Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV] |
15 dana brdovitog Balkana
Moderator/ica: snowflakes
- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
15 dana brdovitog Balkana
Balkan je povijesno i geografsko ime za područje jugoistočne Europe. Površina regije je oko 550 000 km², populacija oko 55 miliona. Balkanski poluotok je omeđen sa tri mora; Mediteranom, Mramornim i Crnim morem. Sjevernu granicu Balkana čine tri rijeke; Kupa, Sava i Dunav. Ovo je prostor turbuletne prošlosti gdje su se sudarili mnogi narodi i religije, vjerovatno ponajviše obilježen širenjem i padom Otomanskog carstva.
Prostor je dobio ime po Bugarskoj planini Balkan što znači 'masiv šumovitih planina'. Iako se najviše planine Balkana nalaze u Bugarskoj lanac koji obilježava Balkan je onaj koje se proteže uz zapadnu obalu poluotoka a mi ga zovemo Dinarskim.
Ova priča se odvija u najvišem, a vjerojatno i najljepšem kutku Dinarida, na području Bosne, Crne Gore i Albanije, u drugoj polovici lipnja 2008.
1 poglavlje) Za Sarajevo - početak svega
Ciklona Miloslava ne posustaje i nakon nekoliko dana svoje vladavine, vrijeme je promjenjivo
Umiveno Imotsko polje i Čvrsnica
Penjem se prema Blidinju, iznad Rakitnog otvara se pogled na Biokovo
Prema JI bambuće
Iako je polovina lipnja južna strana Čvrsnice (2228m) i dalje obiluje krpama snijega
Sa zapada sunce baca čarobno svijetlo na Dugo polje
Iako djeluje toplo temperatura je bila oko 12°C, prava uživancija
Tračak Blidinjeg jezera i zapadna strana Čvrsnice
Vran (2074m) preko Dugog polja
Poslijekišna idila
Sjeverni obronci Čvrsnice
Pločno (2228m)
Preko Sovićkih vrata, iz doline Doljanke, prevaljuje se niska naoblaka
Koja kreira nestvaran ugođaj u zalaz sunca
Vran na kraju dana

Prostor je dobio ime po Bugarskoj planini Balkan što znači 'masiv šumovitih planina'. Iako se najviše planine Balkana nalaze u Bugarskoj lanac koji obilježava Balkan je onaj koje se proteže uz zapadnu obalu poluotoka a mi ga zovemo Dinarskim.
Ova priča se odvija u najvišem, a vjerojatno i najljepšem kutku Dinarida, na području Bosne, Crne Gore i Albanije, u drugoj polovici lipnja 2008.
1 poglavlje) Za Sarajevo - početak svega
Ciklona Miloslava ne posustaje i nakon nekoliko dana svoje vladavine, vrijeme je promjenjivo

Umiveno Imotsko polje i Čvrsnica

Penjem se prema Blidinju, iznad Rakitnog otvara se pogled na Biokovo

Prema JI bambuće

Iako je polovina lipnja južna strana Čvrsnice (2228m) i dalje obiluje krpama snijega


Sa zapada sunce baca čarobno svijetlo na Dugo polje

Iako djeluje toplo temperatura je bila oko 12°C, prava uživancija

Tračak Blidinjeg jezera i zapadna strana Čvrsnice

Vran (2074m) preko Dugog polja

Poslijekišna idila



Sjeverni obronci Čvrsnice


Pločno (2228m)

Preko Sovićkih vrata, iz doline Doljanke, prevaljuje se niska naoblaka

Koja kreira nestvaran ugođaj u zalaz sunca


Vran na kraju dana

Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 04:18, ukupno mijenjano 1 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
2 poglavlje) Romanijski čevapi – teška sudba
Miloslava i dalje ne posustaje, vrijeme je oblačno, planine su u oblacima, povremeno pada kiša, propadaju planovi. Ne preostaje ništa drugo nego se zaputiti u viksu na Romaniju i utopiti tugu u čevapima
Na Romaniji
Šarenilo proljeća
Jao, već mi kruli u želodecu

Miloslava i dalje ne posustaje, vrijeme je oblačno, planine su u oblacima, povremeno pada kiša, propadaju planovi. Ne preostaje ništa drugo nego se zaputiti u viksu na Romaniju i utopiti tugu u čevapima
Na Romaniji

Šarenilo proljeća

Jao, već mi kruli u želodecu


- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
3 poglavlje) Bjelašnica – točka na i meteo trilogije
I dalje traje Miloslavin teror! Brda su još uvijek u oblacima, čovjeku dođe da se raznese od muke
Jer jedino penjanje koje preostaje je ono u horizontalnom položaju
Ipak GFS kaže da bi popodne trebalo nastupiti kidanje. Bjelašnica i dalje roni, ali vjera u GFS motivira na polazak
Babin do, skijaški centar, je ishodište za diretrisimu koju ćemo opaliti po skijaškim stazama do vrha
Sedežnice miruju, čekaju neka druga vremena
Međutim tiho nije jer novi apartmani i hoteli se grade sve u 16
U međuvremenu dolazi pljuščina koja traje nekih 15ak minuta, nakon kojeg nastavljamo dalje
Pogled unatrag
Oblaci nad Jahorinom i sve sitniji Babin do
Strmina je opaka
Pod bazom oblaka eto i krpa snijega
Vrh Bjelašnice (2067m) i dalje je zavijen u oblake, a puše i jak JZ
Ipak GFS nije lagao, kidanje počinje lagano
Motritelj Emin Fatić, veteran Bjelašnice sa 33 godine staža, nas ljubazno prima u najvišu meteo stanicu FMZBiH. Dolazak ovdje mi je bio posebno drag jer time zaokružujem trilogiju najbitnijih planinskih meteo stanica ex YU: Kredarice, Zavižana i Bjelašnice
Mjerenje vjetra za sinop u 17h, max vjetar 15-20m/s (JZ), temp 6°C
Pogled sa vrha prema Sarajevu i Babinom dolu
Zapad
Očitavanje temperature, vlage... inače kućica je na sjevernoj strani zgrade, na međukatu, tako da nije potrebno izlaziti iz zgrade da bi se očitali podaci, već se to napravi sa stubišta
Kućica ili meteo zaklon
Upisivanje podataka za 17h
Nakon nekih sat vremena na vrhu vrijeme je sve bolje
Pogled na jug, prema kanjonu Rakitnice i Visočici koja je u oblacima
Bjelašnica svakako pamti bolja vremena
Gornja stanica nekadašnje gondole i panoramski restoran danas su samo hrpa razvaljenog betona
Vrijeme je za povratak, večeras je i tekma protiv Poljske što se ne smije propustiti.
Sada se na istoku ukazala i Treskavica
Naoblaka nas Sarajevom se uglavnom raspala
Do Babinog dola već je pretežno vedro
Trebević
Kako su te večeri naši s lakoćom pobijedili Poljsku, i to sa rezervnim sastavom, te sa tri pobjede zacementirali prvo mjesto u grupi, mi napravili prve korake u planini, a i Miloslava je napokon posustala, osjećaj na kraju dana je bio high.
I dalje traje Miloslavin teror! Brda su još uvijek u oblacima, čovjeku dođe da se raznese od muke

Jer jedino penjanje koje preostaje je ono u horizontalnom položaju

Ipak GFS kaže da bi popodne trebalo nastupiti kidanje. Bjelašnica i dalje roni, ali vjera u GFS motivira na polazak

Babin do, skijaški centar, je ishodište za diretrisimu koju ćemo opaliti po skijaškim stazama do vrha

Sedežnice miruju, čekaju neka druga vremena

Međutim tiho nije jer novi apartmani i hoteli se grade sve u 16

U međuvremenu dolazi pljuščina koja traje nekih 15ak minuta, nakon kojeg nastavljamo dalje

Pogled unatrag


Oblaci nad Jahorinom i sve sitniji Babin do

Strmina je opaka

Pod bazom oblaka eto i krpa snijega

Vrh Bjelašnice (2067m) i dalje je zavijen u oblake, a puše i jak JZ

Ipak GFS nije lagao, kidanje počinje lagano


Motritelj Emin Fatić, veteran Bjelašnice sa 33 godine staža, nas ljubazno prima u najvišu meteo stanicu FMZBiH. Dolazak ovdje mi je bio posebno drag jer time zaokružujem trilogiju najbitnijih planinskih meteo stanica ex YU: Kredarice, Zavižana i Bjelašnice

Mjerenje vjetra za sinop u 17h, max vjetar 15-20m/s (JZ), temp 6°C

Pogled sa vrha prema Sarajevu i Babinom dolu

Zapad

Očitavanje temperature, vlage... inače kućica je na sjevernoj strani zgrade, na međukatu, tako da nije potrebno izlaziti iz zgrade da bi se očitali podaci, već se to napravi sa stubišta

Kućica ili meteo zaklon

Upisivanje podataka za 17h


Nakon nekih sat vremena na vrhu vrijeme je sve bolje

Pogled na jug, prema kanjonu Rakitnice i Visočici koja je u oblacima

Bjelašnica svakako pamti bolja vremena

Gornja stanica nekadašnje gondole i panoramski restoran danas su samo hrpa razvaljenog betona

Vrijeme je za povratak, večeras je i tekma protiv Poljske što se ne smije propustiti.
Sada se na istoku ukazala i Treskavica


Naoblaka nas Sarajevom se uglavnom raspala


Do Babinog dola već je pretežno vedro

Trebević

Kako su te večeri naši s lakoćom pobijedili Poljsku, i to sa rezervnim sastavom, te sa tri pobjede zacementirali prvo mjesto u grupi, mi napravili prve korake u planini, a i Miloslava je napokon posustala, osjećaj na kraju dana je bio high.
Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 04:22, ukupno mijenjano 1 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
4 poglavlje) Zelengora – zeleni tepih Bosne i Hercegovine
Osvanuo je dan za plakanje od ljepote. U zoru pičimo iz Sarajeva prema Brodu na Drini, pa na jug prema Sutjesci. Cilj je legendarna Zelengora.
Na ulazu u Sutjesku eto i Zelengore
Prvi korak prema Milki
Sa Tjentišta se otvara pogled na Volujak (2241 u ovom dijelu)
Zelengora kako god okreneš
Nakon klipsanja kroz šumu iz Dobrog dola se po prvi put ukazuju najviši vrhovi Zelengore
Ovaj prolaz ispod Oborenog Točila ćemo iskoristiti za pristup Bregoču, najvišem vrhu
Kozje Strane (2013m) iz Dobrog dola
Možda bi naziv Šarengora trenutno bolje pristajao
Livade Nabojne pod Oborenim Točilom (1984m)
Uspinjemo se kroz kuloar, posljednje bukve ostaju po strani
Ponekad je svaka riječ suvišna
Iza visoravni Gornje Bare i preko Sutjeske dominira Volujak
Livade Nabojne ostaju iza nas, vidik je sve širi
Strm uspon
Prvi kumulusi se pojavljuju
Izlaz iz kuloara
Prve krpe
Nakon 4h uspona Bregoč je napokon tu
Preko krpa do podnožja vrha
Prema zapadu prvi znakovi nadolazeće fronte i Lelija
Strmine Bregoča
Fotografija je dobra isprika za predah
Lokve ili 3 mala jezerca pod Bregočem
Još malo
Nakon skoro 5h uspona izlazimo na zeleni tepih Bregoča (2014m)
Puše jak JZ pred frontu, ali to ne umanjuje užitak na ovom posebnom mjestu na brdovitom Balkanu
Kamo god pogledaš prizori očaravaju
Trijumvirat Maglič-Bioč-Volujak posebno privlači pogled
Maglič (2386m), najviši vrh BiH
Od Lelije do Volujka
Vrijeme je za povratak
Za pauzu na jezercu uvijek se nađe vremena
Posljednji pogled na Bregoč. Sada se već pretežno naoblačilo
Stog (1821m) je jadan od prepoznatljivijih i najljepših vrhova Zelengore. Iza je Kalelija (1977m).
Žuta trava otkriva gdje je do nedavno ležao snijeg
Predah pod Orlovačom
Divokoze i kulisa Trnovačkog Durmitora te Bioča sa druge strane Sutjeske
Wild Beauty, kako bi rekli Crnogorci u svom turističkom spotu. Naime Trnovački D. I Bioč su sa one strane CG grane
Trijumvirat još jednom
Kozje Strane sa priječenja Orlovače
Poprilično je kasno a još smo na 1900m, stoga slijedi slijetanje na zeleni tepih Bljušturskih dolina
Dole je raj ali nebo već opasno prijeti
U Dobrom dolu se napokon i otvara. Fronta nas je pustila da zatvorimo krug u miru, a sada neka pere kroz šumu koliko je volja.

Osvanuo je dan za plakanje od ljepote. U zoru pičimo iz Sarajeva prema Brodu na Drini, pa na jug prema Sutjesci. Cilj je legendarna Zelengora.
Na ulazu u Sutjesku eto i Zelengore

Prvi korak prema Milki

Sa Tjentišta se otvara pogled na Volujak (2241 u ovom dijelu)

Zelengora kako god okreneš

Nakon klipsanja kroz šumu iz Dobrog dola se po prvi put ukazuju najviši vrhovi Zelengore


Ovaj prolaz ispod Oborenog Točila ćemo iskoristiti za pristup Bregoču, najvišem vrhu

Kozje Strane (2013m) iz Dobrog dola

Možda bi naziv Šarengora trenutno bolje pristajao

Livade Nabojne pod Oborenim Točilom (1984m)


Uspinjemo se kroz kuloar, posljednje bukve ostaju po strani

Ponekad je svaka riječ suvišna

Iza visoravni Gornje Bare i preko Sutjeske dominira Volujak

Livade Nabojne ostaju iza nas, vidik je sve širi

Strm uspon

Prvi kumulusi se pojavljuju

Izlaz iz kuloara

Prve krpe

Nakon 4h uspona Bregoč je napokon tu

Preko krpa do podnožja vrha

Prema zapadu prvi znakovi nadolazeće fronte i Lelija

Strmine Bregoča

Fotografija je dobra isprika za predah

Lokve ili 3 mala jezerca pod Bregočem

Još malo

Nakon skoro 5h uspona izlazimo na zeleni tepih Bregoča (2014m)

Puše jak JZ pred frontu, ali to ne umanjuje užitak na ovom posebnom mjestu na brdovitom Balkanu

Kamo god pogledaš prizori očaravaju

Trijumvirat Maglič-Bioč-Volujak posebno privlači pogled

Maglič (2386m), najviši vrh BiH

Od Lelije do Volujka

Vrijeme je za povratak

Za pauzu na jezercu uvijek se nađe vremena

Posljednji pogled na Bregoč. Sada se već pretežno naoblačilo

Stog (1821m) je jadan od prepoznatljivijih i najljepših vrhova Zelengore. Iza je Kalelija (1977m).

Žuta trava otkriva gdje je do nedavno ležao snijeg

Predah pod Orlovačom

Divokoze i kulisa Trnovačkog Durmitora te Bioča sa druge strane Sutjeske

Wild Beauty, kako bi rekli Crnogorci u svom turističkom spotu. Naime Trnovački D. I Bioč su sa one strane CG grane

Trijumvirat još jednom

Kozje Strane sa priječenja Orlovače

Poprilično je kasno a još smo na 1900m, stoga slijedi slijetanje na zeleni tepih Bljušturskih dolina

Dole je raj ali nebo već opasno prijeti

U Dobrom dolu se napokon i otvara. Fronta nas je pustila da zatvorimo krug u miru, a sada neka pere kroz šumu koliko je volja.


- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
5 poglavlje) Sarajevo – čevapi i još ponešto
Nakon Zelengorskih napora čovjek se poželi malo odmoriti ali ne, treba se još jednom napregnuti da bi se savladale višestruke porcije čevapa, a oči preživjele sve te nalete boja i ljepote kojima ovaj kultni grad obiluje.
U Rimu bi ovo značilo da imamo novog Papu, ovdje je to poziv na čevape
A što bi bilo Sarajevo bez Dine Merlina
Željo i čaršija, ne ide jedno bez drugog
Čak ni sivo nebo nije u stanju ugušiti boje...
...Sarajevske čaršije
Oko grada produkcija bambuća ne posustaje
Kod Sebilja
Krovovi Baščaršije
Lepet
Iznenađen
Što nose Sarajke
Ekipa
The One
Panika
Plavo-naranđasto
Šefica
Za koga navijaš
Ta divna čaršija
Filđani
Tko nas je napustio
Big blue
Đemat tabačkog mesdžida...
Narodski jezik
Hebeš dućan koji Crocsice nema
Audi fan
Hare hare...
Netko je ostavio otvorena vrata Zoo-a
Njegov pogled - neprocjenjivo
Ljubičasto je u modi ma koje vjere bili
Agresivna
Kulerica
Sarajevska katedrala
Bosanska Seve
Trendseterica Hana Hadžiavdagić, Bosanska Paris Hilton, neumorno radi na Sarajevskim ulicama
Big blue 2
Miljacka
Ajmo na još jednu turu, pa kud puklo da puklo
Nad Sarajevom može biti tmurno, ali u Sarajevu nikada

Nakon Zelengorskih napora čovjek se poželi malo odmoriti ali ne, treba se još jednom napregnuti da bi se savladale višestruke porcije čevapa, a oči preživjele sve te nalete boja i ljepote kojima ovaj kultni grad obiluje.
U Rimu bi ovo značilo da imamo novog Papu, ovdje je to poziv na čevape

A što bi bilo Sarajevo bez Dine Merlina

Željo i čaršija, ne ide jedno bez drugog

Čak ni sivo nebo nije u stanju ugušiti boje...

...Sarajevske čaršije


Oko grada produkcija bambuća ne posustaje

Kod Sebilja

Krovovi Baščaršije

Lepet

Iznenađen

Što nose Sarajke


Ekipa

The One

Panika

Plavo-naranđasto


Šefica

Za koga navijaš

Ta divna čaršija


Filđani


Tko nas je napustio

Big blue

Đemat tabačkog mesdžida...

Narodski jezik

Hebeš dućan koji Crocsice nema

Audi fan

Hare hare...

Netko je ostavio otvorena vrata Zoo-a



Njegov pogled - neprocjenjivo




Ljubičasto je u modi ma koje vjere bili


Agresivna

Kulerica




Sarajevska katedrala

Bosanska Seve

Trendseterica Hana Hadžiavdagić, Bosanska Paris Hilton, neumorno radi na Sarajevskim ulicama

Big blue 2

Miljacka


Ajmo na još jednu turu, pa kud puklo da puklo

Nad Sarajevom može biti tmurno, ali u Sarajevu nikada

Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 04:28, ukupno mijenjano 1 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
6 poglavlje) Ususret Crnoj Gori
Nema što, moglo bi se po Sarajevu klatiti danima i danima, ali jednom treba i sidro dignuti, krenuti ususret novi avanturama i horizontima, a zov najmlađe svjetske, usput i ekološke države, uvijek je neodoljiv. Brdoviti Balkan nigdje jače ne odzvanja nego u Crnoj Gori. Stižemo ti ekološka državo.
U Brodu na Drini
Drina ovdje još uvijek sliči na Taru, a to zapravo i jest Tara, samo su joj od mjesta gdje u nju utječe Piva dali ime Drina
Jao boje, da bar most nije tako visok
Teče dalje u smjeru Foče
Bosanski James Dean, tu je stradao u svom Fići. Jedino se pitam dali je i vozio sa kravatom
Prvi koraci Drine, kod Šćepan polja
E sad je stvarno Tara, tu nema dileme
Nakon prelaska granice i plaćanja 10€ ekološke takse ulazi se u fascinantni kanjon Pive
Sto metara iznad rijeke tanki mostić se raširio
Nažalost izgradnjom monstruozne brane Piva je uništena rijeka, svedena na nužni minimum
Kanjon
10km uzvodno od Šćepan polja, mjesta gdje se Tara i Piva sastaju, mrzitelji prirode izgradili su 200m visoku branu HE Mratinje, iza koje se pružilo Pivsko jezero, dugo 45km i do 200m duboko
Pivsko jezero smjestilo se u spektakularnom okruženju
1800m iznad jezera diže se Zmajeva Greda (2300m) na Bioču
Zid Zmajeve Grede
Pivsko jezero pod Biočem
Kakav je to samo kanjon bio prije potapljanja
Prilično jak sjeverac iza fronte
Most preko jezera kod Plužina
Kanjon Pive, remek djelo prirode
Nekih 900m iznad jezera, na visini od 1400-1500m, smjestila se Pivska planina, enormno pašnjačko područje stisnuto između Tare i Pive, zapravo šire područje Durmitora
Na Pivskoj planini
Ulaz u Durmitor, tipični katuni i vapnenački slojevi
Prvo treba zatražiti dozvolu za ulaz u njihovo carstvo
Molim vas, pustite nas
Za jednu Milku to su i učinile
Na ovom mjestu teško je zadržati suze radosnice, napokon doma
Prutaš (2393m), jedan od simbola Dumitora
Legendarni prutovi
Uživaju u Todorovom dolu (1850m)
Crnogorske krave u svom elementu
Todorov do (1850m) i Prutaš (2393m)
Južna strana Durmitora, visina jedva 1900m, zadnja dekada Lipnja, dovoljno rečeno
Zupci (2148m) i Sedlena Greda (2227m) nad Dobrim dolom
Stijene Šljemena (2455m)
Burna kapa na Durmitoru
Ostalo je dovoljno vremena prije zalaska za zalet na Sedlenu Gredu
Pogled na Sedlo (1907m) te Vjetrena brda i Uvitu gredu sa uspona prema Sedlenoj Gredi
Prema istoku otvara se pogled na karakterističnu Stožinu (1905m) te visoravan Jezersku površ
Sedlena Greda je u kapi a ugođaj nestvaran
Sedleni do i Sedlena Greda okupani predvečernjim suncem
Na grebenu Sedlene Grede teško je zatvoriti usta od čuda
Kapa na Sedlenoj Gredi
Durmitorski koloplet
Toplina sunca ali temperatura je jednoznamenkasta
Posljednji tračci
U mrak se spuštamo do auta te nastavljamo na Jezersku površ. Spavamo na obali Ribljeg jezera sa kojeg se diže magla i obavija obale okupane mjesečinom
Niti minut nakon što sam zatvorio oči iz magle izlazi lik zamotane glave i nadvija se na prozor auta! Prizora se nebi posramila ni Carpenterova 'Magla'. Ne preostaje ništa drugo do vidjeti što hoće. Otvaram vrata a postariji lik sa bradicom progovara 'dobio sam dojavu da je netko došao krasti ribu pa sam došao provjeriti što radite'. Huh, dobro je, ipak nas neće Durmitorska noć progutati. Objašnjavamo kako nemamo veze sa ribom već da ćemo tu samo prespavati pa ujutro idemo dalje. Kaže lik sve je u redu, nego kad ustajete i imate li kave. Da ga se riješimo odvalim u 6 ujutro, misleći neće doći tako rano. Oh, kako sam se prevario...
Nema što, moglo bi se po Sarajevu klatiti danima i danima, ali jednom treba i sidro dignuti, krenuti ususret novi avanturama i horizontima, a zov najmlađe svjetske, usput i ekološke države, uvijek je neodoljiv. Brdoviti Balkan nigdje jače ne odzvanja nego u Crnoj Gori. Stižemo ti ekološka državo.
U Brodu na Drini

Drina ovdje još uvijek sliči na Taru, a to zapravo i jest Tara, samo su joj od mjesta gdje u nju utječe Piva dali ime Drina

Jao boje, da bar most nije tako visok

Teče dalje u smjeru Foče

Bosanski James Dean, tu je stradao u svom Fići. Jedino se pitam dali je i vozio sa kravatom

Prvi koraci Drine, kod Šćepan polja

E sad je stvarno Tara, tu nema dileme

Nakon prelaska granice i plaćanja 10€ ekološke takse ulazi se u fascinantni kanjon Pive

Sto metara iznad rijeke tanki mostić se raširio

Nažalost izgradnjom monstruozne brane Piva je uništena rijeka, svedena na nužni minimum

Kanjon

10km uzvodno od Šćepan polja, mjesta gdje se Tara i Piva sastaju, mrzitelji prirode izgradili su 200m visoku branu HE Mratinje, iza koje se pružilo Pivsko jezero, dugo 45km i do 200m duboko

Pivsko jezero smjestilo se u spektakularnom okruženju

1800m iznad jezera diže se Zmajeva Greda (2300m) na Bioču

Zid Zmajeve Grede

Pivsko jezero pod Biočem

Kakav je to samo kanjon bio prije potapljanja

Prilično jak sjeverac iza fronte

Most preko jezera kod Plužina

Kanjon Pive, remek djelo prirode

Nekih 900m iznad jezera, na visini od 1400-1500m, smjestila se Pivska planina, enormno pašnjačko područje stisnuto između Tare i Pive, zapravo šire područje Durmitora

Na Pivskoj planini


Ulaz u Durmitor, tipični katuni i vapnenački slojevi

Prvo treba zatražiti dozvolu za ulaz u njihovo carstvo

Molim vas, pustite nas

Za jednu Milku to su i učinile

Na ovom mjestu teško je zadržati suze radosnice, napokon doma

Prutaš (2393m), jedan od simbola Dumitora


Legendarni prutovi

Uživaju u Todorovom dolu (1850m)

Crnogorske krave u svom elementu

Todorov do (1850m) i Prutaš (2393m)

Južna strana Durmitora, visina jedva 1900m, zadnja dekada Lipnja, dovoljno rečeno

Zupci (2148m) i Sedlena Greda (2227m) nad Dobrim dolom

Stijene Šljemena (2455m)

Burna kapa na Durmitoru

Ostalo je dovoljno vremena prije zalaska za zalet na Sedlenu Gredu
Pogled na Sedlo (1907m) te Vjetrena brda i Uvitu gredu sa uspona prema Sedlenoj Gredi

Prema istoku otvara se pogled na karakterističnu Stožinu (1905m) te visoravan Jezersku površ

Sedlena Greda je u kapi a ugođaj nestvaran

Sedleni do i Sedlena Greda okupani predvečernjim suncem

Na grebenu Sedlene Grede teško je zatvoriti usta od čuda

Kapa na Sedlenoj Gredi

Durmitorski koloplet

Toplina sunca ali temperatura je jednoznamenkasta

Posljednji tračci

U mrak se spuštamo do auta te nastavljamo na Jezersku površ. Spavamo na obali Ribljeg jezera sa kojeg se diže magla i obavija obale okupane mjesečinom

Niti minut nakon što sam zatvorio oči iz magle izlazi lik zamotane glave i nadvija se na prozor auta! Prizora se nebi posramila ni Carpenterova 'Magla'. Ne preostaje ništa drugo do vidjeti što hoće. Otvaram vrata a postariji lik sa bradicom progovara 'dobio sam dojavu da je netko došao krasti ribu pa sam došao provjeriti što radite'. Huh, dobro je, ipak nas neće Durmitorska noć progutati. Objašnjavamo kako nemamo veze sa ribom već da ćemo tu samo prespavati pa ujutro idemo dalje. Kaže lik sve je u redu, nego kad ustajete i imate li kave. Da ga se riješimo odvalim u 6 ujutro, misleći neće doći tako rano. Oh, kako sam se prevario...
Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 13:50, ukupno mijenjano 2 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
7 poglavlje) Bobotov Kuk – moralni najviši vrh Crne Gore
Nakon stresnog uvoda ta divna Durmitorska noć je prošla mirno, uz povremeno kreketanje žaba, no, hvala Bogu, više nitko nije isplivavao iz magle i doplivavao do prozora. Osvanulo je prekrasno jutro koje je nagovjestilo pravi dan za uspon na najviši Durmitorski, a nekada i Crnogorski vrh, sve dok nisu otkrili da u Prokletijama imaju čak tri viša.
Jutro na Ribljem jezeru
Noćna magla se lagano izdiže i nestaje
Riblje jezero
Naravno, Carpenterov junak se pojavio ravno u 6 ujutro, pokucao na staklo i priupitao 'oće li ta kava'. Sad bi se živ pojeo što ga nisam portretirao ali tada mi nije bilo do toga
Riblje jezero, u okrilju Jezerske površi
Sa obližnjeg brijega otkriva se Jezerska površ u svoj svojoj veličanstvenosti. Nije za đabe skovan naziv Mali Tibet.
Jezerska površ je valovita visoravan na visini 1400-1500m, smještena između Durmitora i Sinjajevine. Ovaj 'beskrajni' pašnjak je najljepša i meni najdraža visoravan koju sam vidio bilo gdje u planinama
Durmitor sa Jezerske površi. Još uvijek prisutna 'bura' kreira orografsku kumulusijadu
Još jedan pogled na Riblje jezero i odosmo dalje
Bliže podnožju Durmitora njegova istočna strana razotkriva svoje detalje, a ovdje vladaju ogromno Šljeme (2455m) i Savin Kuk (2313m)
Sedlena Greda (2227m) sa romantične Jezerske površi
I opet elegantna Sedlena Greda
Na području gdje Jezerska površ prelazi u padine Durmitora izmjenjuju se prekrasne livade i šumarci
Parada Ranisave, Sedlene Grede i Stožine
Ulaz u Pošćensku dolinu
Jedan od južnih pristupa Bobotovom Kuku vodi sa Sedla (1907m), nekada jednog od najviših cestovnih prijevoja u Jugi
Staza se ubrzo hvata strmih padina Uvite Grede a pogled puca na najveći pašnjački bazen Durmitora; Dobri do
Predah sa pogledom na Sedlenu Gredu
Iz Domovine stižu dojave o prvim pasjim vrućinama dok je ovdje to nepoznanica, vrijeme je savršeno
Strm uspon vodi u kuloar među Uvitom Gredom i Vjetrenim Brdima
Prolaz
Pojavljuju se prvi ostaci snijega, iza je Uvita Greda
A tu su i neki od najviših vrhova Durmitora, poput Bandijerne (2409m)
Iako je ovo južni pristup snijega ne manjka, a zadnja je dekada lipnja (baš sam švabo trajlala)
Sa Suvih Tavana se u daljini ukazuje po prvi put i Bobotov Kuk
Detaljnija inspekcija otkriva da su blizu vrha dvojica planinara
Bobotov Kuk (2522m) i slikoviti Zupci (2309m)
Eto ih i na vrhu
Nastavljamo put prema Bobotu, a na ovoj dionici pogled zaokupljaju Zupci
Bliže Surutci sve je više snijega
Fascinira kako dugo se snijeg zadržava u velikim količinama na južnoj strani Durmitora
Spust prema Surutci i Zupci
Ovdje se snijeg tek otopio
Surutka je inače na oko 2080m visine
Topljenje
Sa prijevoja iznad Surutke Bobotov Kuk dolazi u prvi plan
Odavde puca predivan pogled na kultne Zelene pasove na istočnoj strani Štita (2248m)
Prijevoj Samar (2075m), vrata Škrke
Slijedi spust u amfiteatar u kojem leži najviše Durmitorsko jezero Zeleni Vir (2028m), djeluje kao da još nije za kupanje
Tu susrećemo onu dvojicu koje smo iz daljine vidjeli na Bobotovom Kuku. Oni su iz Užica u Srbiji, a sa njima je i omanji Australac koji je došao sa sjeverne Žabljačke strane u patikama! Pod Bobotovim kukom tamo još leže velike i strme snježne padine. Putuje čovjek 4 mjeseca Europom pa se odlučio usput popeti i na Bobotov kuk. Pitamo ga ja kako je prošao, kaže puzajući na sve 4. Gledam mu patike, još su i razvezane! Imao je sreće da je naletio na ovu dvojicu Užičana koji su mu ponudili da se spusti s njima na južnu stranu pa će ga oni autom vratiti u Žabljak, jer stvarno ne znam kako bi se na sjever spustio u patikama. Čudo je kako se i popeo. Valjda Bog stvarno čuva lude.
Od Zelenog Vira strm uspon vodi ka Previji, sedlu pod Bobotovim Kukom
Na mjestima ima strmih snježanika
Na ovom mjestu smo zapeli prošle godine, kada je vrh propao, ne zbog snijega već kiše koja nije prestajala padati
Na Previji (2351m)
Priječenje višemetarskih ostataka snijega
Malo iznad Previje je kultno mjesto, tzv. Škrčki pogled, prijevoj između Bobotovog Kuka i Đevojke
Odavde puca jedan od luđih pogleda na Durmitoru, ovaj na Škrčku dolinu i jezera koja su skoro 800m niže
Malo (1711m) i Veliko Škrčko jezero (1686m). Na livadi između jezera je planinarski dom
Škrka na dlanu
Slijedi nekoliko eksponiranih i strmih priječenja snijega
Te uspon kroz stijenu do vrha Bobotovog Kuka (2522m)
Dino na vrhu
Drugi put na Bobotu iz tri pokušaja
360° sa Bobotovog Kuka
Đevojka (2440m) i Štit (2248m) sa svojim Šarenim pasovima
Pogled prema istoku gdje vlada ogromno Šljeme (2455m)
Kako je već bilo prilično kasno, a i te večeri smo igrali četvrtfinale protiv Turaka na vrhu se nismo dugo zadržavali, trebalo je protegnut noge da vidimo Vatrene
Zupci u kasno popodnevnom svijetlu
Trojni prijevoj
Buđenje
Đevojka (2440m) i Lučin vrh (2396m) iz Mliječnog dola
Terase Mliječnog dola
Minin Bogaz (2397m) i Zupci
Posljednji pogled na Đevojku prije spusta u Urdeni do
Sedlena Greda u zalaz
Dobri do sa Sedlenom Gredom, Boljskom Gredom i Lojanikom u zalaz
Rebra Sedlene Grede (2227m)
Još da te večeri nismo onako izgubili...
Nakon stresnog uvoda ta divna Durmitorska noć je prošla mirno, uz povremeno kreketanje žaba, no, hvala Bogu, više nitko nije isplivavao iz magle i doplivavao do prozora. Osvanulo je prekrasno jutro koje je nagovjestilo pravi dan za uspon na najviši Durmitorski, a nekada i Crnogorski vrh, sve dok nisu otkrili da u Prokletijama imaju čak tri viša.
Jutro na Ribljem jezeru

Noćna magla se lagano izdiže i nestaje

Riblje jezero

Naravno, Carpenterov junak se pojavio ravno u 6 ujutro, pokucao na staklo i priupitao 'oće li ta kava'. Sad bi se živ pojeo što ga nisam portretirao ali tada mi nije bilo do toga

Riblje jezero, u okrilju Jezerske površi


Sa obližnjeg brijega otkriva se Jezerska površ u svoj svojoj veličanstvenosti. Nije za đabe skovan naziv Mali Tibet.

Jezerska površ je valovita visoravan na visini 1400-1500m, smještena između Durmitora i Sinjajevine. Ovaj 'beskrajni' pašnjak je najljepša i meni najdraža visoravan koju sam vidio bilo gdje u planinama
Durmitor sa Jezerske površi. Još uvijek prisutna 'bura' kreira orografsku kumulusijadu

Još jedan pogled na Riblje jezero i odosmo dalje

Bliže podnožju Durmitora njegova istočna strana razotkriva svoje detalje, a ovdje vladaju ogromno Šljeme (2455m) i Savin Kuk (2313m)

Sedlena Greda (2227m) sa romantične Jezerske površi

I opet elegantna Sedlena Greda

Na području gdje Jezerska površ prelazi u padine Durmitora izmjenjuju se prekrasne livade i šumarci


Parada Ranisave, Sedlene Grede i Stožine

Ulaz u Pošćensku dolinu

Jedan od južnih pristupa Bobotovom Kuku vodi sa Sedla (1907m), nekada jednog od najviših cestovnih prijevoja u Jugi

Staza se ubrzo hvata strmih padina Uvite Grede a pogled puca na najveći pašnjački bazen Durmitora; Dobri do

Predah sa pogledom na Sedlenu Gredu

Iz Domovine stižu dojave o prvim pasjim vrućinama dok je ovdje to nepoznanica, vrijeme je savršeno

Strm uspon vodi u kuloar među Uvitom Gredom i Vjetrenim Brdima

Prolaz

Pojavljuju se prvi ostaci snijega, iza je Uvita Greda

A tu su i neki od najviših vrhova Durmitora, poput Bandijerne (2409m)

Iako je ovo južni pristup snijega ne manjka, a zadnja je dekada lipnja (baš sam švabo trajlala)

Sa Suvih Tavana se u daljini ukazuje po prvi put i Bobotov Kuk

Detaljnija inspekcija otkriva da su blizu vrha dvojica planinara

Bobotov Kuk (2522m) i slikoviti Zupci (2309m)

Eto ih i na vrhu

Nastavljamo put prema Bobotu, a na ovoj dionici pogled zaokupljaju Zupci


Bliže Surutci sve je više snijega

Fascinira kako dugo se snijeg zadržava u velikim količinama na južnoj strani Durmitora

Spust prema Surutci i Zupci


Ovdje se snijeg tek otopio

Surutka je inače na oko 2080m visine

Topljenje

Sa prijevoja iznad Surutke Bobotov Kuk dolazi u prvi plan


Odavde puca predivan pogled na kultne Zelene pasove na istočnoj strani Štita (2248m)

Prijevoj Samar (2075m), vrata Škrke

Slijedi spust u amfiteatar u kojem leži najviše Durmitorsko jezero Zeleni Vir (2028m), djeluje kao da još nije za kupanje

Tu susrećemo onu dvojicu koje smo iz daljine vidjeli na Bobotovom Kuku. Oni su iz Užica u Srbiji, a sa njima je i omanji Australac koji je došao sa sjeverne Žabljačke strane u patikama! Pod Bobotovim kukom tamo još leže velike i strme snježne padine. Putuje čovjek 4 mjeseca Europom pa se odlučio usput popeti i na Bobotov kuk. Pitamo ga ja kako je prošao, kaže puzajući na sve 4. Gledam mu patike, još su i razvezane! Imao je sreće da je naletio na ovu dvojicu Užičana koji su mu ponudili da se spusti s njima na južnu stranu pa će ga oni autom vratiti u Žabljak, jer stvarno ne znam kako bi se na sjever spustio u patikama. Čudo je kako se i popeo. Valjda Bog stvarno čuva lude.
Od Zelenog Vira strm uspon vodi ka Previji, sedlu pod Bobotovim Kukom

Na mjestima ima strmih snježanika

Na ovom mjestu smo zapeli prošle godine, kada je vrh propao, ne zbog snijega već kiše koja nije prestajala padati

Na Previji (2351m)

Priječenje višemetarskih ostataka snijega

Malo iznad Previje je kultno mjesto, tzv. Škrčki pogled, prijevoj između Bobotovog Kuka i Đevojke
Odavde puca jedan od luđih pogleda na Durmitoru, ovaj na Škrčku dolinu i jezera koja su skoro 800m niže

Malo (1711m) i Veliko Škrčko jezero (1686m). Na livadi između jezera je planinarski dom

Škrka na dlanu

Slijedi nekoliko eksponiranih i strmih priječenja snijega

Te uspon kroz stijenu do vrha Bobotovog Kuka (2522m)

Dino na vrhu

Drugi put na Bobotu iz tri pokušaja

360° sa Bobotovog Kuka

Đevojka (2440m) i Štit (2248m) sa svojim Šarenim pasovima

Pogled prema istoku gdje vlada ogromno Šljeme (2455m)

Kako je već bilo prilično kasno, a i te večeri smo igrali četvrtfinale protiv Turaka na vrhu se nismo dugo zadržavali, trebalo je protegnut noge da vidimo Vatrene
Zupci u kasno popodnevnom svijetlu

Trojni prijevoj

Buđenje

Đevojka (2440m) i Lučin vrh (2396m) iz Mliječnog dola

Terase Mliječnog dola

Minin Bogaz (2397m) i Zupci

Posljednji pogled na Đevojku prije spusta u Urdeni do

Sedlena Greda u zalaz

Dobri do sa Sedlenom Gredom, Boljskom Gredom i Lojanikom u zalaz

Rebra Sedlene Grede (2227m)

Još da te večeri nismo onako izgubili...
Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 14:03, ukupno mijenjano 2 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
8 poglavlje) Tara – suza Balkana
Osvanuo je prekrasan dan, idealan za oprati sinočnju gorčinu sa duše u kristalnoj vodi 'Europskog Colorada'. No prije toga valjalo je opružiti noge uz obalu najvećeg crnogorskog planinskog jezera, Crnog jezera.
Livade Otoke i Durmitor
Prekrasna crnogorična šuma pokriva sjeverne obronke Durmitora
Crno jezero (1416m) i Međed (2285m), prizor bez kojeg je nezamisliva bilo kakva publikacija o Crnoj Gori
Crno jezero se dijeli na Veliko i Malo. Plitki prolaz Struga ih spaja ili razdvaja, ovisno o vodostaju
Veliko jezero duboko je 25m
Crvena Greda (2164m) plijeni pogled svojom impozantnom stijenom
Međed i Crvena Greda sa Crnog jezera
Savršenstvo majke prirode
Malo Crno jezero duboko je čak 49m i zavučeno pod same obronke Međeda
Ovdje je drug Tito sa svojim vrhovnim štabom boravio od 20-29.5.1943. i donio odluku o proboju preko Sutjeske, stoji na ploči nad Titovom pećinom nad obalom Malog jezera
Prašuma uz obalu Crnog jezera
Pluća ispunjenih mirisom crnogorične šume zaputismo se Tari ususret
Lijepa li si
Laganini početak, Tara nas nosi
Bez podvodnog kučišta, koje mi se nije dalo nositi, preriskantno je snimati atraktivne brzace, jer se zabijamo u metar pa i više kontra valove koji zapljusnu cijeli raft, stoga su ovdje samo mirniji dijelovi rijeke prikazani
Kod ušća Ljutice prva je pauza i kupanje, tko ima hrabrosti, jer temperatura vode je 10°C
A Ljutica je kratak i strašno jak pritok Tare sa 2000 litara vode u sekundi. Usprkos vrućini zrak pored Ljutice je kao u frižderu
Približavanje legendarnom mostu Đurđevića Tara
Most je izgrađen neposredno pred početak II Svj. Rata i na sreću nije srušen. Očito je svima trebao je drugog prelaza preko kanjona Tare nema
Most se nalazi 150m iznad rijeke a ovdje je malo puko zbog opakog kuta gledanja
Tara pod mostom
Zastajemo da opalim koju fotku, a sa nama je i Slovak biciklist (sa kamerom) koji je na jednom od brzaca umalo ostao bez nje
Spona...
...zvana Đurđevića Tara
Kasno je popodne, ugođaj neopisiv, duboke mistične šume i žubor Tare
Nakon prelaska ne znam kojeg brzaca po redu još jedna mirna sekcija rijeke
Ma kakav blatnjavi Colorado se može mjeriti sa ovim
Tara je rijeka koja fascinira u svakom smislu
Tko je jednom osjeti zaljubljuje se za cijeli život
Vidio sam dosta rijeka i moram priznati da mi je Tara broj 1 bez konkurencije
Kraj našeg današnjeg puta. Odavde počinje najluđi u najdublji dio kanjona ali to nekom drugom prilikom
Bio je to trenutak kada sam se pozdravio sa svojim potomstvom, sve zbog ljepotice Tare

Osvanuo je prekrasan dan, idealan za oprati sinočnju gorčinu sa duše u kristalnoj vodi 'Europskog Colorada'. No prije toga valjalo je opružiti noge uz obalu najvećeg crnogorskog planinskog jezera, Crnog jezera.
Livade Otoke i Durmitor

Prekrasna crnogorična šuma pokriva sjeverne obronke Durmitora

Crno jezero (1416m) i Međed (2285m), prizor bez kojeg je nezamisliva bilo kakva publikacija o Crnoj Gori

Crno jezero se dijeli na Veliko i Malo. Plitki prolaz Struga ih spaja ili razdvaja, ovisno o vodostaju

Veliko jezero duboko je 25m

Crvena Greda (2164m) plijeni pogled svojom impozantnom stijenom

Međed i Crvena Greda sa Crnog jezera

Savršenstvo majke prirode

Malo Crno jezero duboko je čak 49m i zavučeno pod same obronke Međeda

Ovdje je drug Tito sa svojim vrhovnim štabom boravio od 20-29.5.1943. i donio odluku o proboju preko Sutjeske, stoji na ploči nad Titovom pećinom nad obalom Malog jezera

Prašuma uz obalu Crnog jezera

Pluća ispunjenih mirisom crnogorične šume zaputismo se Tari ususret

Lijepa li si

Laganini početak, Tara nas nosi

Bez podvodnog kučišta, koje mi se nije dalo nositi, preriskantno je snimati atraktivne brzace, jer se zabijamo u metar pa i više kontra valove koji zapljusnu cijeli raft, stoga su ovdje samo mirniji dijelovi rijeke prikazani

Kod ušća Ljutice prva je pauza i kupanje, tko ima hrabrosti, jer temperatura vode je 10°C

A Ljutica je kratak i strašno jak pritok Tare sa 2000 litara vode u sekundi. Usprkos vrućini zrak pored Ljutice je kao u frižderu

Približavanje legendarnom mostu Đurđevića Tara

Most je izgrađen neposredno pred početak II Svj. Rata i na sreću nije srušen. Očito je svima trebao je drugog prelaza preko kanjona Tare nema

Most se nalazi 150m iznad rijeke a ovdje je malo puko zbog opakog kuta gledanja

Tara pod mostom

Zastajemo da opalim koju fotku, a sa nama je i Slovak biciklist (sa kamerom) koji je na jednom od brzaca umalo ostao bez nje

Spona...

...zvana Đurđevića Tara


Kasno je popodne, ugođaj neopisiv, duboke mistične šume i žubor Tare

Nakon prelaska ne znam kojeg brzaca po redu još jedna mirna sekcija rijeke

Ma kakav blatnjavi Colorado se može mjeriti sa ovim

Tara je rijeka koja fascinira u svakom smislu

Tko je jednom osjeti zaljubljuje se za cijeli život

Vidio sam dosta rijeka i moram priznati da mi je Tara broj 1 bez konkurencije

Kraj našeg današnjeg puta. Odavde počinje najluđi u najdublji dio kanjona ali to nekom drugom prilikom

Bio je to trenutak kada sam se pozdravio sa svojim potomstvom, sve zbog ljepotice Tare

Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 17 ruj 2008, 00:33, ukupno mijenjano 3 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
9 poglavlje) Trans Crna Gora – autom kroz vrijeme
Nije se lako rastati od Durmitora, znat će svatko ko je bio, no ovaj put je to prošlo lakše nego ranijih posjeta jer ovog puta Durmitor nije bio posljednja već međustanica ka novim avanturama. Pogledom uprtim u budućnost (čitaj Prokletije) napuštamo ovaj Raj na Zemlji.
Jezerska površ, pojam za visoravansko savršenstvo
Žabljak, 1450m nadmorske visine kite ga titulom najvišeg mjesta na Balkanu. Ja bi mu dao i titulu za poziciju
Bobotov kuk (2522m) iz Žabljaka
Žabljak i Durmitor
Pitomine
Centar Žabljaka, nema se tu bog zna što vidjeti, ali ionako nije poanta u Žabljaku
Savin Kuk (2313m)
Posljednji pogled na crnogorski mali Tibet
A kucnuo je trenutak i za posljednji pogled na Durmitor, till next time
Preko 7 gora i dola uska vijugava cesta spušta se prema Šavniku, valjda najvećoj rupi u CG. Šavničani, naravno da mislim u geografskom smislu
Šavnik se smjestio na 800 i nešto metara visine. Sa lijeve strane je kanjon Bukovice, malo iza Bijele, spajaju se u Šavniku i kroz onaj procjep nastavljaju kao Pridvorica, iza je planina Vojnik (1998m)
Sela na obroncima Sinjajevine
Sinjajevina se opasno ispriječila na putu
Nema druge nego u brdo, kako to obično u CG biva, a tamo nema garancije
Cestarska služba je u ovim djelovima CG nepoznat pojam a brda vrebaju sa svih strana
Na kraju doline ostaje Krnja Jela, iza se uzdiže Sinjajevina
Katuni na Sinjajevini
Sa prijevoja, na nekih 1600m, otvara se fascinantan pogled na Kapu Moračku (2226m)
Ponekad se zapitam dali je ovo Švicarska
Slijedi preko 1000m spusta u dolinu Morače
A tamo se kočoperi Tali (2063m)
Ljubim te Omego, samo nemoj ovdje otići u raj, ionako smo već u njemu
Treba izdržat gledati svu tu ljepotu
Lijevo gore Torna (2217m) para nebo, Sinjajevina je i dalje u pitanju
A onda prizor za koji sam mislio da je ipak samo mit
BTW vrijedi napomenuti da je nagib ceste 15%
I taman kad sam pomislio da je auto postao vremeplov njoj je zazvonio mobitel, eh kvragu!
Moračke planine
Torna još jednom
Dolina Morače
Strme padine Sinjajevine
Tali i Moračke planine
Preko Crikvine i Kolašina put se nastavlja lokalnom cestom za Andrijevicu, koja je u komatoznom stanju, dijelovi su odnešeni poplavama od prošle jeseni
Pred kraj dana Komovi su napokon tu
Prvo pogled plijeni Kom Ljevoriječki (2469m)
Zatim i Kom Vasojevički (2461m)
Komovi sa Trešnjevika
Pod Komom Vasojevičkim, na visini oko 1700m, smjestila se visoravan Štavna
Kom Vasojevički u večernjem svijetlu
Komovi sa Štavne
Prošao je dan, dan kao san
Vasojevički Kom, naš sutrašnji cilj
Sunce zalazi iza Sinjajevine
Moračke planine i Sinjajevina u zalaz
Zalaz ustupa scenu savršenom sutonu
Posljednja točka dana izvedena je do savršenstva
Kulise
Tamo u daljini, zahvaljujući kristalnoj atmosferi, vidi se čak i Durmitor. Ni cijeli dan puta se nije uspio ispriječiti između nas.

Nije se lako rastati od Durmitora, znat će svatko ko je bio, no ovaj put je to prošlo lakše nego ranijih posjeta jer ovog puta Durmitor nije bio posljednja već međustanica ka novim avanturama. Pogledom uprtim u budućnost (čitaj Prokletije) napuštamo ovaj Raj na Zemlji.
Jezerska površ, pojam za visoravansko savršenstvo

Žabljak, 1450m nadmorske visine kite ga titulom najvišeg mjesta na Balkanu. Ja bi mu dao i titulu za poziciju

Bobotov kuk (2522m) iz Žabljaka

Žabljak i Durmitor

Pitomine

Centar Žabljaka, nema se tu bog zna što vidjeti, ali ionako nije poanta u Žabljaku

Savin Kuk (2313m)

Posljednji pogled na crnogorski mali Tibet

A kucnuo je trenutak i za posljednji pogled na Durmitor, till next time

Preko 7 gora i dola uska vijugava cesta spušta se prema Šavniku, valjda najvećoj rupi u CG. Šavničani, naravno da mislim u geografskom smislu

Šavnik se smjestio na 800 i nešto metara visine. Sa lijeve strane je kanjon Bukovice, malo iza Bijele, spajaju se u Šavniku i kroz onaj procjep nastavljaju kao Pridvorica, iza je planina Vojnik (1998m)

Sela na obroncima Sinjajevine

Sinjajevina se opasno ispriječila na putu

Nema druge nego u brdo, kako to obično u CG biva, a tamo nema garancije

Cestarska služba je u ovim djelovima CG nepoznat pojam a brda vrebaju sa svih strana

Na kraju doline ostaje Krnja Jela, iza se uzdiže Sinjajevina

Katuni na Sinjajevini

Sa prijevoja, na nekih 1600m, otvara se fascinantan pogled na Kapu Moračku (2226m)

Ponekad se zapitam dali je ovo Švicarska

Slijedi preko 1000m spusta u dolinu Morače

A tamo se kočoperi Tali (2063m)

Ljubim te Omego, samo nemoj ovdje otići u raj, ionako smo već u njemu

Treba izdržat gledati svu tu ljepotu

Lijevo gore Torna (2217m) para nebo, Sinjajevina je i dalje u pitanju

A onda prizor za koji sam mislio da je ipak samo mit

BTW vrijedi napomenuti da je nagib ceste 15%
I taman kad sam pomislio da je auto postao vremeplov njoj je zazvonio mobitel, eh kvragu!

Moračke planine

Torna još jednom

Dolina Morače

Strme padine Sinjajevine

Tali i Moračke planine

Preko Crikvine i Kolašina put se nastavlja lokalnom cestom za Andrijevicu, koja je u komatoznom stanju, dijelovi su odnešeni poplavama od prošle jeseni
Pred kraj dana Komovi su napokon tu

Prvo pogled plijeni Kom Ljevoriječki (2469m)

Zatim i Kom Vasojevički (2461m)

Komovi sa Trešnjevika

Pod Komom Vasojevičkim, na visini oko 1700m, smjestila se visoravan Štavna

Kom Vasojevički u večernjem svijetlu

Komovi sa Štavne

Prošao je dan, dan kao san

Vasojevički Kom, naš sutrašnji cilj

Sunce zalazi iza Sinjajevine

Moračke planine i Sinjajevina u zalaz

Zalaz ustupa scenu savršenom sutonu

Posljednja točka dana izvedena je do savršenstva

Kulise

Tamo u daljini, zahvaljujući kristalnoj atmosferi, vidi se čak i Durmitor. Ni cijeli dan puta se nije uspio ispriječiti između nas.

Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 04:51, ukupno mijenjano 1 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
10 poglavlje) Komovi – predvorje Prokletija
Koliko god mi se Durmitor činio na kraju svijeta, kada sam ga prvi put posjetio, ipak je to relativno civiliziran i sve više iskomercijaliziran kutak Crne Gore. Što se dalje napreduje na JI osjećaj izolacije i udaljenosti od današnjeg vremena sve je izraženiji. Na tom putu kroz vrijeme našli su se i Komovi.
Jutro na Štavni
Često nije sve crno bijelo
Opsada
Idila
Vapnenac Koma Kučkog i Ljevoriječkog bliješti na jutarnjem suncu
Kom Vasojevićki
Štavna
Za par sati bit ćemo gore
Pokret
Sa zelene Štavne ubrzo se prijeđe na ogromne sipare Koma Vasojevičkog
Život u neizvjesnosti, ali ovaj starac će proživjeti svoje
Neki drugi svijet u odnosu na obližnju Štavnu
Enormni sipar
Kom Ljevoriječki (2469m)
Snijeg iz vedra neba
Nakon prelaska sipara uspon vodi strmim travnatim padinama
S onu stranu Međukomlja kočopere se Kučki i Ljevoriječki
Verin prijevoj je prekrasno ali i tužno mjesto. Tu je poginula Vera Vincek, žena poznatog crnogorskog planinara, botaničara i koautora vodiča 'Crnogorske planine' Daniela Vinceka, našeg čovjeka koji je u Crnu Goru pošao upravo za Verom. 2002 Vera i Daniel su vodili prijatelje na Kom Vasojevički i ona je na ovom mjestu pala u provaliju.
Sa Verinog prijevoja otvara se pogled fascinantni masiv Prokletija
Kraj je lipnja i oduševljava me koliko snijega tamo još ima
Maja Jezerce (2694m), najviši vrh Prokletija i Dinarida
Nad Snowhunterovom Bjelasicom i njenim zelenim oblinama kumulus raste
Duboko ispod katuni su Štavne
Sjeverna stijena Koma Vasojevićkog
Preko puta Međukomlja je Ljuban, klon Štavnin
Daleko lijevo, na istoku, vidi se i Đeravica (2656m), drugi najviši vrh Prokletija i nekada najviši vrh Srbije, danas Kosova
Po rubu stijene prema vrhu
Pogled stalno bježi na taj zid
Pa malo dublje u taj magični prostor koji nas zove i čeka
Duhoviti kumulus
Maja Jezerce i podanici
Kraljica Prokletija izaziva poštovanje i divljenje
Dok sa Štavne pokazuje jedno sasvim drugo lice vrh Koma Vasojevićkog sasvim je prijateljski nastrojen
No, na sjever je nabrušen
Crna Gora je u biti Zelen Gora
Kakva je klima ovog kraja dovoljno govori i da trava još nije zelena iako smo solidno u ljeto zagazili
Strmine i dubine
S kamena na zeleno, još malo
Prije odlaska nismo mogli ne zaviriti u katune
Tu se ništa promjenilo nije
Kućice su jednostavne, drvene, bez ikakve izolacije, pod zemljan
Kako katuni doslovno dišu ovdje je život moguć samo 3-4 mjeseca
Ljudikanje sa domaćima
Nenarušena tradicija
Znatiželjna
Sa tri kile svježeg kozjeg sira u kesi vrijeme je došlo da polako napustimo Komove
Posljednji pogled nikako da i bude
Samo da idila potraje, moderno doba ne učini svoje
Trave će valjda uvijek biti

Koliko god mi se Durmitor činio na kraju svijeta, kada sam ga prvi put posjetio, ipak je to relativno civiliziran i sve više iskomercijaliziran kutak Crne Gore. Što se dalje napreduje na JI osjećaj izolacije i udaljenosti od današnjeg vremena sve je izraženiji. Na tom putu kroz vrijeme našli su se i Komovi.
Jutro na Štavni

Često nije sve crno bijelo

Opsada

Idila

Vapnenac Koma Kučkog i Ljevoriječkog bliješti na jutarnjem suncu

Kom Vasojevićki

Štavna

Za par sati bit ćemo gore

Pokret

Sa zelene Štavne ubrzo se prijeđe na ogromne sipare Koma Vasojevičkog

Život u neizvjesnosti, ali ovaj starac će proživjeti svoje

Neki drugi svijet u odnosu na obližnju Štavnu

Enormni sipar

Kom Ljevoriječki (2469m)

Snijeg iz vedra neba

Nakon prelaska sipara uspon vodi strmim travnatim padinama

S onu stranu Međukomlja kočopere se Kučki i Ljevoriječki

Verin prijevoj je prekrasno ali i tužno mjesto. Tu je poginula Vera Vincek, žena poznatog crnogorskog planinara, botaničara i koautora vodiča 'Crnogorske planine' Daniela Vinceka, našeg čovjeka koji je u Crnu Goru pošao upravo za Verom. 2002 Vera i Daniel su vodili prijatelje na Kom Vasojevički i ona je na ovom mjestu pala u provaliju.
Sa Verinog prijevoja otvara se pogled fascinantni masiv Prokletija

Kraj je lipnja i oduševljava me koliko snijega tamo još ima

Maja Jezerce (2694m), najviši vrh Prokletija i Dinarida

Nad Snowhunterovom Bjelasicom i njenim zelenim oblinama kumulus raste

Duboko ispod katuni su Štavne

Sjeverna stijena Koma Vasojevićkog

Preko puta Međukomlja je Ljuban, klon Štavnin

Daleko lijevo, na istoku, vidi se i Đeravica (2656m), drugi najviši vrh Prokletija i nekada najviši vrh Srbije, danas Kosova

Po rubu stijene prema vrhu

Pogled stalno bježi na taj zid

Pa malo dublje u taj magični prostor koji nas zove i čeka

Duhoviti kumulus

Maja Jezerce i podanici

Kraljica Prokletija izaziva poštovanje i divljenje

Dok sa Štavne pokazuje jedno sasvim drugo lice vrh Koma Vasojevićkog sasvim je prijateljski nastrojen

No, na sjever je nabrušen

Crna Gora je u biti Zelen Gora

Kakva je klima ovog kraja dovoljno govori i da trava još nije zelena iako smo solidno u ljeto zagazili

Strmine i dubine

S kamena na zeleno, još malo

Prije odlaska nismo mogli ne zaviriti u katune

Tu se ništa promjenilo nije

Kućice su jednostavne, drvene, bez ikakve izolacije, pod zemljan

Kako katuni doslovno dišu ovdje je život moguć samo 3-4 mjeseca

Ljudikanje sa domaćima

Nenarušena tradicija

Znatiželjna

Sa tri kile svježeg kozjeg sira u kesi vrijeme je došlo da polako napustimo Komove

Posljednji pogled nikako da i bude

Samo da idila potraje, moderno doba ne učini svoje

Trave će valjda uvijek biti

Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 04:56, ukupno mijenjano 1 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
11 poglavlje) Buni Jezerce – u srce prokletih planina
Sa Komova put nas je preko Andrijevice doveo do Plava, gradića u sjevernom podnožju crnogorskih Prokletija. Krasno se poklopilo da je Zagreb-Matica baš tada imala organizirani bus posjet Prokletijama. Mnoštvo prijatelja i poznatih lica bio je neodoljiv poziv da se pridružimo ekipi.
Prokletije ili po Albanski Bjeshket e Nemuna je kulminacija Dinarida u svakom smislu. Kada je Srpski geolog Jovan Cvijić 1913 stupio prvi put u Prokletije ostao je zapanjen onim što je vidio, posebno tragom kojeg su ovdje ostavili ledenjaci. On je i prvi znanstvenik koji stupio u ovo područje i napisao prve radove o Prokletijama, koje su bile područje najviše obuhvaćeno glacijacijom u Europi, južno od Alpa. Same planine su nevjerojatno divlje i neodoljivo podsjećaju na Alpe, sa ogromnom razlikom da ovdje civilizacija nije ostavila ama baš nikakvog traga. Tome je doprinjelo i to što su Jugoslavija i Albanija bile gotovo na ratnoj nozi te je ovo područje bilo nepristupačno gotovo 70 godina. Osim nekoliko vojnih karaula ovdje nema traga čovjekove aktivnosti. Prokletije su nanovo otvorene javnosti tek nedavne 2002 godine.
Ujutro naši domačini dolaze sa 2 đipa i Pinzgauerom po nas. Vozimo se od Plava prema Gusinju dolinom rijeke Ljuče koja se nalazi na oko 900m visine, pod sjevernim obroncima Prokletija. Koliko ovdje mora živa tonuti za vedrih zimskih noći?
Lokalni promet
Kroz Gusinje
Od Gusinja preko livada stiže se do Vusanja. Sjeverno od Gusinja diže se Greben i Velji Vrh (2196m)
Od Vusanja blizu je do ulaza u dolinu Ropojanu, gdje se kod policijske karaule ostavljaju auti
Međutim naši nas domačini voze duboko u Ropojanu, nemogućom makadamskom cestom koja više nalikuje razvaljenom koritu potoka. Što je u stanju izvesti Pinzgauer teško je povjerovati, a još nas 15 unutra. Stojim i grčevito se držim rukama da ne odletim. Planine oko nas rapidno rastu ali slikanje je nemoguće, borba za goli opstanak je prioritet.
Prilika je tek u rijetkim trenucima kad zastanemo
Usprkos nevjerici Pinzgauer nas dovozi do Zastana, bivše vojne karaule. Uštedili su nam gotovo 3h hoda kroz beskrajnu dolinu
Zastan se nalazi na 1300m i tu će biti planinarski dom u doglednoj budućnosti
Vrhovi i prizori oduševljavaju
Karanfili, sutrašnji cilj
Nakon gotovo sat hoda kroz lijepu bukovu šumu izlazimo van. Još samo rijetki crni borovi izdržavaju visinu i klimu
Greben Čukat zatvara dolinu sa jedne strane
Put vodi prekrasnom dolinom
Kolona
Divljina
Malo po malo eto nas na Albanskoj granici
Kad pomislim da mi se nekada Durmitor činio kao kraj svijeta! Ovo je terra incognita bez ikakvog premca!
Hodati kroz Albaniju, do ne tako davno nezamislivo
To je i danas zapravo ilegalno ali su stege ipak popustile, no teoretski Albanska patrola, kad bi se na nju nabasalo u ovoj zemlji nedođiji ima nas pravo uhititi zbog ilegalnog prelaska granice
Ulaz u Buni Jezerce ili dolinu jezera
Uskoro eto i prvog od 6 jezera
Vrhovi okolo prelaze 2400m
360°C
4 jezero
2 i 3 jezero
Kat više je 5 jezero
Preko pragova
Dolazimo do najvećeg i najviše ležećeg jezera, Liqeni Madhe (1792m)
Ogledalo
4m visok zid snijega na obali
Liqeni madhe
Iako je kraj lipnja snijeg se još topi u jezeru
Liqeni madhe i Maja e Bojs (2461m), u srcu prokletog raja
Put dalje vodi dolinom prema Maji Jezerce, najvišem vrhu Prokletija, no to nije u planu. Domaćini ipak ne žele voditi grupu duboko u Albaniju, kažu za koju godinu bi se ti prelasci trebali i službeno dozvoliti. No, to je ionako dugačka i zahtjevna dvodnevna tura tako da ostaje za drugi put.
5 jezero i Maja e Bojs
Povratak
Zastan
Slijedi još jedna adrenalinska vožnja Prokletijskim vrletima
Natrag u dolini svakako treba vidjeti Oko Skakavice, izvor rijeke Grlje, tipičan krški, dubok 65m
Oko Skakavice
Dole u Vusanju još jedan zanimljiv lokalitet, rijeka Grlja čini 180° zaokret i 20 metarskim slapom upada u vrlo uzak kanjon
Ludo
Vozimo se prema Alipašinim izvorima
Frendice
Alipašine izvore čini nevjerojatan niz izvora pod Vezirovom Bradom
Prvo sijeno je tu
Voda iz Alipašinih izvora se ubrzo spaja sa rijekom Grljom te dalje teče kao rijeka Ljuča
Detalj iz Gusinja
Natrag u Plav

Sa Komova put nas je preko Andrijevice doveo do Plava, gradića u sjevernom podnožju crnogorskih Prokletija. Krasno se poklopilo da je Zagreb-Matica baš tada imala organizirani bus posjet Prokletijama. Mnoštvo prijatelja i poznatih lica bio je neodoljiv poziv da se pridružimo ekipi.
Prokletije ili po Albanski Bjeshket e Nemuna je kulminacija Dinarida u svakom smislu. Kada je Srpski geolog Jovan Cvijić 1913 stupio prvi put u Prokletije ostao je zapanjen onim što je vidio, posebno tragom kojeg su ovdje ostavili ledenjaci. On je i prvi znanstvenik koji stupio u ovo područje i napisao prve radove o Prokletijama, koje su bile područje najviše obuhvaćeno glacijacijom u Europi, južno od Alpa. Same planine su nevjerojatno divlje i neodoljivo podsjećaju na Alpe, sa ogromnom razlikom da ovdje civilizacija nije ostavila ama baš nikakvog traga. Tome je doprinjelo i to što su Jugoslavija i Albanija bile gotovo na ratnoj nozi te je ovo područje bilo nepristupačno gotovo 70 godina. Osim nekoliko vojnih karaula ovdje nema traga čovjekove aktivnosti. Prokletije su nanovo otvorene javnosti tek nedavne 2002 godine.
Ujutro naši domačini dolaze sa 2 đipa i Pinzgauerom po nas. Vozimo se od Plava prema Gusinju dolinom rijeke Ljuče koja se nalazi na oko 900m visine, pod sjevernim obroncima Prokletija. Koliko ovdje mora živa tonuti za vedrih zimskih noći?
Lokalni promet

Kroz Gusinje

Od Gusinja preko livada stiže se do Vusanja. Sjeverno od Gusinja diže se Greben i Velji Vrh (2196m)

Od Vusanja blizu je do ulaza u dolinu Ropojanu, gdje se kod policijske karaule ostavljaju auti

Međutim naši nas domačini voze duboko u Ropojanu, nemogućom makadamskom cestom koja više nalikuje razvaljenom koritu potoka. Što je u stanju izvesti Pinzgauer teško je povjerovati, a još nas 15 unutra. Stojim i grčevito se držim rukama da ne odletim. Planine oko nas rapidno rastu ali slikanje je nemoguće, borba za goli opstanak je prioritet.
Prilika je tek u rijetkim trenucima kad zastanemo

Usprkos nevjerici Pinzgauer nas dovozi do Zastana, bivše vojne karaule. Uštedili su nam gotovo 3h hoda kroz beskrajnu dolinu

Zastan se nalazi na 1300m i tu će biti planinarski dom u doglednoj budućnosti

Vrhovi i prizori oduševljavaju

Karanfili, sutrašnji cilj

Nakon gotovo sat hoda kroz lijepu bukovu šumu izlazimo van. Još samo rijetki crni borovi izdržavaju visinu i klimu

Greben Čukat zatvara dolinu sa jedne strane

Put vodi prekrasnom dolinom

Kolona

Divljina

Malo po malo eto nas na Albanskoj granici

Kad pomislim da mi se nekada Durmitor činio kao kraj svijeta! Ovo je terra incognita bez ikakvog premca!

Hodati kroz Albaniju, do ne tako davno nezamislivo

To je i danas zapravo ilegalno ali su stege ipak popustile, no teoretski Albanska patrola, kad bi se na nju nabasalo u ovoj zemlji nedođiji ima nas pravo uhititi zbog ilegalnog prelaska granice

Ulaz u Buni Jezerce ili dolinu jezera

Uskoro eto i prvog od 6 jezera

Vrhovi okolo prelaze 2400m

360°C

4 jezero

2 i 3 jezero

Kat više je 5 jezero

Preko pragova

Dolazimo do najvećeg i najviše ležećeg jezera, Liqeni Madhe (1792m)

Ogledalo

4m visok zid snijega na obali

Liqeni madhe


Iako je kraj lipnja snijeg se još topi u jezeru

Liqeni madhe i Maja e Bojs (2461m), u srcu prokletog raja

Put dalje vodi dolinom prema Maji Jezerce, najvišem vrhu Prokletija, no to nije u planu. Domaćini ipak ne žele voditi grupu duboko u Albaniju, kažu za koju godinu bi se ti prelasci trebali i službeno dozvoliti. No, to je ionako dugačka i zahtjevna dvodnevna tura tako da ostaje za drugi put.
5 jezero i Maja e Bojs

Povratak

Zastan

Slijedi još jedna adrenalinska vožnja Prokletijskim vrletima

Natrag u dolini svakako treba vidjeti Oko Skakavice, izvor rijeke Grlje, tipičan krški, dubok 65m

Oko Skakavice

Dole u Vusanju još jedan zanimljiv lokalitet, rijeka Grlja čini 180° zaokret i 20 metarskim slapom upada u vrlo uzak kanjon

Ludo

Vozimo se prema Alipašinim izvorima

Frendice

Alipašine izvore čini nevjerojatan niz izvora pod Vezirovom Bradom

Prvo sijeno je tu

Voda iz Alipašinih izvora se ubrzo spaja sa rijekom Grljom te dalje teče kao rijeka Ljuča

Detalj iz Gusinja

Natrag u Plav

Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 05:01, ukupno mijenjano 1 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
12 poglavlje) Karanfili – buket doživljaja u srcu Prokletija
Jučerašnji prvi bliski susret sa prokletim planinama bio je toliko dojmljiv da bi dušu vragu prodao samo da se suočim sa tim prokletstvom ponovo. Nakon jučerašnjeg ugrijavanja današnja tura je pravi ispit izdržljivosti, a oni koji ga polože biti će nagrađeni nezaboravnim pogledom na ovo prokleto carstvo.
Alarm se oglasio u 4 sata, vani tek naznake dana koji dolazi. Još omamljeni jučerašnjim dojmovima hitamo preko Gusinja prema dolini Grebaji.
A u predivnoj Grebaji eto i prvih zraka sunca na vrhovima koji nas čekaju
Visoko gore su Karanfili, a do našeg, sjevernog, trebat će nam 5 sati uspona
Picture in picture; legendarni Očnjak (2185m) i Karanfil (2460m)
Jedna od tri Grebajske livade
Vrhovi nad dolinom su impresivni na sve strane
Jedan od njih je i naš cilj, sjeverni Karanfil, daleeeko iznad
Od dna doline padina kao odrezana odjednom piči ka nebu a strmina ne posustaje ni trenutka
Tu i tamo valja predahnuti i diviti se pogledu, dok dolina ostaje duboko dole
Preko puta su Volušnica i Popadija
Rifat, naš kolovođa
S one strane Grebaje
Kratak pojas trave iznad šume ubrzo zamjenjuje kamenjar, a bogami i snijeg
Iako su potoci znoja već proliveni Karanfil je još daleko gore, sve impresivniji, a mravci mu mile u susret
Step by step
I eto nas u Krošnji, ledenjačkom cirku pod sjevernom stijenom Karanfila
Trojan u pozadini
Zasluženi predah u krošnji
Visina je oko 2000m a snijeg leži gotovo cijele godine
Preko sipara
Stiže se do jako strmog skoka
Krošnja odozgo
Prokletijizam
Na vrhu ovog pravog penjačkog dijela stiže se na uski, poput noža zarezan prijevoj Krošnjina Vrata odakle pukne pogled preko doline Ropojane
U istom stilu penjačina se nastavlja
Ispod je impresivan kuloar i ambis na Ropojanu
Padine su tako strme da bi pad bio fatalan, do Ropojane nema stajanja
Iza Maje e Bojs proviruje kraljica Maja Jezerce
Prema Grebaji kočoperi se Očnjak, sada već dobrano ispod
Strme travnate padine izmjenju se sa stjenovitim skokovima koje treba ispenjati
Zoom na budući dom na Zastanu
Svakim korakom i Maja Jezerce se sve više razotkriva
I nebrojeni drugi divlji vrhovi Prokletija
Toranj
Izlaz na sjeverni greben vrha
Boli glava, od pogleda
I tako stižemo do jednog od najljepših Crnogorskih vrhova, sjevernog Karanfila (2460m)
Pogled je neopisiv, duša prodana, pa neka sam proklet
Ekipa i kraljica
Upiti svaki detalj
Prokletije up close
Maja Jezerce (2694m), najviši vrh Prokletija i Dinarida
Treba se ohladiti od silne ljepote
Together
Kad bi bar odnos vremena uspona i onog provedenog na vrhu bio malo manji
Greben koji dijeli Grebaju i Ropojanu
Vrtoglave strmine
Krošnjina Vrata 2x
Niz skok
Pa skijanje
Prži
Prelazimo greben, izlazimo iz Krošnje, hitamo prema Očnjaku
Karanfil i Očnjak
Priječenje strmih padina prema Očnjaku
Dovodi nas pod Šuplja Vrata, ogromnog okna koje omogućuje prolaz u susjednu dolinu
Očnjak iz Šupljih Vrata
Penjemo se jedan po jedan zbog odrona, dole je čekaonica
Kroz Vrata
Kratka pauza nakon što su svi ispenjali Vrata
Slijedi spust u dolinu Ljubokuč
Preko skokova do sipara
Pa opet skijaška dionica
Odjednom Ljubokuč se prelama i pada strmo i duboko u Grebaju
Ova ekipa zna kako se tu održati
Spustu nikad kraja
Nakon prokletijsko napornog dana dodir sa dnom doline bio je neopisiv!
U međuvremenu je opako zakuhalo, u susjednoj dolini grmi i puca
Ipak Cb nas nije dohvatio, sve je ostalo na dekoraciji nad prokleto lijepim Prokletijama
Po povratku Plav trebalo je skinuti naslage znoja
Plavsko jezero dobro je poslužilo
Ipak, tuš je tuš, kako god okreneš

Jučerašnji prvi bliski susret sa prokletim planinama bio je toliko dojmljiv da bi dušu vragu prodao samo da se suočim sa tim prokletstvom ponovo. Nakon jučerašnjeg ugrijavanja današnja tura je pravi ispit izdržljivosti, a oni koji ga polože biti će nagrađeni nezaboravnim pogledom na ovo prokleto carstvo.
Alarm se oglasio u 4 sata, vani tek naznake dana koji dolazi. Još omamljeni jučerašnjim dojmovima hitamo preko Gusinja prema dolini Grebaji.
A u predivnoj Grebaji eto i prvih zraka sunca na vrhovima koji nas čekaju

Visoko gore su Karanfili, a do našeg, sjevernog, trebat će nam 5 sati uspona

Picture in picture; legendarni Očnjak (2185m) i Karanfil (2460m)

Jedna od tri Grebajske livade

Vrhovi nad dolinom su impresivni na sve strane

Jedan od njih je i naš cilj, sjeverni Karanfil, daleeeko iznad

Od dna doline padina kao odrezana odjednom piči ka nebu a strmina ne posustaje ni trenutka

Tu i tamo valja predahnuti i diviti se pogledu, dok dolina ostaje duboko dole

Preko puta su Volušnica i Popadija

Rifat, naš kolovođa

S one strane Grebaje

Kratak pojas trave iznad šume ubrzo zamjenjuje kamenjar, a bogami i snijeg

Iako su potoci znoja već proliveni Karanfil je još daleko gore, sve impresivniji, a mravci mu mile u susret

Step by step

I eto nas u Krošnji, ledenjačkom cirku pod sjevernom stijenom Karanfila


Trojan u pozadini

Zasluženi predah u krošnji

Visina je oko 2000m a snijeg leži gotovo cijele godine

Preko sipara

Stiže se do jako strmog skoka

Krošnja odozgo

Prokletijizam

Na vrhu ovog pravog penjačkog dijela stiže se na uski, poput noža zarezan prijevoj Krošnjina Vrata odakle pukne pogled preko doline Ropojane

U istom stilu penjačina se nastavlja

Ispod je impresivan kuloar i ambis na Ropojanu

Padine su tako strme da bi pad bio fatalan, do Ropojane nema stajanja

Iza Maje e Bojs proviruje kraljica Maja Jezerce

Prema Grebaji kočoperi se Očnjak, sada već dobrano ispod

Strme travnate padine izmjenju se sa stjenovitim skokovima koje treba ispenjati

Zoom na budući dom na Zastanu

Svakim korakom i Maja Jezerce se sve više razotkriva

I nebrojeni drugi divlji vrhovi Prokletija

Toranj

Izlaz na sjeverni greben vrha

Boli glava, od pogleda

I tako stižemo do jednog od najljepših Crnogorskih vrhova, sjevernog Karanfila (2460m)
Pogled je neopisiv, duša prodana, pa neka sam proklet

Ekipa i kraljica

Upiti svaki detalj

Prokletije up close



Maja Jezerce (2694m), najviši vrh Prokletija i Dinarida

Treba se ohladiti od silne ljepote

Together

Kad bi bar odnos vremena uspona i onog provedenog na vrhu bio malo manji

Greben koji dijeli Grebaju i Ropojanu

Vrtoglave strmine


Krošnjina Vrata 2x

Niz skok

Pa skijanje

Prži

Prelazimo greben, izlazimo iz Krošnje, hitamo prema Očnjaku

Karanfil i Očnjak

Priječenje strmih padina prema Očnjaku

Dovodi nas pod Šuplja Vrata, ogromnog okna koje omogućuje prolaz u susjednu dolinu

Očnjak iz Šupljih Vrata

Penjemo se jedan po jedan zbog odrona, dole je čekaonica

Kroz Vrata

Kratka pauza nakon što su svi ispenjali Vrata

Slijedi spust u dolinu Ljubokuč

Preko skokova do sipara

Pa opet skijaška dionica

Odjednom Ljubokuč se prelama i pada strmo i duboko u Grebaju

Ova ekipa zna kako se tu održati

Spustu nikad kraja

Nakon prokletijsko napornog dana dodir sa dnom doline bio je neopisiv!
U međuvremenu je opako zakuhalo, u susjednoj dolini grmi i puca

Ipak Cb nas nije dohvatio, sve je ostalo na dekoraciji nad prokleto lijepim Prokletijama

Po povratku Plav trebalo je skinuti naslage znoja

Plavsko jezero dobro je poslužilo

Ipak, tuš je tuš, kako god okreneš

Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 05:12, ukupno mijenjano 1 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
13 poglavlje) Bogićevica – blagoslov nakon prokletstva
Prvi pokreti nakon noći u nesvijesti otkrivaju pravo prokletstvo koje su Karanfili bacili ne samo na dušu već i tijelo. Našpanane noge i napačena stopala tražila su blagoslov i novi život. Kamo po njega? Ima tu jedna planina stvorena baš za to, obećanje je koje smo dobili.
Bogićevica, skupa sa Kosovskom Đeravicom, čini najistočniji dio Prokletija. No za razliku od divljeg vapnenačkog dijela Prokletija na zapadu, istočni dio je granitni i puno pitomiji. Ovdje prevladavaju travnata prostranstva koja se prostiru iznad crnogoričnih šuma. Ipak po visini Bogićevica ništa ne zaostaje za glavnim dijelom Prokletija jer njeni vrhovi prelaze visinu od 2500m, a neki su strmi i oštri poput vapnenačkih prijatelja na zapadu. Obližnja Đeravica je sa 2656m i drugi najviši vrh Prokletija iza Maje Jezerce.
Kako se Plav nalazi na preko 900m visine, u sjevernom podnožju Prokletija, noći su ovdje jako hladne, ljeti svježe ili prohladne. Temperatura i za najtoplijih dana pred jutro pada do 10°C. Jutarnja magla na Plavskom jezeru, največem ledanjačkom u Crnoj Gori, je stoga i usred ljeta neizbježna pojava svakog dana.
Ipak, čim jutarnje sunce grane iza planina njeni sati su odbrojani
Plavsko jezero je dulje od 2km i duboko 9m
Ribe ne fali
Kroz dolinu Babinopoljske rijeke
Katuni
U Crnoj Gori je još uvijek itekako živ ljetni stočarski život u planinama
Pogled puca na planinu Visitor (2211m)
Prekrasan Hridski katun jedan je od većih u ovom dijelu Bogićevice
Podsjetnik na neka druga vremena
Od Hridskog katuna staza nas vodi preko prekrasnih livada
I kroz bujne crnogorične šume
U vidokrug ulazi i Hridski Krš (2358m), vladar bliže okolice
Nakon jučerašnjeg krša ove livade pravi su melem za napačena stopala
Kako je planina granitna potoci teku na sve strane
Svako toliko slijedi osvježenje u prekrasnoj vodi
Sve buja
Što je to žeđ?
Hridski krš je sve bliže, a u njegovom podnožju je ono što nas i danas tjera na hodanje
Iza šume pojavljuje se očaravajuće Hridsko jezero
To je taj blagoslov koji smo tražili
Nemaju svi hrabrosti ući u hladnu vodu ali zadovoljit će se blagoslovom stopala
Za Hridsko jezero kažu da spada među najljepša Crnogorska planinska jezera, smjestilo se na visini većoj od 1950m
Na gornjem rubu prekrasne šume
U podnožju impozantnog Hridskog krša (2358m)
Bilo je izbora i gore otići ali zov jezera bio je neodoljiv. Izašao sam tek za 40min
Nakon ovog blagoslova duše i tijela rodila se želja za istraživanjem okolice jezera
Magnetska privlačnost
Hridsko jezero i krš
Samo krš
Granitni blokovi na zelenom tepihu
Sa obližnjeg vidikovca (2076m) otvara se pogled prema zapadu i centralnim Prokletijama
Dole je Hridsko jezero, gore Hridski krš
Prostranstva Bogićevice
Granitni blokovi
I karakteristični lišajevi na njima
Šume, livade i vrhovi Bogićevice
Katun Redžepagića livade
Pogled na Hridski krš mi izaziva žal, ali ne može se uvijek sve, bit će još prilike
Djeca iz katuna na kupanju
Povratak
Hridski katun u popodnevnim satima
Izvor
Al paše
A priča ide ovako
Valja kupit sira
Roba se suši
Portret jedne obitelji
Dolje u Plavu neka je druga priča
Autobusna stanica priča je za sebe
A gastarbajteri kao i svugdje vole arhitektonske egzibicije
Kultni Pinzgaueru, hvala za sve gušte
Čeka nas oproštajno druženje pa se valja u red dovesti
Plav
Plavsko jezero
Sa posljednjim zrakama stižemo u Grebaju
Knjiga zahvale za Ratka Popovića, jedan od 3 koautora vodiča Planine Crne Gore, koji nam je pravio društvo ovih dana (desno)
Legenda Rifat, naš glavni vodič, daruje sliku Prokletija za Maticu
Te večeri nad Prokletijama ogromni kumulonimbus istresa sav gnjev nakupljen tokom dana
Lijepo je to promatrati sa sigurne udaljenosti
Imali smo sreće da nas ovako nešto nije pogodilo tamo gore

Prvi pokreti nakon noći u nesvijesti otkrivaju pravo prokletstvo koje su Karanfili bacili ne samo na dušu već i tijelo. Našpanane noge i napačena stopala tražila su blagoslov i novi život. Kamo po njega? Ima tu jedna planina stvorena baš za to, obećanje je koje smo dobili.
Bogićevica, skupa sa Kosovskom Đeravicom, čini najistočniji dio Prokletija. No za razliku od divljeg vapnenačkog dijela Prokletija na zapadu, istočni dio je granitni i puno pitomiji. Ovdje prevladavaju travnata prostranstva koja se prostiru iznad crnogoričnih šuma. Ipak po visini Bogićevica ništa ne zaostaje za glavnim dijelom Prokletija jer njeni vrhovi prelaze visinu od 2500m, a neki su strmi i oštri poput vapnenačkih prijatelja na zapadu. Obližnja Đeravica je sa 2656m i drugi najviši vrh Prokletija iza Maje Jezerce.
Kako se Plav nalazi na preko 900m visine, u sjevernom podnožju Prokletija, noći su ovdje jako hladne, ljeti svježe ili prohladne. Temperatura i za najtoplijih dana pred jutro pada do 10°C. Jutarnja magla na Plavskom jezeru, največem ledanjačkom u Crnoj Gori, je stoga i usred ljeta neizbježna pojava svakog dana.

Ipak, čim jutarnje sunce grane iza planina njeni sati su odbrojani

Plavsko jezero je dulje od 2km i duboko 9m

Ribe ne fali

Kroz dolinu Babinopoljske rijeke

Katuni

U Crnoj Gori je još uvijek itekako živ ljetni stočarski život u planinama


Pogled puca na planinu Visitor (2211m)

Prekrasan Hridski katun jedan je od većih u ovom dijelu Bogićevice

Podsjetnik na neka druga vremena



Od Hridskog katuna staza nas vodi preko prekrasnih livada

I kroz bujne crnogorične šume

U vidokrug ulazi i Hridski Krš (2358m), vladar bliže okolice

Nakon jučerašnjeg krša ove livade pravi su melem za napačena stopala

Kako je planina granitna potoci teku na sve strane

Svako toliko slijedi osvježenje u prekrasnoj vodi

Sve buja

Što je to žeđ?


Hridski krš je sve bliže, a u njegovom podnožju je ono što nas i danas tjera na hodanje

Iza šume pojavljuje se očaravajuće Hridsko jezero

To je taj blagoslov koji smo tražili

Nemaju svi hrabrosti ući u hladnu vodu ali zadovoljit će se blagoslovom stopala

Za Hridsko jezero kažu da spada među najljepša Crnogorska planinska jezera, smjestilo se na visini većoj od 1950m

Na gornjem rubu prekrasne šume

U podnožju impozantnog Hridskog krša (2358m)

Bilo je izbora i gore otići ali zov jezera bio je neodoljiv. Izašao sam tek za 40min

Nakon ovog blagoslova duše i tijela rodila se želja za istraživanjem okolice jezera

Magnetska privlačnost

Hridsko jezero i krš

Samo krš

Granitni blokovi na zelenom tepihu

Sa obližnjeg vidikovca (2076m) otvara se pogled prema zapadu i centralnim Prokletijama

Dole je Hridsko jezero, gore Hridski krš

Prostranstva Bogićevice

Granitni blokovi

I karakteristični lišajevi na njima

Šume, livade i vrhovi Bogićevice

Katun Redžepagića livade

Pogled na Hridski krš mi izaziva žal, ali ne može se uvijek sve, bit će još prilike

Djeca iz katuna na kupanju

Povratak

Hridski katun u popodnevnim satima

Izvor

Al paše

A priča ide ovako

Valja kupit sira

Roba se suši

Portret jedne obitelji


Dolje u Plavu neka je druga priča

Autobusna stanica priča je za sebe

A gastarbajteri kao i svugdje vole arhitektonske egzibicije

Kultni Pinzgaueru, hvala za sve gušte

Čeka nas oproštajno druženje pa se valja u red dovesti

Plav

Plavsko jezero



Sa posljednjim zrakama stižemo u Grebaju

Knjiga zahvale za Ratka Popovića, jedan od 3 koautora vodiča Planine Crne Gore, koji nam je pravio društvo ovih dana (desno)

Legenda Rifat, naš glavni vodič, daruje sliku Prokletija za Maticu

Te večeri nad Prokletijama ogromni kumulonimbus istresa sav gnjev nakupljen tokom dana

Lijepo je to promatrati sa sigurne udaljenosti

Imali smo sreće da nas ovako nešto nije pogodilo tamo gore

Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 16:11, ukupno mijenjano 3 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
14 poglavlje) Crnom Gorom prema prijestolnici
Iako je Matičarima preostala još jedna tura, i to na najviši crnogorski vrh Maju Kolata, u mene i Dina više nije bilo snage i volje za još jednim mukotrpnim danom u planini. Nakon 13 dana i 5 različitih planina tijelo više ne može, um više ne želi. Da nije zavladala paklena vrućina možda bi se i pronašao koji atom snage, koja unca volje, ali pogled na vrelo sunce izaziva 'ne hvala' reakciju. Sretno ekipa, bye bye Prokletije, vidimo se uskoro.
Jutro u Plavu, valja maznut burek prije odlaska
Visitor nadgleda grad
Posljednji pogled na Plavsko jezero
Preko Andrijevice cesta dolinom Lima vodi prema Beranama.
Eto i Komova u daljini. Samo 4 dana je prošlo a čini se kao vječnost. Tko se uopće još sjeća Bjelašnice? Toliko događaja, trebat će godina da se slegne
Put nas dalje vodi sjeverno oko Bjelasice, a nakon prolaska Mojkovca planinski pejzaži opet prevladavaju. Malo južnije od Mojkovca prema Podgorici cesta vodi do Biogradskog jezera koje je dalo ime Nacionalnom parku Biogradska gora koji štiti planinu Bjelasicu. Iako za Bjelasicu ovog puta vremena nema grijeh bi bio ne svratiti do jezera.
A Biogradsko se jezero smjestilo usred Bjelasičke nadaleko poznate prašume, na visini od 1099m
Idila
Jezero je dugo 1100 a široko 400m
Miris šume opija
Romantika obuzima sve
Prašuma
Ćao fotograf
Sjeverno od jezera je Palješka gora (2033m)
Jezero zove
Ruskinja tom zovu nije mogla odoliti. Oзеро холодно, prvo je pomislila
Hо я поскачу так или иначе
пожалуйста примите меня вне
I kad sam pomislio da sam na Bajkalu trgnula me realnost. Nije bilo lako odvojiti se od te silne ljepote ali što se može, mora se dalje.
Dolinom Tare cesta vodi prema Kolašinu pa dalje prema prijevoju Crikvine (1045m), sa kojeg se strmoglavljuje u kanjon Morače
Vruće je, Morača neodoljivo zove, još kad bi se moglo do nje
Kanjon Morače
Podgorica je lijep grad ali nesnosna vrućina je odagnala svaku pomisao za zadržavanjem, nastavljamo prema Cetinju bez stajanja
Skadarko jezero se gubi negdje u omarini
Jedna od mnogih pritoka je i Rijeka Crnojevića
13km duga, izvire pod Lovćenom
Prizor koji me ovdje doveo
Rijeka Crnojevića pomalo podsjeća na Zrmanju u donjem toku
Lopoči dokle oko seže
Cijela polja lopoča
U dolini Rijeke Crnojevića skrilo se istoimeno mjesto
Slatko mjestašce
Teško je bilo ne zapaziti među ostalim novinama
Iz Rijeke Crnojevića valja se popeti na Cetinje
Odjednom primjetim kako se kazaljka temperature rashladne tekućine opasno penje. Nešto nije u redu. Pa kud kvragu sada, ovdje! Zastajem da ohladim motor. Zakuhao nije, barem nešto dobro. Nakon nekog vremena skužio sam da je riknuo ventilator! Ajme i kuku, što sada?! Kao za vraga vruće je pakleno. Sreća u nesreći je da se ovo nije desilo u jednoj od nebrojenih vukojebina kojima smo prošli zadnjih 14 dana. Još jedna sreća u nesreći jest što se ovo desilo u Cetinju a susjed u Zadru je sa Cetinja. Nazovem ja njega i on me uputi na svoje u Cetinju koji me upute do lokalnog električara. Kaže on ovo je kaput, treba novi ventilator. Majko mila, kud ću sada. Kaže u Opel u Podgoricu. Kako da dođem do tamo po ovom paklu bez hlađenja motora. Smiluje se on, izvadi ga i reparira. Ajme sreće!
U međuvremenu vrućina je učinila svoje. Strašne nevere zakuhale su od Splita do Albanije, a tako i nad Cetinjem
Cetinje je lijep grad ali zbog sve te gungule oko auta nije bilo vremena za razgledavanje, nažalost niti za čejsanje impresivne kumulonimbusijade. Zadnji put kad sam bio u Cetinju raspale su mi se obje zadnje gume. Ima nešto između mene i Cetinja. Ipak rekao bi to je moj sretan grad jer te iste gume su se poput ventilatora mogle raspasti u nekoj vukojebini što bi bilo ajme i kuku. Baš me zanima što će biti sljedeći put.
Pred kraj dana žurimo na Lovćen nebi li uhvatio nešto od odlazećih nevera ali sve što je ostalo jest pokoje sijevanje daleko na pučini i sparina nad Bokom Kotorskom.
Ovdje gore fino pirka, bit će lijepo za spavanje nakon paklenog dana.
Iako je Matičarima preostala još jedna tura, i to na najviši crnogorski vrh Maju Kolata, u mene i Dina više nije bilo snage i volje za još jednim mukotrpnim danom u planini. Nakon 13 dana i 5 različitih planina tijelo više ne može, um više ne želi. Da nije zavladala paklena vrućina možda bi se i pronašao koji atom snage, koja unca volje, ali pogled na vrelo sunce izaziva 'ne hvala' reakciju. Sretno ekipa, bye bye Prokletije, vidimo se uskoro.
Jutro u Plavu, valja maznut burek prije odlaska

Visitor nadgleda grad

Posljednji pogled na Plavsko jezero

Preko Andrijevice cesta dolinom Lima vodi prema Beranama.
Eto i Komova u daljini. Samo 4 dana je prošlo a čini se kao vječnost. Tko se uopće još sjeća Bjelašnice? Toliko događaja, trebat će godina da se slegne

Put nas dalje vodi sjeverno oko Bjelasice, a nakon prolaska Mojkovca planinski pejzaži opet prevladavaju. Malo južnije od Mojkovca prema Podgorici cesta vodi do Biogradskog jezera koje je dalo ime Nacionalnom parku Biogradska gora koji štiti planinu Bjelasicu. Iako za Bjelasicu ovog puta vremena nema grijeh bi bio ne svratiti do jezera.

A Biogradsko se jezero smjestilo usred Bjelasičke nadaleko poznate prašume, na visini od 1099m

Idila

Jezero je dugo 1100 a široko 400m

Miris šume opija

Romantika obuzima sve


Prašuma

Ćao fotograf

Sjeverno od jezera je Palješka gora (2033m)

Jezero zove

Ruskinja tom zovu nije mogla odoliti. Oзеро холодно, prvo je pomislila

Hо я поскачу так или иначе

пожалуйста примите меня вне

I kad sam pomislio da sam na Bajkalu trgnula me realnost. Nije bilo lako odvojiti se od te silne ljepote ali što se može, mora se dalje.
Dolinom Tare cesta vodi prema Kolašinu pa dalje prema prijevoju Crikvine (1045m), sa kojeg se strmoglavljuje u kanjon Morače

Vruće je, Morača neodoljivo zove, još kad bi se moglo do nje

Kanjon Morače

Podgorica je lijep grad ali nesnosna vrućina je odagnala svaku pomisao za zadržavanjem, nastavljamo prema Cetinju bez stajanja
Skadarko jezero se gubi negdje u omarini

Jedna od mnogih pritoka je i Rijeka Crnojevića

13km duga, izvire pod Lovćenom

Prizor koji me ovdje doveo

Rijeka Crnojevića pomalo podsjeća na Zrmanju u donjem toku

Lopoči dokle oko seže


Cijela polja lopoča

U dolini Rijeke Crnojevića skrilo se istoimeno mjesto


Slatko mjestašce

Teško je bilo ne zapaziti među ostalim novinama

Iz Rijeke Crnojevića valja se popeti na Cetinje

Odjednom primjetim kako se kazaljka temperature rashladne tekućine opasno penje. Nešto nije u redu. Pa kud kvragu sada, ovdje! Zastajem da ohladim motor. Zakuhao nije, barem nešto dobro. Nakon nekog vremena skužio sam da je riknuo ventilator! Ajme i kuku, što sada?! Kao za vraga vruće je pakleno. Sreća u nesreći je da se ovo nije desilo u jednoj od nebrojenih vukojebina kojima smo prošli zadnjih 14 dana. Još jedna sreća u nesreći jest što se ovo desilo u Cetinju a susjed u Zadru je sa Cetinja. Nazovem ja njega i on me uputi na svoje u Cetinju koji me upute do lokalnog električara. Kaže on ovo je kaput, treba novi ventilator. Majko mila, kud ću sada. Kaže u Opel u Podgoricu. Kako da dođem do tamo po ovom paklu bez hlađenja motora. Smiluje se on, izvadi ga i reparira. Ajme sreće!
U međuvremenu vrućina je učinila svoje. Strašne nevere zakuhale su od Splita do Albanije, a tako i nad Cetinjem


Cetinje je lijep grad ali zbog sve te gungule oko auta nije bilo vremena za razgledavanje, nažalost niti za čejsanje impresivne kumulonimbusijade. Zadnji put kad sam bio u Cetinju raspale su mi se obje zadnje gume. Ima nešto između mene i Cetinja. Ipak rekao bi to je moj sretan grad jer te iste gume su se poput ventilatora mogle raspasti u nekoj vukojebini što bi bilo ajme i kuku. Baš me zanima što će biti sljedeći put.
Pred kraj dana žurimo na Lovćen nebi li uhvatio nešto od odlazećih nevera ali sve što je ostalo jest pokoje sijevanje daleko na pučini i sparina nad Bokom Kotorskom.

Ovdje gore fino pirka, bit će lijepo za spavanje nakon paklenog dana.
Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 16:28, ukupno mijenjano 4 put/a.

- Velebitska Bura
-
- Postovi: 26423
- Pridružen/a: 29 pro 2005, 20:26
- Lokacija: Zadar, Poluotok
15 poglavlje) Lovćen i Boka – svemu dođe kraj
Nad Bokom je osvanulo krasno jutro
Nekih 1400m niže
Tivatski aerodrom se budi
Neka mjesta u Boki dugo čekaju na sunce
Perast
Sa one strane Boke je Orjen, najkišovitije područje Europe
Na Jezerskom vrhu počiva vladika Njegoš
1000m niže smjestila se Crnogorska prijestolnica, Cetinje
Do mauzoleja vodi tunel
Kojem se ne vidi ni kraj ni početak
Nakon 461 stepenice
Izlazi se na vrh Jezerskog vrha (1675m)
Ulaz u mauzolej, djelo Meštrovićevo
Još za života Petar II Petrović Njegoš, crnogorski vladika i pjesnik, na Jezerskom vrhu je 1845 godine sagradio kapelu u kojoj je želio biti sahranjen
1974 kapela je demontirana a na njenom mjestu sagrađen mauzolej
Svod od zlata
Kripta u kojoj leže Njegoševi ostaci
Najviši vrh Lovećena je obližnji Štirovnik (1749m), no Njegoš je smatrao da nitko ne zaslužuje biti sahranjen na najvišem vrhu pa ni on sam
Mauzolej na Jezerskom vrhu
Meštrović je Njegoša isklesao iz bloka crnog granita, koji je težak preko 20 tona
Ostavismo Njegoša i zaputismo se Boki u susret
Kotorski zaljev i Dobrota
I grad po kojem ime nosi
Od Bokokotorskih zaljeva, Kotorski se najdublje zavukao u kopno
Morska vrata glavna su za ulaz u grad na popisu svjetske baštine UNESCOa
Trg od oružja glavni je gradski trg
Trgom dominira sat kula
Zapravo crnogorke kad bolje razmislim
Crna Gora, najmlađa država na svijetu i njena zastava
Katedrala Svetog Tripuna zaštitni je znak Kotora, datira iz 1166 godine, a posvećena je zaštitniku grada koji je stradao sa 18 godina za vrijeme progona kršćana. Katedrala je nekoliko puta teško oštećena u potresima
Kotorske ulice
Od kojih je jedna toliko uska da se zove 'Pušti me da prođem'
Izvor uz zapadne zidine grada, koje su dugačke gotovo 5km i visoke do 20m
Iza mini crkve Svetog Luke, na trgu Svetog Luke, proviruje crkva Svetog Nikole
Sa Kotorskih ulica
Kako se u grad ne može autom nema druge nego pozvat Dekija u pomoć
Gospa od Škrpjela smjestila se na dodiru Kotorskog i Risanskog zaljeva
Sveti Đorđe i Gospa od Škrpjela
Kotorski zaliv i Lovćen
Sveti Đorđe i Perast
Gospa od Škrpjela i Perast
I tako, malo po malo, dođosmo do mjesta gdje Crna Gora završava, a Hrvatska počinje
Ubrzo se ukazao dobro poznat pogled
Grad pod vječnom opsadom cruisera
Dubrovnik
Još samo 400km do drage kućice za kojom me već pomalo uhvatila nostalgija.
Što reči na kraju? A ništa, svemu dođe kraj pa tako i ovoj reportaži.
THE END
Nad Bokom je osvanulo krasno jutro

Nekih 1400m niže

Tivatski aerodrom se budi

Neka mjesta u Boki dugo čekaju na sunce

Perast

Sa one strane Boke je Orjen, najkišovitije područje Europe

Na Jezerskom vrhu počiva vladika Njegoš

1000m niže smjestila se Crnogorska prijestolnica, Cetinje

Do mauzoleja vodi tunel

Kojem se ne vidi ni kraj ni početak

Nakon 461 stepenice

Izlazi se na vrh Jezerskog vrha (1675m)

Ulaz u mauzolej, djelo Meštrovićevo

Još za života Petar II Petrović Njegoš, crnogorski vladika i pjesnik, na Jezerskom vrhu je 1845 godine sagradio kapelu u kojoj je želio biti sahranjen

1974 kapela je demontirana a na njenom mjestu sagrađen mauzolej

Svod od zlata

Kripta u kojoj leže Njegoševi ostaci

Najviši vrh Lovećena je obližnji Štirovnik (1749m), no Njegoš je smatrao da nitko ne zaslužuje biti sahranjen na najvišem vrhu pa ni on sam

Mauzolej na Jezerskom vrhu

Meštrović je Njegoša isklesao iz bloka crnog granita, koji je težak preko 20 tona

Ostavismo Njegoša i zaputismo se Boki u susret

Kotorski zaljev i Dobrota

I grad po kojem ime nosi

Od Bokokotorskih zaljeva, Kotorski se najdublje zavukao u kopno

Morska vrata glavna su za ulaz u grad na popisu svjetske baštine UNESCOa

Trg od oružja glavni je gradski trg


Trgom dominira sat kula

Zapravo crnogorke kad bolje razmislim

Crna Gora, najmlađa država na svijetu i njena zastava

Katedrala Svetog Tripuna zaštitni je znak Kotora, datira iz 1166 godine, a posvećena je zaštitniku grada koji je stradao sa 18 godina za vrijeme progona kršćana. Katedrala je nekoliko puta teško oštećena u potresima

Kotorske ulice

Od kojih je jedna toliko uska da se zove 'Pušti me da prođem'

Izvor uz zapadne zidine grada, koje su dugačke gotovo 5km i visoke do 20m

Iza mini crkve Svetog Luke, na trgu Svetog Luke, proviruje crkva Svetog Nikole

Sa Kotorskih ulica


Kako se u grad ne može autom nema druge nego pozvat Dekija u pomoć

Gospa od Škrpjela smjestila se na dodiru Kotorskog i Risanskog zaljeva

Sveti Đorđe i Gospa od Škrpjela

Kotorski zaliv i Lovćen

Sveti Đorđe i Perast

Gospa od Škrpjela i Perast

I tako, malo po malo, dođosmo do mjesta gdje Crna Gora završava, a Hrvatska počinje
Ubrzo se ukazao dobro poznat pogled

Grad pod vječnom opsadom cruisera

Dubrovnik

Još samo 400km do drage kućice za kojom me već pomalo uhvatila nostalgija.
Što reči na kraju? A ništa, svemu dođe kraj pa tako i ovoj reportaži.
THE END
Zadnja izmjena: Velebitska Bura u/na 15 ruj 2008, 12:21, ukupno mijenjano 2 put/a.

Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gostiju.
Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV] |