislio na zrikavce.

I ne samo da po angažiranoj cvrčkovoj pjesmi možemo biti sigurni da je već vrlo toplo. Utvrđeno je i da je frekvencija cvrčanja u linearnoj vezi s temperaturom zraka. To znači da cvrčak cvrči to brže što je temperatura viša. I tu je literatura pomalo zbunjujuća. U nekim izvorima možete pronaći uputu da izbrojite koliko puta cvrčak zacvrči u 14 sekundi, tom broju dodate 40 i podijelite s 2. To bi trebala biti temperatura zraka u Celzijima. Druga kaže da brojite čitavu minutu, podijelite s 2, dodate 9, pa opet podijelite s 2. Treća je najuvjerljivija jer uz nju stoji i ime fizičara i izumitelja Amosa Dolbeara. Ta pak veli da se od broja cvrčkovih glasanja u minuti oduzme 40, zatim podijeli sa 7, a dodavanjem broja 10 dobiva se tražena temperatura. Ovo mi sve zvuči kao ona dječja zezalica u kojoj trebaš zamisliti jedan broj od 1 do 10, zatim ti mama da još toliko, onaj ti da još 6, pola ti padne u vodu, pa vratiš mami mamino, pa onda dok se ti mučiš da to sve izračunaš onaj već zna da ti je ostalo 3.

Nego, odlučila sam tu stvar sa cvrčcima provjeriti na licu mjesta. Cvrčci nedvojbeno cvrče. To nije teško provjeriti. Budući da u prirodi nije moguće izolirati jedinku, već ih se odjednom čuje cijeli zbor, i to poprilično raštimani, brojanje je zahtijevalo popriličnu koncentraciju. Interval sam smanjila na 10 sekundi. Cvrčanje, ono zborsko, započelo je između 8 i 9 sati ujutro. U tri brojanja dobila sam rezultate 25, 24 i 25. To bi značilo da se cvrčak oglasi 150 puta u minuti. To odgovara teoriji. Ponovila sam brojanje u 13 sati, kad je sunce više-manje u zenitu. Izbrojala sam dva puta po 31 i jednom 29. Dakle, 182 puta u minuti. Isto sam učinila i oko 21 sat kada su brojanja dala rezultat 26. Uvrstila sam brojke u formule i dobila sljedeće: po prvoj formuli temperatura bi sredinom dana bila oko 50°C. Po drugoj 40. Treća formula proračunala je jutarnju i večernju temperaturu na oko 25°C, a onu sredinom dana na 30.3°C. Ako se uzme da je eksperimentalni zbor najvjerojatnije pjevao u hladu crne smrče i to prilično blizu meteorološke postaje Hvar koja je u 13 sati mjerila 31°C, a ujutro i navečer oko 25, usudila bih se tvrditi da formula koja uz sebe ima ime i prezime daje rezultat najbliži istini.

Pretraživanjem podataka otkrila sam još nešto. Početak i kraj cvrčkovog pjeva točno se poklapaju s prelaskom iz kategorije osjeta ugode ‘toplo’ u ‘vruće’ i obratno. Kad postane vruće, cvrčak počinje svoju pjesmu. Kad navečer nastupi olakšanje i više nije vruće, i cvrčci ohanu. Osjet ugode je kompleksna biometeorološka veličina koja ovisi o nizu faktora, a njegov se meteorološki dio proračunava na temelju temperature, vlažnosti i brzine vjetra. On nam govori o toplinskoj ravnoteži između tijela i okoline. Može se zaključiti da se ugoda (ili neugoda) ljudskoga tijela na neki način poklapa s cvrčkovom. Zanimljivo. Da zadržim integritet prirodoslovca moram priznati da znam da se (tri puta po) tri mjerenja ne mogu smatrati ozbiljnim eksperimentom, no i ja sam na ljetovanju. Odoh zgubidanit. A vi ne brinite.

Ni toplije ni hladnije, taman

Jer, i sljedećih ćete dana moći prebrojati oko 180, pa i do 190 tonova u minuti. Cvrčci će i dalje pjevati najmanje od 9 ujutro do oko 9 navečer. U nedjelju i ponedjeljak mogli biste ih čak čuti i dulje u noć. Možda ćete zbog toga malo lošije spavati, no danju ćete se moći osvježiti u ugodnome moru. O kiši ne morate brinuti. Dapače, morat ćete zalijevati vrtove. Kad bi cvrčaka bilo na kopnu, i ondje bi se svakodnevno čuli. I frekvencije bi im bile slične. Pogotovo u drugoj polovici tjedna. A i u unutrašnjosti je kiša u čitavom tjednu malo vjerojatna. Dogodit će se tu i tamo kakav lokalni pljusak. I to je sve.

Kolumna Dunje Mazzocco Drvar (DHMZ) u cijelosti preuzeta s portala Jutarnjeg lista

Komentari