15 dana brdovitog Balkana

[Velebitska Bura]

Balkan je povijesno i geografsko ime za područje jugoistočne Europe. Površina regije je oko 550 000 km², populacija oko 55 miliona. Balkanski poluotok je omeđen sa tri mora; Mediteranom, Mramornim i Crnim morem. Sjevernu granicu Balkana čine tri rijeke; Kupa, Sava i Dunav. Ovo je prostor turbuletne prošlosti gdje su se sudarili mnogi narodi i religije, vjerovatno ponajviše obilježen širenjem i padom Otomanskog carstva.

Prostor je dobio ime po Bugarskoj planini Balkan što znači 'masiv šumovitih planina'. Iako se najviše planine Balkana nalaze u Bugarskoj lanac koji obilježava Balkan je onaj koje se proteže uz zapadnu obalu poluotoka a mi ga zovemo Dinarskim.

Ova priča se odvija u najvišem, a vjerojatno i najljepšem kutku Dinarida, na području Bosne, Crne Gore i Albanije, u drugoj polovici lipnja 2008.


1 poglavlje) Za Sarajevo - početak svega

Ciklona Miloslava ne posustaje i nakon nekoliko dana svoje vladavine, vrijeme je promjenjivo


Umiveno Imotsko polje i Čvrsnica


Penjem se prema Blidinju, iznad Rakitnog otvara se pogled na Biokovo


Prema JI bambuće


Iako je polovina lipnja južna strana Čvrsnice (2228m) i dalje obiluje krpama snijega




Sa zapada sunce baca čarobno svijetlo na Dugo polje


Iako djeluje toplo temperatura je bila oko 12°C, prava uživancija


Tračak Blidinjeg jezera i zapadna strana Čvrsnice


Vran (2074m) preko Dugog polja


Poslijekišna idila






Sjeverni obronci Čvrsnice




Pločno (2228m)


Preko Sovićkih vrata, iz doline Doljanke, prevaljuje se niska naoblaka


Koja kreira nestvaran ugođaj u zalaz sunca




Vran na kraju dana

[Velebitska Bura]

2 poglavlje) Romanijski čevapi – teška sudba

Miloslava i dalje ne posustaje, vrijeme je oblačno, planine su u oblacima, povremeno pada kiša, propadaju planovi. Ne preostaje ništa drugo nego se zaputiti u viksu na Romaniju i utopiti tugu u čevapima

Na Romaniji


Šarenilo proljeća


Jao, već mi kruli u želodecu

[Velebitska Bura]

3 poglavlje) Bjelašnica – točka na i meteo trilogije

I dalje traje Miloslavin teror! Brda su još uvijek u oblacima, čovjeku dođe da se raznese od muke


Jer jedino penjanje koje preostaje je ono u horizontalnom položaju


Ipak GFS kaže da bi popodne trebalo nastupiti kidanje. Bjelašnica i dalje roni, ali vjera u GFS motivira na polazak


Babin do, skijaški centar, je ishodište za diretrisimu koju ćemo opaliti po skijaškim stazama do vrha


Sedežnice miruju, čekaju neka druga vremena


Međutim tiho nije jer novi apartmani i hoteli se grade sve u 16


U međuvremenu dolazi pljuščina koja traje nekih 15ak minuta, nakon kojeg nastavljamo dalje


Pogled unatrag




Oblaci nad Jahorinom i sve sitniji Babin do


Strmina je opaka


Pod bazom oblaka eto i krpa snijega


Vrh Bjelašnice (2067m) i dalje je zavijen u oblake, a puše i jak JZ


Ipak GFS nije lagao, kidanje počinje lagano




Motritelj Emin Fatić, veteran Bjelašnice sa 33 godine staža, nas ljubazno prima u najvišu meteo stanicu FMZBiH. Dolazak ovdje mi je bio posebno drag jer time zaokružujem trilogiju najbitnijih planinskih meteo stanica ex YU: Kredarice, Zavižana i Bjelašnice


Mjerenje vjetra za sinop u 17h, max vjetar 15-20m/s (JZ), temp 6°C


Pogled sa vrha prema Sarajevu i Babinom dolu


Zapad


Očitavanje temperature, vlage... inače kućica je na sjevernoj strani zgrade, na međukatu, tako da nije potrebno izlaziti iz zgrade da bi se očitali podaci, već se to napravi sa stubišta


Kućica ili meteo zaklon


Upisivanje podataka za 17h




Nakon nekih sat vremena na vrhu vrijeme je sve bolje


Pogled na jug, prema kanjonu Rakitnice i Visočici koja je u oblacima


Bjelašnica svakako pamti bolja vremena


Gornja stanica nekadašnje gondole i panoramski restoran danas su samo hrpa razvaljenog betona


Vrijeme je za povratak, večeras je i tekma protiv Poljske što se ne smije propustiti.

Sada se na istoku ukazala i Treskavica




Naoblaka nas Sarajevom se uglavnom raspala




Do Babinog dola već je pretežno vedro


Trebević


Kako su te večeri naši s lakoćom pobijedili Poljsku, i to sa rezervnim sastavom, te sa tri pobjede zacementirali prvo mjesto u grupi, mi napravili prve korake u planini, a i Miloslava je napokon posustala, osjećaj na kraju dana je bio high.

[Velebitska Bura]

4 poglavlje) Zelengora – zeleni tepih Bosne i Hercegovine

Osvanuo je dan za plakanje od ljepote. U zoru pičimo iz Sarajeva prema Brodu na Drini, pa na jug prema Sutjesci. Cilj je legendarna Zelengora.

Na ulazu u Sutjesku eto i Zelengore


Prvi korak prema Milki


Sa Tjentišta se otvara pogled na Volujak (2241 u ovom dijelu)


Zelengora kako god okreneš


Nakon klipsanja kroz šumu iz Dobrog dola se po prvi put ukazuju najviši vrhovi Zelengore




Ovaj prolaz ispod Oborenog Točila ćemo iskoristiti za pristup Bregoču, najvišem vrhu


Kozje Strane (2013m) iz Dobrog dola


Možda bi naziv Šarengora trenutno bolje pristajao


Livade Nabojne pod Oborenim Točilom (1984m)




Uspinjemo se kroz kuloar, posljednje bukve ostaju po strani


Ponekad je svaka riječ suvišna


Iza visoravni Gornje Bare i preko Sutjeske dominira Volujak


Livade Nabojne ostaju iza nas, vidik je sve širi


Strm uspon


Prvi kumulusi se pojavljuju


Izlaz iz kuloara


Prve krpe


Nakon 4h uspona Bregoč je napokon tu


Preko krpa do podnožja vrha


Prema zapadu prvi znakovi nadolazeće fronte i Lelija


Strmine Bregoča


Fotografija je dobra isprika za predah


Lokve ili 3 mala jezerca pod Bregočem


Još malo


Nakon skoro 5h uspona izlazimo na zeleni tepih Bregoča (2014m)


Puše jak JZ pred frontu, ali to ne umanjuje užitak na ovom posebnom mjestu na brdovitom Balkanu


Kamo god pogledaš prizori očaravaju


Trijumvirat Maglič-Bioč-Volujak posebno privlači pogled


Maglič (2386m), najviši vrh BiH


Od Lelije do Volujka


Vrijeme je za povratak


Za pauzu na jezercu uvijek se nađe vremena


Posljednji pogled na Bregoč. Sada se već pretežno naoblačilo


Stog (1821m) je jadan od prepoznatljivijih i najljepših vrhova Zelengore. Iza je Kalelija (1977m).


Žuta trava otkriva gdje je do nedavno ležao snijeg


Predah pod Orlovačom


Divokoze i kulisa Trnovačkog Durmitora te Bioča sa druge strane Sutjeske


Wild Beauty, kako bi rekli Crnogorci u svom turističkom spotu. Naime Trnovački D. I Bioč su sa one strane CG grane


Trijumvirat još jednom


Kozje Strane sa priječenja Orlovače


Poprilično je kasno a još smo na 1900m, stoga slijedi slijetanje na zeleni tepih Bljušturskih dolina


Dole je raj ali nebo već opasno prijeti


U Dobrom dolu se napokon i otvara. Fronta nas je pustila da zatvorimo krug u miru, a sada neka pere kroz šumu koliko je volja.

[Velebitska Bura]

5 poglavlje) Sarajevo – čevapi i još ponešto

Nakon Zelengorskih napora čovjek se poželi malo odmoriti ali ne, treba se još jednom napregnuti da bi se savladale višestruke porcije čevapa, a oči preživjele sve te nalete boja i ljepote kojima ovaj kultni grad obiluje.

U Rimu bi ovo značilo da imamo novog Papu, ovdje je to poziv na čevape


A što bi bilo Sarajevo bez Dine Merlina


Željo i čaršija, ne ide jedno bez drugog


Čak ni sivo nebo nije u stanju ugušiti boje...


...Sarajevske čaršije




Oko grada produkcija bambuća ne posustaje


Kod Sebilja


Krovovi Baščaršije


Lepet


Iznenađen


Što nose Sarajke




Ekipa


The One


Panika


Plavo-naranđasto




Šefica


Za koga navijaš


Ta divna čaršija




Filđani




Tko nas je napustio


Big blue


Đemat tabačkog mesdžida...


Narodski jezik


Hebeš dućan koji Crocsice nema


Audi fan


Hare hare...


Netko je ostavio otvorena vrata Zoo-a







Njegov pogled - neprocjenjivo








Ljubičasto je u modi ma koje vjere bili




Agresivna


Kulerica








Sarajevska katedrala


Bosanska Seve


Trendseterica Hana Hadžiavdagić, Bosanska Paris Hilton, neumorno radi na Sarajevskim ulicama


Big blue 2


Miljacka




Ajmo na još jednu turu, pa kud puklo da puklo


Nad Sarajevom može biti tmurno, ali u Sarajevu nikada

[Velebitska Bura]

6 poglavlje) Ususret Crnoj Gori

Nema što, moglo bi se po Sarajevu klatiti danima i danima, ali jednom treba i sidro dignuti, krenuti ususret novi avanturama i horizontima, a zov najmlađe svjetske, usput i ekološke države, uvijek je neodoljiv. Brdoviti Balkan nigdje jače ne odzvanja nego u Crnoj Gori. Stižemo ti ekološka državo.

U Brodu na Drini


Drina ovdje još uvijek sliči na Taru, a to zapravo i jest Tara, samo su joj od mjesta gdje u nju utječe Piva dali ime Drina


Jao boje, da bar most nije tako visok


Teče dalje u smjeru Foče


Bosanski James Dean, tu je stradao u svom Fići. Jedino se pitam dali je i vozio sa kravatom


Prvi koraci Drine, kod Šćepan polja


E sad je stvarno Tara, tu nema dileme


Nakon prelaska granice i plaćanja 10€ ekološke takse ulazi se u fascinantni kanjon Pive


Sto metara iznad rijeke tanki mostić se raširio


Nažalost izgradnjom monstruozne brane Piva je uništena rijeka, svedena na nužni minimum


Kanjon


10km uzvodno od Šćepan polja, mjesta gdje se Tara i Piva sastaju, mrzitelji prirode izgradili su 200m visoku branu HE Mratinje, iza koje se pružilo Pivsko jezero, dugo 45km i do 200m duboko


Pivsko jezero smjestilo se u spektakularnom okruženju


1800m iznad jezera diže se Zmajeva Greda (2300m) na Bioču


Zid Zmajeve Grede


Pivsko jezero pod Biočem


Kakav je to samo kanjon bio prije potapljanja


Prilično jak sjeverac iza fronte


Most preko jezera kod Plužina


Kanjon Pive, remek djelo prirode


Nekih 900m iznad jezera, na visini od 1400-1500m, smjestila se Pivska planina, enormno pašnjačko područje stisnuto između Tare i Pive, zapravo šire područje Durmitora


Na Pivskoj planini




Ulaz u Durmitor, tipični katuni i vapnenački slojevi


Prvo treba zatražiti dozvolu za ulaz u njihovo carstvo


Molim vas, pustite nas


Za jednu Milku to su i učinile


Na ovom mjestu teško je zadržati suze radosnice, napokon doma


Prutaš (2393m), jedan od simbola Dumitora




Legendarni prutovi


Uživaju u Todorovom dolu (1850m)


Crnogorske krave u svom elementu


Todorov do (1850m) i Prutaš (2393m)


Južna strana Durmitora, visina jedva 1900m, zadnja dekada Lipnja, dovoljno rečeno


Zupci (2148m) i Sedlena Greda (2227m) nad Dobrim dolom


Stijene Šljemena (2455m)


Burna kapa na Durmitoru


Ostalo je dovoljno vremena prije zalaska za zalet na Sedlenu Gredu

Pogled na Sedlo (1907m) te Vjetrena brda i Uvitu gredu sa uspona prema Sedlenoj Gredi


Prema istoku otvara se pogled na karakterističnu Stožinu (1905m) te visoravan Jezersku površ


Sedlena Greda je u kapi a ugođaj nestvaran


Sedleni do i Sedlena Greda okupani predvečernjim suncem


Na grebenu Sedlene Grede teško je zatvoriti usta od čuda


Kapa na Sedlenoj Gredi


Durmitorski koloplet


Toplina sunca ali temperatura je jednoznamenkasta


Posljednji tračci


U mrak se spuštamo do auta te nastavljamo na Jezersku površ. Spavamo na obali Ribljeg jezera sa kojeg se diže magla i obavija obale okupane mjesečinom


Niti minut nakon što sam zatvorio oči iz magle izlazi lik zamotane glave i nadvija se na prozor auta! Prizora se nebi posramila ni Carpenterova 'Magla'. Ne preostaje ništa drugo do vidjeti što hoće. Otvaram vrata a postariji lik sa bradicom progovara 'dobio sam dojavu da je netko došao krasti ribu pa sam došao provjeriti što radite'. Huh, dobro je, ipak nas neće Durmitorska noć progutati. Objašnjavamo kako nemamo veze sa ribom već da ćemo tu samo prespavati pa ujutro idemo dalje. Kaže lik sve je u redu, nego kad ustajete i imate li kave. Da ga se riješimo odvalim u 6 ujutro, misleći neće doći tako rano. Oh, kako sam se prevario...

[Velebitska Bura]

7 poglavlje) Bobotov Kuk – moralni najviši vrh Crne Gore

Nakon stresnog uvoda ta divna Durmitorska noć je prošla mirno, uz povremeno kreketanje žaba, no, hvala Bogu, više nitko nije isplivavao iz magle i doplivavao do prozora. Osvanulo je prekrasno jutro koje je nagovjestilo pravi dan za uspon na najviši Durmitorski, a nekada i Crnogorski vrh, sve dok nisu otkrili da u Prokletijama imaju čak tri viša.

Jutro na Ribljem jezeru


Noćna magla se lagano izdiže i nestaje


Riblje jezero


Naravno, Carpenterov junak se pojavio ravno u 6 ujutro, pokucao na staklo i priupitao 'oće li ta kava'. Sad bi se živ pojeo što ga nisam portretirao ali tada mi nije bilo do toga


Riblje jezero, u okrilju Jezerske površi




Sa obližnjeg brijega otkriva se Jezerska površ u svoj svojoj veličanstvenosti. Nije za đabe skovan naziv Mali Tibet.


Jezerska površ je valovita visoravan na visini 1400-1500m, smještena između Durmitora i Sinjajevine. Ovaj 'beskrajni' pašnjak je najljepša i meni najdraža visoravan koju sam vidio bilo gdje u planinama

Durmitor sa Jezerske površi. Još uvijek prisutna 'bura' kreira orografsku kumulusijadu


Još jedan pogled na Riblje jezero i odosmo dalje


Bliže podnožju Durmitora njegova istočna strana razotkriva svoje detalje, a ovdje vladaju ogromno Šljeme (2455m) i Savin Kuk (2313m)


Sedlena Greda (2227m) sa romantične Jezerske površi


I opet elegantna Sedlena Greda


Na području gdje Jezerska površ prelazi u padine Durmitora izmjenjuju se prekrasne livade i šumarci




Parada Ranisave, Sedlene Grede i Stožine


Ulaz u Pošćensku dolinu


Jedan od južnih pristupa Bobotovom Kuku vodi sa Sedla (1907m), nekada jednog od najviših cestovnih prijevoja u Jugi


Staza se ubrzo hvata strmih padina Uvite Grede a pogled puca na najveći pašnjački bazen Durmitora; Dobri do


Predah sa pogledom na Sedlenu Gredu


Iz Domovine stižu dojave o prvim pasjim vrućinama dok je ovdje to nepoznanica, vrijeme je savršeno


Strm uspon vodi u kuloar među Uvitom Gredom i Vjetrenim Brdima


Prolaz


Pojavljuju se prvi ostaci snijega, iza je Uvita Greda


A tu su i neki od najviših vrhova Durmitora, poput Bandijerne (2409m)


Iako je ovo južni pristup snijega ne manjka, a zadnja je dekada lipnja (baš sam švabo trajlala)


Sa Suvih Tavana se u daljini ukazuje po prvi put i Bobotov Kuk


Detaljnija inspekcija otkriva da su blizu vrha dvojica planinara


Bobotov Kuk (2522m) i slikoviti Zupci (2309m)


Eto ih i na vrhu


Nastavljamo put prema Bobotu, a na ovoj dionici pogled zaokupljaju Zupci




Bliže Surutci sve je više snijega


Fascinira kako dugo se snijeg zadržava u velikim količinama na južnoj strani Durmitora


Spust prema Surutci i Zupci




Ovdje se snijeg tek otopio


Surutka je inače na oko 2080m visine


Topljenje


Sa prijevoja iznad Surutke Bobotov Kuk dolazi u prvi plan




Odavde puca predivan pogled na kultne Zelene pasove na istočnoj strani Štita (2248m)


Prijevoj Samar (2075m), vrata Škrke


Slijedi spust u amfiteatar u kojem leži najviše Durmitorsko jezero Zeleni Vir (2028m), djeluje kao da još nije za kupanje



Tu susrećemo onu dvojicu koje smo iz daljine vidjeli na Bobotovom Kuku. Oni su iz Užica u Srbiji, a sa njima je i omanji Australac koji je došao sa sjeverne Žabljačke strane u patikama! Pod Bobotovim kukom tamo još leže velike i strme snježne padine. Putuje čovjek 4 mjeseca Europom pa se odlučio usput popeti i na Bobotov kuk. Pitamo ga ja kako je prošao, kaže puzajući na sve 4. Gledam mu patike, još su i razvezane! Imao je sreće da je naletio na ovu dvojicu Užičana koji su mu ponudili da se spusti s njima na južnu stranu pa će ga oni autom vratiti u Žabljak, jer stvarno ne znam kako bi se na sjever spustio u patikama. Čudo je kako se i popeo. Valjda Bog stvarno čuva lude.

Od Zelenog Vira strm uspon vodi ka Previji, sedlu pod Bobotovim Kukom


Na mjestima ima strmih snježanika


Na ovom mjestu smo zapeli prošle godine, kada je vrh propao, ne zbog snijega već kiše koja nije prestajala padati


Na Previji (2351m)


Priječenje višemetarskih ostataka snijega


Malo iznad Previje je kultno mjesto, tzv. Škrčki pogled, prijevoj između Bobotovog Kuka i Đevojke

Odavde puca jedan od luđih pogleda na Durmitoru, ovaj na Škrčku dolinu i jezera koja su skoro 800m niže


Malo (1711m) i Veliko Škrčko jezero (1686m). Na livadi između jezera je planinarski dom


Škrka na dlanu


Slijedi nekoliko eksponiranih i strmih priječenja snijega


Te uspon kroz stijenu do vrha Bobotovog Kuka (2522m)


Dino na vrhu


Drugi put na Bobotu iz tri pokušaja


360° sa Bobotovog Kuka


Đevojka (2440m) i Štit (2248m) sa svojim Šarenim pasovima


Pogled prema istoku gdje vlada ogromno Šljeme (2455m)


Kako je već bilo prilično kasno, a i te večeri smo igrali četvrtfinale protiv Turaka na vrhu se nismo dugo zadržavali, trebalo je protegnut noge da vidimo Vatrene

Zupci u kasno popodnevnom svijetlu


Trojni prijevoj


Buđenje


Đevojka (2440m) i Lučin vrh (2396m) iz Mliječnog dola


Terase Mliječnog dola


Minin Bogaz (2397m) i Zupci


Posljednji pogled na Đevojku prije spusta u Urdeni do


Sedlena Greda u zalaz


Dobri do sa Sedlenom Gredom, Boljskom Gredom i Lojanikom u zalaz


Rebra Sedlene Grede (2227m)


Još da te večeri nismo onako izgubili...

[Velebitska Bura]

8 poglavlje) Tara – suza Balkana

Osvanuo je prekrasan dan, idealan za oprati sinočnju gorčinu sa duše u kristalnoj vodi 'Europskog Colorada'. No prije toga valjalo je opružiti noge uz obalu najvećeg crnogorskog planinskog jezera, Crnog jezera.

Livade Otoke i Durmitor


Prekrasna crnogorična šuma pokriva sjeverne obronke Durmitora


Crno jezero (1416m) i Međed (2285m), prizor bez kojeg je nezamisliva bilo kakva publikacija o Crnoj Gori


Crno jezero se dijeli na Veliko i Malo. Plitki prolaz Struga ih spaja ili razdvaja, ovisno o vodostaju


Veliko jezero duboko je 25m


Crvena Greda (2164m) plijeni pogled svojom impozantnom stijenom


Međed i Crvena Greda sa Crnog jezera


Savršenstvo majke prirode


Malo Crno jezero duboko je čak 49m i zavučeno pod same obronke Međeda


Ovdje je drug Tito sa svojim vrhovnim štabom boravio od 20-29.5.1943. i donio odluku o proboju preko Sutjeske, stoji na ploči nad Titovom pećinom nad obalom Malog jezera


Prašuma uz obalu Crnog jezera



Pluća ispunjenih mirisom crnogorične šume zaputismo se Tari ususret


Lijepa li si


Laganini početak, Tara nas nosi


Bez podvodnog kučišta, koje mi se nije dalo nositi, preriskantno je snimati atraktivne brzace, jer se zabijamo u metar pa i više kontra valove koji zapljusnu cijeli raft, stoga su ovdje samo mirniji dijelovi rijeke prikazani


Kod ušća Ljutice prva je pauza i kupanje, tko ima hrabrosti, jer temperatura vode je 10°C


A Ljutica je kratak i strašno jak pritok Tare sa 2000 litara vode u sekundi. Usprkos vrućini zrak pored Ljutice je kao u frižderu


Približavanje legendarnom mostu Đurđevića Tara


Most je izgrađen neposredno pred početak II Svj. Rata i na sreću nije srušen. Očito je svima trebao je drugog prelaza preko kanjona Tare nema


Most se nalazi 150m iznad rijeke a ovdje je malo puko zbog opakog kuta gledanja


Tara pod mostom


Zastajemo da opalim koju fotku, a sa nama je i Slovak biciklist (sa kamerom) koji je na jednom od brzaca umalo ostao bez nje


Spona...


...zvana Đurđevića Tara




Kasno je popodne, ugođaj neopisiv, duboke mistične šume i žubor Tare


Nakon prelaska ne znam kojeg brzaca po redu još jedna mirna sekcija rijeke


Ma kakav blatnjavi Colorado se može mjeriti sa ovim


Tara je rijeka koja fascinira u svakom smislu


Tko je jednom osjeti zaljubljuje se za cijeli život


Vidio sam dosta rijeka i moram priznati da mi je Tara broj 1 bez konkurencije


Kraj našeg današnjeg puta. Odavde počinje najluđi u najdublji dio kanjona ali to nekom drugom prilikom


Bio je to trenutak kada sam se pozdravio sa svojim potomstvom, sve zbog ljepotice Tare

[Velebitska Bura]

9 poglavlje) Trans Crna Gora – autom kroz vrijeme


Nije se lako rastati od Durmitora, znat će svatko ko je bio, no ovaj put je to prošlo lakše nego ranijih posjeta jer ovog puta Durmitor nije bio posljednja već međustanica ka novim avanturama. Pogledom uprtim u budućnost (čitaj Prokletije) napuštamo ovaj Raj na Zemlji.

Jezerska površ, pojam za visoravansko savršenstvo


Žabljak, 1450m nadmorske visine kite ga titulom najvišeg mjesta na Balkanu. Ja bi mu dao i titulu za poziciju


Bobotov kuk (2522m) iz Žabljaka


Žabljak i Durmitor


Pitomine


Centar Žabljaka, nema se tu bog zna što vidjeti, ali ionako nije poanta u Žabljaku


Savin Kuk (2313m)


Posljednji pogled na crnogorski mali Tibet


A kucnuo je trenutak i za posljednji pogled na Durmitor, till next time


Preko 7 gora i dola uska vijugava cesta spušta se prema Šavniku, valjda najvećoj rupi u CG. Šavničani, naravno da mislim u geografskom smislu


Šavnik se smjestio na 800 i nešto metara visine. Sa lijeve strane je kanjon Bukovice, malo iza Bijele, spajaju se u Šavniku i kroz onaj procjep nastavljaju kao Pridvorica, iza je planina Vojnik (1998m)


Sela na obroncima Sinjajevine


Sinjajevina se opasno ispriječila na putu


Nema druge nego u brdo, kako to obično u CG biva, a tamo nema garancije


Cestarska služba je u ovim djelovima CG nepoznat pojam a brda vrebaju sa svih strana


Na kraju doline ostaje Krnja Jela, iza se uzdiže Sinjajevina


Katuni na Sinjajevini


Sa prijevoja, na nekih 1600m, otvara se fascinantan pogled na Kapu Moračku (2226m)


Ponekad se zapitam dali je ovo Švicarska


Slijedi preko 1000m spusta u dolinu Morače


A tamo se kočoperi Tali (2063m)


Ljubim te Omego, samo nemoj ovdje otići u raj, ionako smo već u njemu


Treba izdržat gledati svu tu ljepotu


Lijevo gore Torna (2217m) para nebo, Sinjajevina je i dalje u pitanju


A onda prizor za koji sam mislio da je ipak samo mit


BTW vrijedi napomenuti da je nagib ceste 15%

I taman kad sam pomislio da je auto postao vremeplov njoj je zazvonio mobitel, eh kvragu!


Moračke planine


Torna još jednom


Dolina Morače


Strme padine Sinjajevine


Tali i Moračke planine


Preko Crikvine i Kolašina put se nastavlja lokalnom cestom za Andrijevicu, koja je u komatoznom stanju, dijelovi su odnešeni poplavama od prošle jeseni

Pred kraj dana Komovi su napokon tu


Prvo pogled plijeni Kom Ljevoriječki (2469m)


Zatim i Kom Vasojevički (2461m)


Komovi sa Trešnjevika


Pod Komom Vasojevičkim, na visini oko 1700m, smjestila se visoravan Štavna


Kom Vasojevički u večernjem svijetlu


Komovi sa Štavne


Prošao je dan, dan kao san


Vasojevički Kom, naš sutrašnji cilj


Sunce zalazi iza Sinjajevine


Moračke planine i Sinjajevina u zalaz


Zalaz ustupa scenu savršenom sutonu


Posljednja točka dana izvedena je do savršenstva


Kulise


Tamo u daljini, zahvaljujući kristalnoj atmosferi, vidi se čak i Durmitor. Ni cijeli dan puta se nije uspio ispriječiti između nas.

[Velebitska Bura]

10 poglavlje) Komovi – predvorje Prokletija

Koliko god mi se Durmitor činio na kraju svijeta, kada sam ga prvi put posjetio, ipak je to relativno civiliziran i sve više iskomercijaliziran kutak Crne Gore. Što se dalje napreduje na JI osjećaj izolacije i udaljenosti od današnjeg vremena sve je izraženiji. Na tom putu kroz vrijeme našli su se i Komovi.

Jutro na Štavni


Često nije sve crno bijelo


Opsada


Idila


Vapnenac Koma Kučkog i Ljevoriječkog bliješti na jutarnjem suncu


Kom Vasojevićki


Štavna


Za par sati bit ćemo gore


Pokret


Sa zelene Štavne ubrzo se prijeđe na ogromne sipare Koma Vasojevičkog


Život u neizvjesnosti, ali ovaj starac će proživjeti svoje


Neki drugi svijet u odnosu na obližnju Štavnu


Enormni sipar


Kom Ljevoriječki (2469m)


Snijeg iz vedra neba


Nakon prelaska sipara uspon vodi strmim travnatim padinama


S onu stranu Međukomlja kočopere se Kučki i Ljevoriječki


Verin prijevoj je prekrasno ali i tužno mjesto. Tu je poginula Vera Vincek, žena poznatog crnogorskog planinara, botaničara i koautora vodiča 'Crnogorske planine' Daniela Vinceka, našeg čovjeka koji je u Crnu Goru pošao upravo za Verom. 2002 Vera i Daniel su vodili prijatelje na Kom Vasojevički i ona je na ovom mjestu pala u provaliju.

Sa Verinog prijevoja otvara se pogled fascinantni masiv Prokletija


Kraj je lipnja i oduševljava me koliko snijega tamo još ima


Maja Jezerce (2694m), najviši vrh Prokletija i Dinarida


Nad Snowhunterovom Bjelasicom i njenim zelenim oblinama kumulus raste


Duboko ispod katuni su Štavne


Sjeverna stijena Koma Vasojevićkog


Preko puta Međukomlja je Ljuban, klon Štavnin


Daleko lijevo, na istoku, vidi se i Đeravica (2656m), drugi najviši vrh Prokletija i nekada najviši vrh Srbije, danas Kosova


Po rubu stijene prema vrhu


Pogled stalno bježi na taj zid


Pa malo dublje u taj magični prostor koji nas zove i čeka


Duhoviti kumulus


Maja Jezerce i podanici


Kraljica Prokletija izaziva poštovanje i divljenje


Dok sa Štavne pokazuje jedno sasvim drugo lice vrh Koma Vasojevićkog sasvim je prijateljski nastrojen


No, na sjever je nabrušen


Crna Gora je u biti Zelen Gora


Kakva je klima ovog kraja dovoljno govori i da trava još nije zelena iako smo solidno u ljeto zagazili


Strmine i dubine


S kamena na zeleno, još malo


Prije odlaska nismo mogli ne zaviriti u katune


Tu se ništa promjenilo nije


Kućice su jednostavne, drvene, bez ikakve izolacije, pod zemljan


Kako katuni doslovno dišu ovdje je život moguć samo 3-4 mjeseca


Ljudikanje sa domaćima


Nenarušena tradicija


Znatiželjna


Sa tri kile svježeg kozjeg sira u kesi vrijeme je došlo da polako napustimo Komove


Posljednji pogled nikako da i bude


Samo da idila potraje, moderno doba ne učini svoje


Trave će valjda uvijek biti

[Velebitska Bura]

11 poglavlje) Buni Jezerce – u srce prokletih planina

Sa Komova put nas je preko Andrijevice doveo do Plava, gradića u sjevernom podnožju crnogorskih Prokletija. Krasno se poklopilo da je Zagreb-Matica baš tada imala organizirani bus posjet Prokletijama. Mnoštvo prijatelja i poznatih lica bio je neodoljiv poziv da se pridružimo ekipi.

Prokletije ili po Albanski Bjeshket e Nemuna je kulminacija Dinarida u svakom smislu. Kada je Srpski geolog Jovan Cvijić 1913 stupio prvi put u Prokletije ostao je zapanjen onim što je vidio, posebno tragom kojeg su ovdje ostavili ledenjaci. On je i prvi znanstvenik koji stupio u ovo područje i napisao prve radove o Prokletijama, koje su bile područje najviše obuhvaćeno glacijacijom u Europi, južno od Alpa. Same planine su nevjerojatno divlje i neodoljivo podsjećaju na Alpe, sa ogromnom razlikom da ovdje civilizacija nije ostavila ama baš nikakvog traga. Tome je doprinjelo i to što su Jugoslavija i Albanija bile gotovo na ratnoj nozi te je ovo područje bilo nepristupačno gotovo 70 godina. Osim nekoliko vojnih karaula ovdje nema traga čovjekove aktivnosti. Prokletije su nanovo otvorene javnosti tek nedavne 2002 godine.


Ujutro naši domačini dolaze sa 2 đipa i Pinzgauerom po nas. Vozimo se od Plava prema Gusinju dolinom rijeke Ljuče koja se nalazi na oko 900m visine, pod sjevernim obroncima Prokletija. Koliko ovdje mora živa tonuti za vedrih zimskih noći?

Lokalni promet


Kroz Gusinje


Od Gusinja preko livada stiže se do Vusanja. Sjeverno od Gusinja diže se Greben i Velji Vrh (2196m)


Od Vusanja blizu je do ulaza u dolinu Ropojanu, gdje se kod policijske karaule ostavljaju auti


Međutim naši nas domačini voze duboko u Ropojanu, nemogućom makadamskom cestom koja više nalikuje razvaljenom koritu potoka. Što je u stanju izvesti Pinzgauer teško je povjerovati, a još nas 15 unutra. Stojim i grčevito se držim rukama da ne odletim. Planine oko nas rapidno rastu ali slikanje je nemoguće, borba za goli opstanak je prioritet.

Prilika je tek u rijetkim trenucima kad zastanemo


Usprkos nevjerici Pinzgauer nas dovozi do Zastana, bivše vojne karaule. Uštedili su nam gotovo 3h hoda kroz beskrajnu dolinu


Zastan se nalazi na 1300m i tu će biti planinarski dom u doglednoj budućnosti


Vrhovi i prizori oduševljavaju


Karanfili, sutrašnji cilj


Nakon gotovo sat hoda kroz lijepu bukovu šumu izlazimo van. Još samo rijetki crni borovi izdržavaju visinu i klimu


Greben Čukat zatvara dolinu sa jedne strane


Put vodi prekrasnom dolinom


Kolona


Divljina


Malo po malo eto nas na Albanskoj granici


Kad pomislim da mi se nekada Durmitor činio kao kraj svijeta! Ovo je terra incognita bez ikakvog premca!


Hodati kroz Albaniju, do ne tako davno nezamislivo


To je i danas zapravo ilegalno ali su stege ipak popustile, no teoretski Albanska patrola, kad bi se na nju nabasalo u ovoj zemlji nedođiji ima nas pravo uhititi zbog ilegalnog prelaska granice


Ulaz u Buni Jezerce ili dolinu jezera


Uskoro eto i prvog od 6 jezera


Vrhovi okolo prelaze 2400m


360°C


4 jezero


2 i 3 jezero


Kat više je 5 jezero


Preko pragova


Dolazimo do najvećeg i najviše ležećeg jezera, Liqeni Madhe (1792m)


Ogledalo


4m visok zid snijega na obali


Liqeni madhe




Iako je kraj lipnja snijeg se još topi u jezeru


Liqeni madhe i Maja e Bojs (2461m), u srcu prokletog raja


Put dalje vodi dolinom prema Maji Jezerce, najvišem vrhu Prokletija, no to nije u planu. Domaćini ipak ne žele voditi grupu duboko u Albaniju, kažu za koju godinu bi se ti prelasci trebali i službeno dozvoliti. No, to je ionako dugačka i zahtjevna dvodnevna tura tako da ostaje za drugi put.

5 jezero i Maja e Bojs


Povratak


Zastan


Slijedi još jedna adrenalinska vožnja Prokletijskim vrletima


Natrag u dolini svakako treba vidjeti Oko Skakavice, izvor rijeke Grlje, tipičan krški, dubok 65m


Oko Skakavice


Dole u Vusanju još jedan zanimljiv lokalitet, rijeka Grlja čini 180° zaokret i 20 metarskim slapom upada u vrlo uzak kanjon


Ludo


Vozimo se prema Alipašinim izvorima


Frendice


Alipašine izvore čini nevjerojatan niz izvora pod Vezirovom Bradom


Prvo sijeno je tu


Voda iz Alipašinih izvora se ubrzo spaja sa rijekom Grljom te dalje teče kao rijeka Ljuča


Detalj iz Gusinja


Natrag u Plav

[Velebitska Bura]

12 poglavlje) Karanfili – buket doživljaja u srcu Prokletija

Jučerašnji prvi bliski susret sa prokletim planinama bio je toliko dojmljiv da bi dušu vragu prodao samo da se suočim sa tim prokletstvom ponovo. Nakon jučerašnjeg ugrijavanja današnja tura je pravi ispit izdržljivosti, a oni koji ga polože biti će nagrađeni nezaboravnim pogledom na ovo prokleto carstvo.

Alarm se oglasio u 4 sata, vani tek naznake dana koji dolazi. Još omamljeni jučerašnjim dojmovima hitamo preko Gusinja prema dolini Grebaji.

A u predivnoj Grebaji eto i prvih zraka sunca na vrhovima koji nas čekaju


Visoko gore su Karanfili, a do našeg, sjevernog, trebat će nam 5 sati uspona


Picture in picture; legendarni Očnjak (2185m) i Karanfil (2460m)


Jedna od tri Grebajske livade


Vrhovi nad dolinom su impresivni na sve strane


Jedan od njih je i naš cilj, sjeverni Karanfil, daleeeko iznad


Od dna doline padina kao odrezana odjednom piči ka nebu a strmina ne posustaje ni trenutka


Tu i tamo valja predahnuti i diviti se pogledu, dok dolina ostaje duboko dole


Preko puta su Volušnica i Popadija


Rifat, naš kolovođa


S one strane Grebaje


Kratak pojas trave iznad šume ubrzo zamjenjuje kamenjar, a bogami i snijeg


Iako su potoci znoja već proliveni Karanfil je još daleko gore, sve impresivniji, a mravci mu mile u susret


Step by step


I eto nas u Krošnji, ledenjačkom cirku pod sjevernom stijenom Karanfila




Trojan u pozadini


Zasluženi predah u krošnji


Visina je oko 2000m a snijeg leži gotovo cijele godine


Preko sipara


Stiže se do jako strmog skoka


Krošnja odozgo


Prokletijizam


Na vrhu ovog pravog penjačkog dijela stiže se na uski, poput noža zarezan prijevoj Krošnjina Vrata odakle pukne pogled preko doline Ropojane


U istom stilu penjačina se nastavlja


Ispod je impresivan kuloar i ambis na Ropojanu


Padine su tako strme da bi pad bio fatalan, do Ropojane nema stajanja


Iza Maje e Bojs proviruje kraljica Maja Jezerce


Prema Grebaji kočoperi se Očnjak, sada već dobrano ispod


Strme travnate padine izmjenju se sa stjenovitim skokovima koje treba ispenjati


Zoom na budući dom na Zastanu


Svakim korakom i Maja Jezerce se sve više razotkriva


I nebrojeni drugi divlji vrhovi Prokletija


Toranj


Izlaz na sjeverni greben vrha


Boli glava, od pogleda


I tako stižemo do jednog od najljepših Crnogorskih vrhova, sjevernog Karanfila (2460m)

Pogled je neopisiv, duša prodana, pa neka sam proklet


Ekipa i kraljica


Upiti svaki detalj


Prokletije up close






Maja Jezerce (2694m), najviši vrh Prokletija i Dinarida


Treba se ohladiti od silne ljepote


Together


Kad bi bar odnos vremena uspona i onog provedenog na vrhu bio malo manji


Greben koji dijeli Grebaju i Ropojanu


Vrtoglave strmine




Krošnjina Vrata 2x


Niz skok


Pa skijanje


Prži


Prelazimo greben, izlazimo iz Krošnje, hitamo prema Očnjaku


Karanfil i Očnjak


Priječenje strmih padina prema Očnjaku


Dovodi nas pod Šuplja Vrata, ogromnog okna koje omogućuje prolaz u susjednu dolinu


Očnjak iz Šupljih Vrata


Penjemo se jedan po jedan zbog odrona, dole je čekaonica


Kroz Vrata


Kratka pauza nakon što su svi ispenjali Vrata


Slijedi spust u dolinu Ljubokuč


Preko skokova do sipara


Pa opet skijaška dionica


Odjednom Ljubokuč se prelama i pada strmo i duboko u Grebaju


Ova ekipa zna kako se tu održati


Spustu nikad kraja


Nakon prokletijsko napornog dana dodir sa dnom doline bio je neopisiv!

U međuvremenu je opako zakuhalo, u susjednoj dolini grmi i puca


Ipak Cb nas nije dohvatio, sve je ostalo na dekoraciji nad prokleto lijepim Prokletijama


Po povratku Plav trebalo je skinuti naslage znoja


Plavsko jezero dobro je poslužilo


Ipak, tuš je tuš, kako god okreneš

[Velebitska Bura]

13 poglavlje) Bogićevica – blagoslov nakon prokletstva

Prvi pokreti nakon noći u nesvijesti otkrivaju pravo prokletstvo koje su Karanfili bacili ne samo na dušu već i tijelo. Našpanane noge i napačena stopala tražila su blagoslov i novi život. Kamo po njega? Ima tu jedna planina stvorena baš za to, obećanje je koje smo dobili.

Bogićevica, skupa sa Kosovskom Đeravicom, čini najistočniji dio Prokletija. No za razliku od divljeg vapnenačkog dijela Prokletija na zapadu, istočni dio je granitni i puno pitomiji. Ovdje prevladavaju travnata prostranstva koja se prostiru iznad crnogoričnih šuma. Ipak po visini Bogićevica ništa ne zaostaje za glavnim dijelom Prokletija jer njeni vrhovi prelaze visinu od 2500m, a neki su strmi i oštri poput vapnenačkih prijatelja na zapadu. Obližnja Đeravica je sa 2656m i drugi najviši vrh Prokletija iza Maje Jezerce.

Kako se Plav nalazi na preko 900m visine, u sjevernom podnožju Prokletija, noći su ovdje jako hladne, ljeti svježe ili prohladne. Temperatura i za najtoplijih dana pred jutro pada do 10°C. Jutarnja magla na Plavskom jezeru, največem ledanjačkom u Crnoj Gori, je stoga i usred ljeta neizbježna pojava svakog dana.


Ipak, čim jutarnje sunce grane iza planina njeni sati su odbrojani


Plavsko jezero je dulje od 2km i duboko 9m


Ribe ne fali


Kroz dolinu Babinopoljske rijeke


Katuni


U Crnoj Gori je još uvijek itekako živ ljetni stočarski život u planinama




Pogled puca na planinu Visitor (2211m)


Prekrasan Hridski katun jedan je od većih u ovom dijelu Bogićevice


Podsjetnik na neka druga vremena






Od Hridskog katuna staza nas vodi preko prekrasnih livada


I kroz bujne crnogorične šume


U vidokrug ulazi i Hridski Krš (2358m), vladar bliže okolice


Nakon jučerašnjeg krša ove livade pravi su melem za napačena stopala


Kako je planina granitna potoci teku na sve strane


Svako toliko slijedi osvježenje u prekrasnoj vodi


Sve buja


Što je to žeđ?




Hridski krš je sve bliže, a u njegovom podnožju je ono što nas i danas tjera na hodanje


Iza šume pojavljuje se očaravajuće Hridsko jezero


To je taj blagoslov koji smo tražili


Nemaju svi hrabrosti ući u hladnu vodu ali zadovoljit će se blagoslovom stopala


Za Hridsko jezero kažu da spada među najljepša Crnogorska planinska jezera, smjestilo se na visini većoj od 1950m


Na gornjem rubu prekrasne šume


U podnožju impozantnog Hridskog krša (2358m)


Bilo je izbora i gore otići ali zov jezera bio je neodoljiv. Izašao sam tek za 40min


Nakon ovog blagoslova duše i tijela rodila se želja za istraživanjem okolice jezera


Magnetska privlačnost


Hridsko jezero i krš


Samo krš


Granitni blokovi na zelenom tepihu


Sa obližnjeg vidikovca (2076m) otvara se pogled prema zapadu i centralnim Prokletijama


Dole je Hridsko jezero, gore Hridski krš


Prostranstva Bogićevice


Granitni blokovi


I karakteristični lišajevi na njima


Šume, livade i vrhovi Bogićevice


Katun Redžepagića livade


Pogled na Hridski krš mi izaziva žal, ali ne može se uvijek sve, bit će još prilike


Djeca iz katuna na kupanju


Povratak


Hridski katun u popodnevnim satima


Izvor


Al paše


A priča ide ovako


Valja kupit sira


Roba se suši


Portret jedne obitelji




Dolje u Plavu neka je druga priča


Autobusna stanica priča je za sebe


A gastarbajteri kao i svugdje vole arhitektonske egzibicije


Kultni Pinzgaueru, hvala za sve gušte


Čeka nas oproštajno druženje pa se valja u red dovesti


Plav


Plavsko jezero






Sa posljednjim zrakama stižemo u Grebaju


Knjiga zahvale za Ratka Popovića, jedan od 3 koautora vodiča Planine Crne Gore, koji nam je pravio društvo ovih dana (desno)


Legenda Rifat, naš glavni vodič, daruje sliku Prokletija za Maticu


Te večeri nad Prokletijama ogromni kumulonimbus istresa sav gnjev nakupljen tokom dana


Lijepo je to promatrati sa sigurne udaljenosti


Imali smo sreće da nas ovako nešto nije pogodilo tamo gore

[Velebitska Bura]

14 poglavlje) Crnom Gorom prema prijestolnici

Iako je Matičarima preostala još jedna tura, i to na najviši crnogorski vrh Maju Kolata, u mene i Dina više nije bilo snage i volje za još jednim mukotrpnim danom u planini. Nakon 13 dana i 5 različitih planina tijelo više ne može, um više ne želi. Da nije zavladala paklena vrućina možda bi se i pronašao koji atom snage, koja unca volje, ali pogled na vrelo sunce izaziva 'ne hvala' reakciju. Sretno ekipa, bye bye Prokletije, vidimo se uskoro.

Jutro u Plavu, valja maznut burek prije odlaska


Visitor nadgleda grad


Posljednji pogled na Plavsko jezero


Preko Andrijevice cesta dolinom Lima vodi prema Beranama.

Eto i Komova u daljini. Samo 4 dana je prošlo a čini se kao vječnost. Tko se uopće još sjeća Bjelašnice? Toliko događaja, trebat će godina da se slegne


Put nas dalje vodi sjeverno oko Bjelasice, a nakon prolaska Mojkovca planinski pejzaži opet prevladavaju. Malo južnije od Mojkovca prema Podgorici cesta vodi do Biogradskog jezera koje je dalo ime Nacionalnom parku Biogradska gora koji štiti planinu Bjelasicu. Iako za Bjelasicu ovog puta vremena nema grijeh bi bio ne svratiti do jezera.


A Biogradsko se jezero smjestilo usred Bjelasičke nadaleko poznate prašume, na visini od 1099m


Idila


Jezero je dugo 1100 a široko 400m


Miris šume opija


Romantika obuzima sve




Prašuma


Ćao fotograf


Sjeverno od jezera je Palješka gora (2033m)


Jezero zove


Ruskinja tom zovu nije mogla odoliti. Oзеро холодно, prvo je pomislila


Hо я поскачу так или иначе


пожалуйста примите меня вне


I kad sam pomislio da sam na Bajkalu trgnula me realnost. Nije bilo lako odvojiti se od te silne ljepote ali što se može, mora se dalje.

Dolinom Tare cesta vodi prema Kolašinu pa dalje prema prijevoju Crikvine (1045m), sa kojeg se strmoglavljuje u kanjon Morače


Vruće je, Morača neodoljivo zove, još kad bi se moglo do nje


Kanjon Morače


Podgorica je lijep grad ali nesnosna vrućina je odagnala svaku pomisao za zadržavanjem, nastavljamo prema Cetinju bez stajanja

Skadarko jezero se gubi negdje u omarini


Jedna od mnogih pritoka je i Rijeka Crnojevića


13km duga, izvire pod Lovćenom


Prizor koji me ovdje doveo


Rijeka Crnojevića pomalo podsjeća na Zrmanju u donjem toku


Lopoči dokle oko seže




Cijela polja lopoča


U dolini Rijeke Crnojevića skrilo se istoimeno mjesto




Slatko mjestašce


Teško je bilo ne zapaziti među ostalim novinama


Iz Rijeke Crnojevića valja se popeti na Cetinje


Odjednom primjetim kako se kazaljka temperature rashladne tekućine opasno penje. Nešto nije u redu. Pa kud kvragu sada, ovdje! Zastajem da ohladim motor. Zakuhao nije, barem nešto dobro. Nakon nekog vremena skužio sam da je riknuo ventilator! Ajme i kuku, što sada?! Kao za vraga vruće je pakleno. Sreća u nesreći je da se ovo nije desilo u jednoj od nebrojenih vukojebina kojima smo prošli zadnjih 14 dana. Još jedna sreća u nesreći jest što se ovo desilo u Cetinju a susjed u Zadru je sa Cetinja. Nazovem ja njega i on me uputi na svoje u Cetinju koji me upute do lokalnog električara. Kaže on ovo je kaput, treba novi ventilator. Majko mila, kud ću sada. Kaže u Opel u Podgoricu. Kako da dođem do tamo po ovom paklu bez hlađenja motora. Smiluje se on, izvadi ga i reparira. Ajme sreće!

U međuvremenu vrućina je učinila svoje. Strašne nevere zakuhale su od Splita do Albanije, a tako i nad Cetinjem




Cetinje je lijep grad ali zbog sve te gungule oko auta nije bilo vremena za razgledavanje, nažalost niti za čejsanje impresivne kumulonimbusijade. Zadnji put kad sam bio u Cetinju raspale su mi se obje zadnje gume. Ima nešto između mene i Cetinja. Ipak rekao bi to je moj sretan grad jer te iste gume su se poput ventilatora mogle raspasti u nekoj vukojebini što bi bilo ajme i kuku. Baš me zanima što će biti sljedeći put.

Pred kraj dana žurimo na Lovćen nebi li uhvatio nešto od odlazećih nevera ali sve što je ostalo jest pokoje sijevanje daleko na pučini i sparina nad Bokom Kotorskom.


Ovdje gore fino pirka, bit će lijepo za spavanje nakon paklenog dana.

[Velebitska Bura]

15 poglavlje) Lovćen i Boka – svemu dođe kraj

Nad Bokom je osvanulo krasno jutro


Nekih 1400m niže


Tivatski aerodrom se budi


Neka mjesta u Boki dugo čekaju na sunce


Perast


Sa one strane Boke je Orjen, najkišovitije područje Europe


Na Jezerskom vrhu počiva vladika Njegoš


1000m niže smjestila se Crnogorska prijestolnica, Cetinje


Do mauzoleja vodi tunel


Kojem se ne vidi ni kraj ni početak


Nakon 461 stepenice


Izlazi se na vrh Jezerskog vrha (1675m)


Ulaz u mauzolej, djelo Meštrovićevo


Još za života Petar II Petrović Njegoš, crnogorski vladika i pjesnik, na Jezerskom vrhu je 1845 godine sagradio kapelu u kojoj je želio biti sahranjen


1974 kapela je demontirana a na njenom mjestu sagrađen mauzolej


Svod od zlata


Kripta u kojoj leže Njegoševi ostaci


Najviši vrh Lovećena je obližnji Štirovnik (1749m), no Njegoš je smatrao da nitko ne zaslužuje biti sahranjen na najvišem vrhu pa ni on sam


Mauzolej na Jezerskom vrhu


Meštrović je Njegoša isklesao iz bloka crnog granita, koji je težak preko 20 tona


Ostavismo Njegoša i zaputismo se Boki u susret


Kotorski zaljev i Dobrota


I grad po kojem ime nosi


Od Bokokotorskih zaljeva, Kotorski se najdublje zavukao u kopno


Morska vrata glavna su za ulaz u grad na popisu svjetske baštine UNESCOa


Trg od oružja glavni je gradski trg




Trgom dominira sat kula


Zapravo crnogorke kad bolje razmislim


Crna Gora, najmlađa država na svijetu i njena zastava


Katedrala Svetog Tripuna zaštitni je znak Kotora, datira iz 1166 godine, a posvećena je zaštitniku grada koji je stradao sa 18 godina za vrijeme progona kršćana. Katedrala je nekoliko puta teško oštećena u potresima


Kotorske ulice


Od kojih je jedna toliko uska da se zove 'Pušti me da prođem'


Izvor uz zapadne zidine grada, koje su dugačke gotovo 5km i visoke do 20m


Iza mini crkve Svetog Luke, na trgu Svetog Luke, proviruje crkva Svetog Nikole


Sa Kotorskih ulica




Kako se u grad ne može autom nema druge nego pozvat Dekija u pomoć


Gospa od Škrpjela smjestila se na dodiru Kotorskog i Risanskog zaljeva


Sveti Đorđe i Gospa od Škrpjela


Kotorski zaliv i Lovćen


Sveti Đorđe i Perast


Gospa od Škrpjela i Perast


I tako, malo po malo, dođosmo do mjesta gdje Crna Gora završava, a Hrvatska počinje

Ubrzo se ukazao dobro poznat pogled


Grad pod vječnom opsadom cruisera


Dubrovnik


Još samo 400km do drage kućice za kojom me već pomalo uhvatila nostalgija.

Što reči na kraju? A ništa, svemu dođe kraj pa tako i ovoj reportaži.

THE END