Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]

Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

Mali National Geographic. Ovdje pišite o svojim putovanjima i objavljujte fotografije

Moderator/ica: snowflakes

TRAMONTANA
Avatar
Postovi: 1640
Pridružen/a: 31 sij 2005, 18:54
Lokacija: Vinkovci

Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la Anton » 21 kol 2012, 05:33

Jedna kratka priča o čovjekovoj želji za nekim ciljem, koja možda prelazi granicu zdravog razuma.

Volim prirodu, između ostalog i planine, mada se nikada nisam interesirao za planinarenje, no eto, tko zna, možda će me ovaj pothvat zainteresirati za isto. Da odmah u startu napomenem, da je ovo "češki stil" planinarenja i svjestan sam toga ( no vraćam se na prvu rečenicu ovog teksta ).

Pošto mi je cijela mamina strana obitelji iz Hercegovine, odnosno pola obitelji, vrlo često sam u tom prelijepom krškom kraju. I tako, godinama se dogovaram sa rođakom, da između ostalih prirodnih ljepota Hercegovine i južne Hrvatske, obiđemo i Čvrsnicu. Ne Blidinje, na kojem smo bili, i na koje ljudi često idu, nego Čvrsnicu i njen vrh Pločno.
Ove godine je pao dogovor, da idemo na Čvrsnicu, pod svaku cijenu. Pošto do vrha ima cesta, samo smo trebali nabaviti auto, koji bi ipak mogli tjerati po makadamu. Tjedan je prolazio, svaki dan letamo vamo-tamo i nedjelja se približila. Subota navečer, mi još nemamo sređen auto, nema veze, idemo u kino u Mostar. Vratili se kasno u noć kući, oko 2 ujutro. Auto i dalje nismo sredili.
Nedjelja je jutro, 8 sati. Obojica budni, ali auto i dalje nismo sredili, zovemo okolo, ili su neregistrirani auti ili ljudima treba. A nama treba ili neki terenac ili neki drlog od auta, jer šteta noviji auto uništavati po nekoj planinskoj cesti koja je sva u makadamu.
Vidimo da nema ništa od toga i šta ću, ne preostaje nam ništa drugo, nego da uzmem bratov auto ( pošto smo s njegovim došli dolje ) i da se odvezemo do Blidinja odnosno do Masne Luke, pa na vrh pješke.
U 11 sati, krenuli smo sa Služnja, malog mjesta kraj Međugorja. Nakon vožnje od nešto manje od dva sata, stižemo do Blidinja, te smo pred crkvom Sv. Ilije bili negdje oko 12:45.
Naravno, kada smo tamo parkirali auto, sjetili smo se da nismo ponijeli nož. Nema veze, imam ja pendrek u autu, pa eto, ako nas napadne vuk, medvjed, poskok ili nešto sedmo, da se "obranimo". Nema upaljača, ah, šta sada. Otvorimo pretinac od auta i vidimo malu LED svjetiljku ( koja će nam kasnije biti najvažniji alat, što ćete vidjeti iz daljnjeg teksta ).
Oblačimo trenerke, umjesto kratkih hlača, te nosimo gornji dio trenerke, oko pojasa. Uzimamo i mali ruksak koji smo ponijeli sa sobom. U 13h krećemo prema Pločnom, u idućem sastavu i opremi:

Članovi ekspedicije:

- moj rođak Josip
- ja

Oprema:

- pendrek
- LED svjetiljka
- ruksak
- 1 fotoaparat
- 3 mobitela
- 2 para rukavica
- 1 par čarapa
- 3 mesna doručka
- 1 vekna kruha
- 1 Jana od 1.5 litara
- 1 Tangerina od 1.5 litara, puna malo više od pola, već napola ishlapjela

Ovo gore je doslovno sve što smo nosili, nismo imali čak niti pribor za jelo.

Odjeća i obuća:

Josip - trenerka dolje, gornji dio trenerke, na lijevoj nogi natikača, zalijepljena izolir trakom, jer nije mogao obući obje patike ( tenisice ) , pošto je dva dana ranije razbio dva prsta dok smo skidali vrata od jednog starog ormara.

Ja - trenerka dolje, gornji dio trenerke, vezan oko pojasa, stare patike ( tenisice ).

Prije polaska, tražim još jednu flašu vode koju smo ponijeli, ali ne mogu ju naći, ma nema veze, ne treba nam, iako sam imao jednu mineralnu, skoro punu do vrha, Jamnica Sensation, od maline, odlučujem ju ostaviti u autu, jer nam "ne treba".

Kao što sam već napisao, u 13h krećemo prema gore. Prolazimo polako kroz šumu, krajolik je lijep, šuma munike, sa primjercima koje su obrasli lišajevi. Kročimo polako kroz šumu i nakon nekih 30 minuta hoda, izlazimo iz prve šume te vidimo kuće, dio koji se naziva Borićevac. Prvo pitanje što smo si postavili, pa vidi, ima i put do ovdje ( ugažen od tragova guma, a dio i makadam ), možda smo mogli do ovdje autom. Ah, nema veze, šta sad, idemo dalje.
Ulazimo polako u drugu šumu, i ovdje se do jednog dijela, jedne livade, može doći autom, ali nakon te livade, put koji dalje vodi kroz šumu se sužava i ovdje više vozila ne mogu prolaziti. Nastavljamo kroz prozračnu šumu munike te nailazimo na prve veće primjerke stijena, na kojima se fotkamo. Pomišljamo, evo, naziru se prvi obronci planine. I nismo bili previše u krivu. Polako se nazire sve više kamenja, te nailazimo i na prvi veći uspon. Stijene pod oštrim kutom su nam prva ozbiljnija prepreka. Naporno je, ali idemo polako. Nakon ovog prvog oštrog uspona, slijedi olakšanje, lagani spust, po malo mekšem terenu. Odlična prilika za odmoriti umorne noge, sa laganim hodom. No, iako lagan hod, ipak moram sjesti i odmoriti se, noge bole nakon onakvog uspona, bez obzira što je ovdje lakši teren, a i vruće je. Na nekih smo 1500 mnv, a sunce prži. Dobro, jasno, na suncu je vruće, u hladu je ugodno, ali opet se znojimo. Uzimam zimski kapu, čisto radi sunca, da me ne bi opalilo, pošto je baš bilo jako. Obojica sjedamo u hlad munike i odmaramo. Dok fotografiram prekrasni pejsaž, dolazi mi poruka od T-Coma ( otkud T-Com u ovim vrletima ), sa poprilično rekao bih, ciničnom porukom, s obzirom gdje se nalazimo i kud idemo. Nemam pojma uopće kako mi je došla ta poruka, pošto mi je mobitel bio namješten na Eronetu. Smijem se i fotografiram trenutak. Malo nas kopka količina vode koju smo ponijeli, a ne znamo je li vojska na Pločnom stacionirana 365 dana u godini. Nadamo se da je. Ništa, nastavljamo dalje. Dolazimo do, hm, ne znam ni sam kako se zove takva formacija, odnosno ne mogu se sjetiti, ali mislim da nastaje otapljanjem snijega u proljeće i vode koja nosi i erodira stijene. Stjenovit put i oštar uspon, ovaj put sa sitnijim kamenjem, što ga čini malo težim nego prethodni uspon, jer je malo teže za hodati. Penjemo se prema vrhu tog uspona i pomišljamo, valjda je iza njega Čvrsnica, da ju barem vidimo. Žedni smo, a moram polako sa vodom. Cijelo vrijeme maštamo o tome, kako ćemo naići barem na jednu ledenicu, da uzmemo snijega i napijemo se. Kada smo se popeli na vrh, imamo što i vidjeti, voda, sretni obojica, krenemo dolje, super, uzeti ćemo zalihe vode! No, naša sreća je kratko trajala. Čeka nas razočaranje. Prljava kišnica, koju netko skuplja ( možda za stoku, ako tu netko drži ovce ). Možda smo mogli profiltrirati istu sa ugljenom i suhom travom, kao što to Bear Grylls radi. No, treba prvo zapaliti vatru, a i nismo mi Bear Grylls. Ne paničarimo, nego nastavljamo mirno dalje, prema vrhu. Jer ga obojica tako jako želimo dosegnuti. Krećemo se opet kroz jedan malo veći uspon i spuštamo se u jednu dolu. Kada ono šok, nevjerica. Kamen sa natpisom. Natpisom na kojem piše: "Pločno 1 h 45 min. A hodamo već tri sata. Pošto smo oboje bili toliko inteligentni, naravno da nismo pogledali koliko nam treba do uspona, ali smo zato obojica imali brojku od 2 sata u glavi ( iako niti jedan od nas ne zna odakle nam to ). Ovaj natpis nas je baš "razveselio". No, nismo klonuli duhom, samo nas je količina vode patila. Pijemo svaki po par gutljaja, ja pijem ishlapjelu Tangerinu, rođaku ostavljam vodu. Štedimo maksimalno. Gledamo Pločno, tako blizu, a tako daleko. Taman kada pomislimo evo, iza ovog je brda, Pločno i dalje stoji tamo u daljini, a ovo je, ne znamo više, koje brdo po redu, za koje smo pomislili, evo, iza njega je Pločno. Svaki put se prevarimo. Iza jednog brda bude dolina, a iza nje drugo brdo. Pošto smo ponijeli tako malo vode, uhvatim signal i rekoh, idem nazvati policiju, da vidim je li vojska gore. Uspijem dobiti policiju, ali onu u Uskoplju. Policijski službenik pojma nema, a na moj upit da me spoji sa PP Posušje, on mi daje neki broj telefona, koji nije uopće ispravan. No, nedamo se, idemo dalje. Nakon nekog vremena, opet imam signal, rekoh idem probati nazvati opet policiju. Ovaj put dobijem policiju u Jablanici. Čovjek, daleko ljubazniji od prethodnog, me razveseli sa sretnom vijesti - vojska je gore 365 dana u godini ( dvije osobe )! Eh, kako nam je sada elan porastao. Penjemo se opet po jednom stjenovitom i strmom usponu i prvi put vidimo samo Pločno, bez nekog velikog brda ispred nas. Ali... Ono je tako blizu, a opet tako daleko. Gledamo u njega, kao u neki veliki zid i pitamo se, pa kako se tamo gore popeti, kuda ide staza. Je li ide bočno, pa ravno gore po vrhu ili negdje drugdje? No, ubrzo nakon toga, vidimo kojim putem ide staza, gledamo i nevjerujemo - pa zar ćemo se mi onuda popeti? Penjemo se preko brežuljka koji se nalazi podno vrha Pločno i dolazimo u samo podnožje vrha Čvrsnice. Vidimo na vrhu ljude, što nas je dodatno razveselilo. Oni gledaju nas, mi gledamo njih, ono što je najbitnije, netko je stvarno gore.
Veseli nas obojicu ledenica, napokon vidimo snijeg. Obojica volimo snijeg, pogotovo moj rođak. Fotkamo tu ledenicu više puta, samo ne možemo ju dohvatiti, ali ima snijega.
I sada dolazi najteži dio. Noge me bole za poluditi, a ovo je najoštriji uspon koji nas čeka na putu. Gledam na sat i vidim da smo došli prije vremena nego što je pisalo na onom kamenu, ajde i to je dobra vijest. Ali, treba doći do gore. Idem polako, te stanem svakih 5-10 metara, jer moram se odmoriti. Jedan od vojnika, već je došao na rub staze, da nas dočeka. Ali, ja idem polako, jer jednostavno ne mogu ići brže. I uz ovaj najteži dio puta, dolazimo gore, u 17:30 minuta, nakon 4 i pol sata hodanja. Uspjeli smo. Pozdravljamo se sa svim vojnicima gore, objašnjavamo kakvi smo debili te ih pitamo je li imaju vode, imaju, super, dečki nas fino napojili. Odmah smo i spremili dvije flaše vode, za natrag. Fotografiramo pejsaž i pogled sa vrha Čvrsnice, Pločno 2228 metara. I mi se fotkamo na vrhu. Gore je 10°C, ali nama je vruće, kao da je 30°C, dobro, to je na suncu vruće, u hladu je ipak hladnije, ali mi se znojimo, ipak smo se nahodali. Pričamo malo s dečkima o Pločnom, klimi, njihovom poslu, planinarima. Pokazuju nam još jednu ledenicu sa vrha, koju fotkamo. Upozoravaju nas, da nije da nas tjeraju, ali da je već kasno, da bi bilo najpametnije da krenemo. I sami smo toga svjesni, te nakon 45 minuta boravka na vrhu ( ipak smo se morali malo zadržati ), krećemo u 18:15 natrag, istim putem kojim smo i došli. Gledam strminu niz koju se moramo vraćati i pitam se, pa kako ćemo dolje? Ništa, polako, kako drukčije. Gravitacija radi svoje, vuče prema dolje, a mene noge bole, i pomišljam, ne znam što je gore, kada se penjemo ili spuštamo, jer pri spuštanju se svi nožni mišići uprežu da bi zadržali putanju kojom se krećem. Stajemo podno Čvrsnice, da se okrijepimo, jer nismo se htjeli zadržavati na vrhu, da ne smetamo, a i da se ne bi zapričali. Jedemo mesne doručke u konzervi, sa poklopcem od istoga, jer nemamo nikakav pribor za jelo. Obojici je to prvo jelo nakon vrha. Taj dan sam pojeo doslovno samo jedan mesni doručak ujutro i popio možda pola litre, litru vode. Do vrha Čvrsnice. Da budem iskren, divim se obojici. Sebi, zato što nisam uopće sportski tip, ne bavim se sportom nikakvim, nemam kondicije ( iako mi je na ovaj komentar jedan od vojnika gore rekao - imaš ti kondicije, čim si došao ovamo pješke ) nimalo i ovo mi je prvi planinski vrh koji sam pohodio pješke. Mom rođaku Josipu se divim, zbog obuće, pošto je sav taj put prešao sa natučena dva nožna prsta i natikačom na lijevoj nozi i jeo je isto kada i ja, jedino što je on u kondicijski boljem stanju, pošto trenira nogomet.
Krenuli smo dalje, ali, vidi moj rođak dolje ispod puta, jednu jamu za koju je uvjeren da ima snijega u njoj, odgovaram ga da ne ide, ali on hoće, ajde, ode on, i uđe manijak u nju, i viče mi ima snijega. Ne mogu izdržati, moram i ja dolje, spuštam se za njim, a dolje stvarno snijeg. Obojica se fotografiramo dolje, te nastavljamo dalje.
Bili smo svjesni da će nas uhvatiti mrak, to je bilo neminovno, samo smo cijelo vrijeme pokušavali odgonetnuti gdje. Računali smo, ako nam je trebalo 4 i pol sata do gore, onda nam valjda treba ipak manje dolje. Oh kako smo se grdno prevarili. Išli smo polako i iskorištavali svaku zraku sunca koliko smo mogli. No, mene su noge bolile, pa sam morao tu i tamo zastati, spuštanje me ubijalo, na mahove sam mislio da je gore od penjanja. Da, znao sam da time gubimo na kretanju pod zrakama sunca, ali bilo je svejedno, kada smo znali da će nas mrak uhvatiti.
Mislili smo da će put nazad biti nekako lakši, ali je bila nevjerojatna činjenica, da iako smo prošli već ovuda, nam je put izgledao duži. Mrak, koji nas je uhvatio negdje na pola puta, je činio svoje, u tom efektu, ali cijeli povratak je izgledao kao put bez kraja. Prepoznajemo puteve kojima se krećemo, ali svaki put kada pomislimo, evo ga, samo još ovo, grdno se prevarimo. Isto kao kada smo se penjali. No, ovaj put, nismo išli ka vrhu, nego kući. Zastajem svako malo, jer me noge opet bole. Odmaramo se na kamenju, gledamo zvijezde ( prekrasno nebo, bez oblaka ) i smijemo se sami sebi, umjesto da sjedimo kući, u kinu ili negdje u gradu na piću, mi se odmaramo na obroncima Čvrsnice, po mrklom mraku. Nastavljamo dalje, uz stajanja svakih ne znam koliko metara, zbog mene, jer me noge otkidaju. Svaki kamen je isti, svaka munika ista i iako prepoznajemo dionice puta, opet, ne vidmo kraja. Gledamo, pitamo se gdje je kraj. Ne paničarimo, nego ono, mislimo si, pa dobro je više, he he. Nakon više sati spuštanja, dolazimo napokon do prvih kuća, odnosno Borićevca, između one dvije šume sa početka priče. Super. Još samo jednu šumu proći i eto nas kod auta.
Ali, ipak ne. Tražimo ulaz u šumu, ali ne vidimo ga. Oznaka nema, stojimo na utabanom putu kojim idu auti, ali ne vidimo ulaz u šumu. Vrtimo se u krug, šećemo, tražimo, svijetlimo, ali ulaz ne vidimo. Mrkli mrak je, a ulaziti u šumu nema smisla, jer ako krivo uđemo, bez oznaka, vjerojatno ćemo se zagubiti. Nakon nekih 15-20 minuta traženja ulaza u šumu, odlučujemo se za najgori mogući scenarij za naše umorne, bolne noge. Pratiti ćemo tu utabanu cestu i makadam, jer znamo da vodi na glavnu cestu, ali to je put skroz okolo, jer da idemo kroz šumu, prošli bi poprijeko i izbili direktno u Masnu Luku.
Vidno rezignirani, krećemo cestom. Nakon ne znam ni sam koliko minuta, izbijamo na glavnu cestu. Sada samo treba ići glavnom cestom do skretanja za crkvu odnosno Masnu Luku, pa onda opet još samo par kilometara hoda po makadamu sa usponima, do crkve. Hodamo po glavnoj cesti, vjetar solidno puše, vani nekih 12-13°C, kasnije saznajem u autu. Hodamo sami po cesti, mrkli mrak, nigdje nikoga nema. Scena kao ona iz filma Superman II, kada se Clark Kent ide odreći svojih sposobnosti, kada hoda po onoj cesti, sam, a vani onako brije vjetar. Samo ja nisam Clark Kent i nisam bio sam, ali takva je scena bila.
Nakon 5 kilometara pješačenja, od izlaza iz šume, u 00:15, nakon 6 sati hoda s vrha Čvrsnice, dolazimo pred istu onu tablu od koje smo krenuli. Sada još samo dva i pol sata vožnje do kuće. I kao šećer na kraju, na glavnoj cesti na Blidinju, nas obiđe crni Mercedesov kombi, u povećoj brzini, sa crnim dimom iz auspuha. Kaže mi rođak, vidi, onaj što nas je obišao je stao, rekoh, pa kakve veze ima. I imalo je veze, zaustavila nas je specijalna policija. Najviše ih je zanimalo je li prevozim neke nedozvoljene tvari ili robu. Kada sam izašao iz auta u čarapama i boksericama, jer sam tražio po gepeku dokumente, valjda je vidio da nisam sumnjiv, jer je u gepeku bila samo hrpa jakni i deka, koje smo ponijeli iz ne znam ni sam kojeg razloga, kada ih nismo koristili, dao sam čovjeku dokumente i rekao da se vraćamo sa Pločnoga. Objasnio je razlog zaustavljanja, auto vinkovačkih tablica, voza se po planini, kasno, iza ponoći. Pomislih, ajde, pohvalno.
I, napokon, nakon nekih, nešto više od dva i pol sata vožnje, oko 3 ujutro smo došli kući.

Iako bolnih nogu, digao sam se ujutro u 08:45, sam od sebe, kao da jučer nije bilo ništa, kao da nisam propješačio 25 kilometara, po teškom terenu. I pitao se, je li to bio san ili java?
I dalje sam u nevjerici, kada se sjetim avanture koju smo prošli, naprosto mi je nevjerojatno, ponajviše zbog svojih kondicijskih sposobnosti.

Imali smo više sreće, nego pameti. Drugi puta ćemo pametnije, a valjda je i ovdje poslužila ona stara, da Bog čuva budale.

Prvo podaci o ruti kojom smo išli ( ne bi bilo loše da sam ih pogledao prije uspona, da barem znam što nas čeka ):

http://planinarenje.hr/kt/gorja/bih-gor ... ka-plocno/

A evo i pregršt fotografija, nadam se da vam neće smetati količina, ali bilo je jako teško izdvojiti koje staviti, ovo je tek trećina svih fotografija, ali nastojao sam cijeli put dočarati s njima.

Ovdje počinje naše putovanje, oko 13 h:

slika

Ulaz u šumu:

slika

Munika sa lišajevima:

slika

Jedna polovica ekspedicije:

slika

Stijena, zanimljivog oblika:

slika

Prolazak kroz šumu:

slika

slika

slika

Detalj:

slika

Nastavak kroz šumu:

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

Meni osobno, jako lijep motiv:

slika

Probijanje do Borićevca:

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

Zadnji znakovi civilizacije:

slika

Još je na ovom dijelu utabana staza, za aute ( terence prvenstveno ):

slika

slika

slika

slika

slika

No i ta staza ovdje završava:

slika

slika

slika

slika

slika

Kratko se zadržavamo za foto stanku, pošto je zanimljiva formacija stijena:

slika

Nastavljamo dalje:

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

Prvi oštriji uspon, mada ni ovi prije njega nisu bili baš blagi:

slika

slika

slika

slika

slika

slika

Čisto da dočaram "veselje" nakon uspona, možete vidjeti patnju na mom licu:

slika

Opet oštriji uspon:

slika

I spomenik planinaru Ivici Plazoniću:

slika

Napokon malo ravnog terena, na kojem se odmaramo. Tu je bilo, barem na suncu, dosta vruće.

slika

slika

slika

Evo i one poruke od T-Coma:

slika

Vrtača, sa vodom u donjem dijelu, koja je presušila:

slika

Onaj uspon koji sam spominjao, vrlo strm i nezgodan zbog kamenja veličine šake ili veće, ali koje nije u tlu, nego u obliku nanosa, što možete vidjeti i iz fotografija:

slika

slika

slika

slika

Eto i one vode, za koju smo pomislili da je možda pitka:

slika

Kraćim strmim usponom, nastavljamo dalje:

slika

slika

Te dolazimo do onog znamenitog kamena, sa natpisom:

slika

Reakcija, gestikulacije, grimase:

slika

No, i prekrasan krajolik:

slika

Putokaz za ostala odredišta:

slika

Nastavljamo dalje opet strmim usponom:

slika

slika

slika

Pločno je iza ovog brda, samo što nije, hehe:

slika

Kratki uspon:

slika

Pogled na ono što je iza nas:

slika

slika

slika

Je li to moguće? Je li moguće da nas od podnožja vrha Pločno, dijeli samo jedan mali brežuljak? :

slika

Penjemo se na brežuljak i polako se približavamo podnožju:

slika

slika

slika

slika

slika

Još jedan pogled iza nas:

slika

slika

slika

U nevjerici, bilježim trenutak, pod podnožjem smo:

slika

I ono što nas čeka. Hrpa kamena, pod velikim nagibom, ali neka, blizu smo:

slika

slika

slika

slika

slika

slika

Na ovim liticama se gnijezde, čini mi se orlovi:

slika

I evo prvog snijega! Sreći nema kraja, iako ga ne možemo dohvatiti, sam pogled nas veseli:

slika

Isto tako veseli i ovaj uspon, koji moramo savladati. Noge me bole do nemilosti, tako smo blizu:

slika

slika

Na ovim fotografijama ću pokušati dočarati nagib koji smo morali savladati podno samog vrha:

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

I evo prve fotografije, kada smo se popeli na, ajmo reći visoravan, tik do samog vrha:

slika

slika

slika

Sreći nema kraja, uspjeli smo! :

slika

slika

Opet snijeg, ovaj put parsto metara niz liticu:

slika

Par fotografija vojne baze:

slika

slika

slika

Pogled na Blidinje:

slika

Pitam dečke što gore rade, pa dobro, je li sada vrh baza ovog stupa ili vrh stupa? Kažu da ne znaju, da su se i oni sami fotografirali tako da su se popeli na stup. Nema mi druge, nego učiniti isto:

slika

Potpisujemo se i u bilježnicu, eto da ima i neki pisani dokaz da smo bili gore:

slika

Još malo fotografiramo pogled sa vrha, te okolicu vojne baze:

slika

slika

slika

slika

slika

Krećemo polako natrag:

slika

slika

Nagib je stvarno nevjerojatan, jedan krivi korak, da vas malo povuče inercija i gotovo, nema vas više, samo se otkotrljate dolje:

slika

slika

slika

slika

slika

slika

Kratki video pri spustu:

[youtube]http://youtu.be/yS6XkepdUdM[/youtube]

Stajemo u podnožju da nešto prigrizemo, ipak je već 18:30, a nismo jeli ništa od jutra, jedemo mesni doručak, sa poklopcima od istoga, pošto nismo imali pribor za jelo:

slika

slika

Rođak silazi sa puta i nalazi onu ledenicu, za koju sam mu govorio da se ne spušta zbog nje tamo, jer je veliki nagib, a ona je poprilično duboko, ali zato ima snijega i fino je hladno u njoj. Ajme miline, nisam se mogao naveseliti kada sam ju vidio:

slika

Detalj:

slika

Poziranje na snijegu:

slika

slika

A evo i pogleda na nju, sa staze:

slika

slika

Pogled na Pločno, mašemo mu i polako se odmičemo:

slika

slika

Sunce se još malo probija kroz planinu, ali ne zadugo:

slika

slika

Nisam siguran, ali rekao bih da je ovo bazofilni cret, neka me netko ispravi od biologa, uglavnom ugodna podloga za hodanje, mekano kao jastuci:

slika

Sumrak je već tu, i mrak će vrlo brzo:

slika

slika

slika

Posljednja fotografija koja je snimljena sa zadnjim sunčevim svjetlom:

slika

Nakon toga, bilo je ovako:

slika

Dobro, ne baš tako, bilo je ipak malo bolje ( tako je bilo negdje polovicu puta ):

slika

I eto nas, nakon 11 sati pješačenja i 25 prijeđenih kilometara, točno na mjestu s kojeg smo i krenuli:

slika
http://www.zeljeznice.net

Osvajanje Čvrsnice

Prvi snijeg, prve pahuljice bijele zimske noći, čitav grad, ko da sprema se na svoj zimski san, ko zna gdje sad se pali, svjetlo na prozoru tvom, ko zna gdje, sad se krije tvoj dom…

CUMULONIMBUS
Avatar
Postovi: 19183
Pridružen/a: 11 sij 2006, 03:56
Lokacija: Solin, Novi Kman

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la Snigoljubac » 21 kol 2012, 10:33

Neznan koliko si pisa ovaj tekst al mislin da je bilo li-la sa usponom....jedno je sigurno...imaš jaku volju i zato svaka čast :resp:

Odlična i lucidna tura i fotografije :resp:
SNIG

STUDENT
Postovi: 399
Pridružen/a: 20 ožu 2008, 12:44
Lokacija: Opuzen

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la dkrmek » 21 kol 2012, 12:45

ludo :resp:

TRAMONTANA
Avatar
Postovi: 1528
Pridružen/a: 29 pro 2005, 01:42
Lokacija: Ivanec

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la Swen » 21 kol 2012, 13:41

'Češki stil' u svom punom značenju...

Ovo je čisti primjer kako NE ići u planine.

Neopremljeni, fizički nespremni i na nepoznatom terenu.

Da nisam pročitao cijeli tekst mislio bih da je to neka šala, zajebancija, ismijavanje planinara i samog planinarstva. No, ono što je najozbiljnije od svega ti si sa već ozlijeđenim čovjekom išao na planinu. To je u najmanju ruku glupo i neodgovorno.

Molio bih te da se ubuduće suzdržiš od ovakvih 'izazova' jer će te ti izazovi na kraju koštati glave, a što je i najgore, dovest ćeš u opasnost i one ljude koji će te krenuti spašavati.

Pendrekom u šumu da se spasi od medvjeda i ostalih zvijeri... :rig:
:kava:

TRAMONTANA
Avatar
Postovi: 1640
Pridružen/a: 31 sij 2005, 18:54
Lokacija: Vinkovci

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la Anton » 21 kol 2012, 15:08

Snigoljubac je napisao/la:
Neznan koliko si pisa ovaj tekst al mislin da je bilo li-la sa usponom....


Tekst? Ne znam, nekih pola sata, zašto?

Nisam te shvatio ovo, šta li-la uspon?

Citat:
jedno je sigurno...imaš jaku volju i zato svaka čast :resp:

Odlična i lucidna tura i fotografije :resp:


Eh, to da. Hvala.

Swen je napisao/la:
'Češki stil' u svom punom značenju...

Ovo je čisti primjer kako NE ići u planine.

Neopremljeni, fizički nespremni i na nepoznatom terenu.


Swen, odmah sam to napisao. Ali volja za otići na vrh je bila jača. Nismo išli gore da se nekome dokazujemo ili da sebi nešto dokazujemo. Pa i u startu sam napisao, htjeli smo do vrha otići autom. Samo smo na kraju odabrali teži put. I drago mi je što jesmo. Jer je osjećaj kada smo došli gore bio neopisiv, a taj osjećaj sigurno ne bih imao da sam se dovezao gore.

Citat:
Da nisam pročitao cijeli tekst mislio bih da je to neka šala, zajebancija, ismijavanje planinara i samog planinarstva. No, ono što je najozbiljnije od svega ti si sa već ozlijeđenim čovjekom išao na planinu. To je u najmanju ruku glupo i neodgovorno.


Zašto bi bila zajebancija? Da, obojica smo bili toliko ludi da dođemo gore.

Citat:
Molio bih te da se ubuduće suzdržiš od ovakvih 'izazova' jer će te ti izazovi na kraju koštati glave, a što je i najgore, dovest ćeš u opasnost i one ljude koji će te krenuti spašavati.


Swen, ja sam napisao jednu svoju priču, priču u kojoj sam prešao granice izdržljivosti svoga tijela do pojma meni nemogućega, svjestan svih opasnosti koje su nas mogle snaći. Ljudi svaki dan riskiraju živote, na puno gluplje načine, ali u konačnici, svatko bira svoj životni put. Isto tako i oni koji su odlučili spašavati takve budale.

Citat:
Pendrekom u šumu da se spasi od medvjeda i ostalih zvijeri... :rig:


Ono je bio sarkazam, valjda si primjetio navodnike.
http://www.zeljeznice.net

Osvajanje Čvrsnice

Prvi snijeg, prve pahuljice bijele zimske noći, čitav grad, ko da sprema se na svoj zimski san, ko zna gdje sad se pali, svjetlo na prozoru tvom, ko zna gdje, sad se krije tvoj dom…

CUMULONIMBUS
Avatar
Postovi: 19183
Pridružen/a: 11 sij 2006, 03:56
Lokacija: Solin, Novi Kman

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la Snigoljubac » 21 kol 2012, 15:17

Šta vi slavonci se neznate zajebavat il šta? :roll:

Pa kažen da ti je pisanje teksta bilo jednako dugo ka i uspon...a u dalmatinskom žargonu li-la znaći (gotovo jednako)

Pošto san i sam lud shvačan tvoj postupak iako je stvarno bija dosta lucidan kako san i napisa.

Ali Swen je u dosta toga zapravo u pravu :wink:
SNIG

BURA
Avatar
Postovi: 9125
Pridružen/a: 25 sij 2007, 10:46
Lokacija: Zivinice, BIH

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la Mirza » 21 kol 2012, 15:28

Snigo, daj dalmatinski zargon je prisutan i ovdje kod mene. :mrgreen:

Antone, uradio si sto si uradio. Napisao si finu pricu i ne vidim potrebe da se dalje objasnjavas. Respekt za ucinjeno, na tebi je da promislis kako bi to uradio sljedeci put.

TRAMONTANA
Avatar
Postovi: 1640
Pridružen/a: 31 sij 2005, 18:54
Lokacija: Vinkovci

Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la Anton » 21 kol 2012, 16:18

Snigoljubac je napisao/la:
Šta vi slavonci se neznate zajebavat il šta? :roll:


Hehehe, pa naravno da znamo, nego sam previdio onu riječcu "sa", mislio sam da si pisao da je uspon bio li-la.

Citat:
Pa kažen da ti je pisanje teksta bilo jednako dugo ka i uspon...a u dalmatinskom žargonu li-la znaći (gotovo jednako)


Razumijemo se. ;)

Citat:
Pošto san i sam lud shvačan tvoj postupak iako je stvarno bija dosta lucidan kako san i napisa.

Ali Swen je u dosta toga zapravo u pravu :wink:


Slažem se.

Mirza je napisao/la:
Antone, uradio si sto si uradio. Napisao si finu pricu i ne vidim potrebe da se dalje objasnjavas. Respekt za ucinjeno, na tebi je da promislis kako bi to uradio sljedeci put.


Naravno da bih drugi puta pametnije, kao što sam i napisao u prvoj poruci. (:
http://www.zeljeznice.net

Osvajanje Čvrsnice

Prvi snijeg, prve pahuljice bijele zimske noći, čitav grad, ko da sprema se na svoj zimski san, ko zna gdje sad se pali, svjetlo na prozoru tvom, ko zna gdje, sad se krije tvoj dom…

BURA
Avatar
Postovi: 7469
Pridružen/a: 01 kol 2004, 17:47
Lokacija: Disneyland

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la propalica » 21 kol 2012, 16:22

Iako je "izlet" potpuno sulud i pravi primjer kako se to ne radi - fenomenalno! :resp:
Mrvu podsjeća na vlastite slične idiotarije :mrgreen:

Svakako ovo valja prevesti na "češke" jezike i podijeliti tamošnjim medijima i turističkim agencijama :lol:

EXPERT
Avatar
Postovi: 31319
Pridružen/a: 22 svi 2004, 22:02
Lokacija: Labin, Istra

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la Ned » 21 kol 2012, 17:43

epska tura i priča :D
The snow comes down so fast and thick, you can actually watch it pile up, and you can even hear it

STUDENT
Avatar
Postovi: 300
Pridružen/a: 14 ruj 2006, 17:32
Lokacija: Rijeka

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la mrkva » 21 kol 2012, 18:58

Ajme, ovo je zaista epski, ne mogu vjerovati :tup: !
Dečki zaslužili ste Oskara i za glupost i za izdržljivost !
Pamet u glavu drugi put :star: !

JUGO
Avatar
Postovi: 4711
Pridružen/a: 27 lis 2004, 20:22
Lokacija: Kaštela

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la zoro » 21 kol 2012, 20:12

Ovu turu na Cvrsnici sam prevalio nekoliko puta, istina bolje pripremljen i opremljen, ali nikad ne bih mogao sloziti pricu i slike kao Anton :wink:
Ljeto je...

JUGO
Avatar
Postovi: 3558
Pridružen/a: 15 svi 2008, 18:42
Lokacija: Split-Lovret

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la nebbia » 21 kol 2012, 20:44

Obojica ste ludi :wink: ,pogotovo prijatelj sa šlapom i izolirkom :shock:

No,kako se kaže,Bog čuva lude :lol: u svakom slučaju :resp: za uspon.

EXPERT
Avatar
Postovi: 60687
Pridružen/a: 21 svi 2004, 22:51
Lokacija: Žrnovnica, Split

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la CROMETEO » 22 kol 2012, 01:08

propalica je napisao/la:
Iako je "izlet" potpuno sulud i pravi primjer kako se to ne radi - fenomenalno! :resp:
Mrvu podsjeća na vlastite slične idiotarije :mrgreen:

Svakako ovo valja prevesti na "češke" jezike i podijeliti tamošnjim medijima i turističkim agencijama :lol:


kad sam pomislio da ne može luđe od antonovog podviga onda dođe ovaj komentar :mrgreen: :resp:

antone napravio si totalno nepromišljenu stvar, ali u isto vrime ja te recimo više nikad neću doživljavat kao "tamo nekog forumaša" već ko facu ipo :thumb:

tako dobra reportaža, ali iphone... :llooll:
... a kada dođe zima, i prve pahulje...

TRAMONTANA
Avatar
Postovi: 1640
Pridružen/a: 31 sij 2005, 18:54
Lokacija: Vinkovci

Re: Čvrsnica, Pločno 2228 mnv, 19.08.2012.

PostPostao/la Anton » 22 kol 2012, 02:33

propalica je napisao/la:
Iako je "izlet" potpuno sulud i pravi primjer kako se to ne radi - fenomenalno! :resp:
Mrvu podsjeća na vlastite slične idiotarije :mrgreen:

Svakako ovo valja prevesti na "češke" jezike i podijeliti tamošnjim medijima i turističkim agencijama :lol:


Eto, nisam znači jedini sa ovog foruma, koji je napravio neku glupost. :mrgreen:

Ned je napisao/la:
epska tura i priča :D


mrkva je napisao/la:
Ajme, ovo je zaista epski, ne mogu vjerovati :tup: !
Dečki zaslužili ste Oskara i za glupost i za izdržljivost !
Pamet u glavu drugi put :star: !


zoro je napisao/la:
Ovu turu na Cvrsnici sam prevalio nekoliko puta, istina bolje pripremljen i opremljen, ali nikad ne bih mogao sloziti pricu i slike kao Anton :wink:


nebbia je napisao/la:
Obojica ste ludi :wink: ,pogotovo prijatelj sa šlapom i izolirkom :shock:

No,kako se kaže,Bog čuva lude :lol: u svakom slučaju :resp: za uspon.


Hehe, eto, ne znam što reći, hvala? U biti, ja ne znam koliko je ta staza uopće zahtjevna, u planinarskom "miljeu"?
zoro, jesi napravio kakav putopis sa tih tura, da vidim malo kako normalni planinari tamo idu. :mrgreen:
P.S. To mi je rođak.


CROMETEO je napisao/la:
antone napravio si totalno nepromišljenu stvar, ali u isto vrime ja te recimo više nikad neću doživljavat kao "tamo nekog forumaša" već ko facu ipo :thumb:

tako dobra reportaža, ali iphone... :llooll:


Rade, zar je trebalo sedam godina foruma, jedna od prvih hrvatskih automatskih meteoroloških postaja na ovom forumu, uživo javljanje iz vlaka za radio emisiju, te suludi uspon na Čvrsnicu, da me prestaneš gledati kao "tamo nekog forumaša"? :mrgreen: :llooll:

I ne diraj mi iPhone. :ljub:
http://www.zeljeznice.net

Osvajanje Čvrsnice

Prvi snijeg, prve pahuljice bijele zimske noći, čitav grad, ko da sprema se na svoj zimski san, ko zna gdje sad se pali, svjetlo na prozoru tvom, ko zna gdje, sad se krije tvoj dom…

Sljedeća

Natrag na PUTOVANJA I IZLETI

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]