Thursday, May. 25, 2017

INTERVJU Motritelj Jurica Mihovilović i Davor Tomšić (DHMZ) o klimi Komiže i otoka Visa

Autor:

|

08.12.2016

|

Kategorije:

INTERVJU Motritelj Jurica Mihovilović i Davor Tomšić (DHMZ) o klimi Komiže i otoka Visa

Komiža je u utorak proslavila dan Grada, ali i prigodnim predavanjem obilježila 130. obljetnicu prvog meteorološkog mjerenja. Jurica Mihovilović prvi je profesionalni meteorološki motritelj iz Komiže koji se svojim poslom bavi već punih 30 godina. karijeru profesionalnog motritelja počeo je na zagrebačkom Griču, potom je 3 godine motrio vrijeme u Karlovcu, a od 1992. trajno živi i radi u Komiži.

– Ranih devedesetih sam počeo raditi na meteorološkoj postaji u Komiži koja spada u glavne meteorološke postaje. To znači da se svakoga dana na njoj izvrši 14 mjerenja. Temperatura mora se mjeri 3 put dnevno. Mjerenja u Komiži kontinuirano su počela 1956. godine, no prvi meteorološki podatak zabilježen je daleke 1886. godine. Bilo je to prije 130 godina, a mjerenja je napravio gospodin Marinković – kazuje nam komiški motritelj.

Pitali smo ga odudara li klima Komiže od ostatka otoka?

– Kako smo okrenuti prema jugu, klima je sigurno specifična. Imamo višu temperaturu od sjevernog dijela otoka. Kod nas su osobito poznati vjetrovi trećeg kvadranta. Garbin (lebićada), zbog specifičnog položaja Komiže, donesu goleme valove, a svakih nekoliko godina ti vjetrovi rade štetu na obali. U Komiži smo zabilježili čak i stanje mora 6.

Za Vas se zaista može reći da živite s vremenom. Jeste li ovih zadnjih nekoliko desetljeća osobno primijetili klimatske promjene i u Komiži?

– Apsolutno. Stvari koje su se prije 30 godina događale, sada se više ne događaju na isti način. Vrijeme se mijenja, a s njim i klima. Sva su godišnja doba zabilježila porast prosječne temperature zadnjih nekoliko desetljeća, a pri tome je ljeto najizraženije.

Evo nas u prosincu, prvom mjesecu klimatološke zime. Kada je u Komiži posljednji put pao snijeg?

– Možda ste očekivali da je to bilo u veljači 2012. godine, kada je velik dio Dalmacije zatrpao snijeg, no tada je kod nas tek lagano sniježilo, bez snježnog pokrivača. Posljednji snijeg pamtim u zimi 1991. godine. U samom gradu Visu snijeg je nešto češća pojava nego u Komiži, a znatno češće padne na Humu.

Pojave li se pijavice u Komiži?

– Kod dojava pijavica ima jedna “zamka”. Statistika sigurno ne održava pravo stanje. Motritelj motri nebo prosječno svakih 60 minuta, i ako baš tada uoči pijavicu on će dojaviti. Vjerujem da brojne pijavice ostanu neevidantirane. Osobito su česte pijavice oko Biševa. Tamo se zna formirati i više njih u isto vrijeme. Ipak, iznimno rijetko pijavica stigne do samoga grada.

Koliko vas radi na meteorološkoj postaji Komiža?

– Tri motritelja. Voditelj meteorološke postaje je Ivan Vitaljić, a uz mene tu je još Aldo Martinis. Sve podatke šaljem službeno u Split, a potom oni idu u Zagreb na daljnju obradu.

U planu je promjena lokacije meteorološke postaje u Komiži?

– Nova lokacija nešto je uvučenija od dosadašnje. Očekujem da će biti nešto vjetrovitija nego postojeća. Pri izlazu ćemo gubiti, a pri zalazu dobivati sunce. Moguće je da će noći na novoj lokaciji biti nešto hladnije. Vrijeme će pokazati… Komiža je općenito zimi jedna od naših najtoplijih lokacija u državi. Ljeti ipak maestral ima rashladni utjecaj.

Pitaju li vas sugrađani za prognozu?

– To se redovito događa. Najviše me pitaju količinu oborina koja je pala. U Komiži inače prosječno padne oko 720 litara godišnje. No to je prosjek. Komiža je vrlo varijabilna. Nekada mjesecima ne padne ni kap, a onda u dva mjeseca padne 500 litara.

Može li se po nekim znakovima u prirodi, primjerice ponašanju životinja, znati kakvo će nam biti određeno godišnje doba?

– Nikako, to su gluposti.

Koje meteorološke ekstreme u Komiži pamtite?

– Evo, ne moramo ići daleko u prošlost. Prije dvije godine, 1. lipnja palo je 100 litara kiše u samo 10 minuta. Naravno, to je rezultiralo velikim bujicama. Jednog dana u srpnju 2001. palo je oko 300 litara. Kiša se prelijevala preko ombrografa koji je prestao raditi, tako da je možda palo i više od zabilježene količine.

Za kraj, što bi poručili mladim ljudima koji žele postati motritelji kao i Vi?

–  Preporučio bih im da upišu Šumarku školu u Karlovcu, jedinu u kojoj se školuju meteorološki tehničari u Hrvatskoj.

Tomšić (DHMZ): Uskoro će podaci s Huma biti javno dostupni

Svečanoj sjednici Grada Komiže nazočio je Davor Tomšić, načelnik sektora za motrenje vremena i klime DHMZ-a. Tomšić je i održao prignodno predavanje povodom 130. obljetnice prvog meteorološkog mjerenja u ovom viškom biseru.

U razgovoru za naš portal Davor Tomšić je naglasio važnost kontinuiranih, svakodnevnih meteoroloških mjerenja…

– Prije 30 godina počela su kontinuirana meteorološka mjerena na glavnom meteorološkoj postaji u Komiži i to na inicijativu grada Komiže i DHMZ-a , a tada su u priči bili još gospodin Vitaljić ispred udruge Modra Špilja, kao i hotel. Jurica je bio prvi profesionalni motritelj GMP Komiža, imamo niz od 30 godina kontinuiranig mjerenja, pa se sada može početi s ozbiljnijom klimatologijom. Sada su se prvi put stekli uvjeti za pravo praćenje i analizu klime. Sada i Gradu Komiži i njegovim ljudima možemo pokazati koliki je značaj svakodnevnog praćenja vremena. Da toga nije bilo, ne bismo postigli ovakve rezultate.

Na otoku Visu postoje mjerenja i drugdje?

– Tako je. Postoje još dvije postaje. Na Humu imamo postaju za prćenje kvalitete zraka i jednu automatska meteorološka postaja. U planu je njeno prilagođavanje standardima mjerenja u DHMZ-u i od iduće godine podaci s nje bit će javno dostupni. Druga je postaja također glavna meteorološka postaja u gradu Visu,

Mogu li se podaci s automatskih meteoroloških postaja koristiti kao službeni?

– Bez obzira što automatske meteorološke postaje imaju elektronske osjetnike i nema direktnog očitanja motritelja, uvijek je potreban nadzor i kontrola nad sustavom. Koncept unutar DHMZ-a što se tiče automatskih meteoroloških mjerenja da na glavnim meteo postajama imamo klasična mjerenja s profesionalnim motriteljima i automatski meteorološki sustav, tako da imamo komplementaran par podataka. Jedno se s drugim nadopunjuje, te je bitno provesti usporedbu podataka s automatske i klasične meteo postaje. Ti podaci se kroz daljnje kontrole, verifikacije i obrade dobivaju svoju težinu, kako za klimatologiju, tako i za prezentiranje podataka u realnom vremenu, što je i glavni smisao postojanja automatskih postaja.

UK Met Office prije nekoliko godina krenuo je s pionirskim projektom sjedinjenja državnih meteoroloških postaja s onima u vlasništvu fizičkih osoba. Je li takav projekt ostvariv u Hrvatskoj?

– To je eksperiment Met Officea. Oni gledaju što raditi s podacima „trećih“ strana. Tu se više ide na masovnost, a manje na kvalitetu. Met Office je poznat po tome da mnoge stvari rade na malo drugačiji način. Primjerice, živin termometar već jako dugo besprijekorno „radi“ svoj posao mjerenja temperature zraka. Je li ga pametno zamijeniti nečim drugim jer je količina žive u njemu potencijalno opasna za okolinu ili taj instrument ima slijedivost unazad nekoliko stotina godina, koliko je u uporabi. Bitno je je li takvu odluku donosi neki uredski činovnik ili netko iz struke koji bolje pozna problematiku. Meteorologija je preteća ISO standarda jer imate ponavljanje određenih radnih radnji prema strogo predefiniranom sadržaju. To je vrlo standardizirana djelatnost koja se malo kasnije razvila. Na našim područjima standardizirana mjerenja krenula su preko Austro-Ugarske sredinom 19. stoljeća.

Kontrola i verifikacija podataka je proces koji nikada ne staje. Uvijek se mogu uočiti određene pogreške kod podataka, pa i nekoliko desetaka godina nakon što su izmjereni.

Dalmacija ni danas nije pokrivena bilo kakvih mjerenjima meteoroloških radara. Hoće li se to promijeniti u skoroj budućnost, osobito zato jer bez radara nema kvalitetnog praćenja vremena nekog kraja?

– Što se tiče radara, današnji radarski sustav naslijeđen je iz Jugoslavije u sklopu obrane od tuče. 3 radara su modernizirana i rade i danas. To su Osijek, Bilogora, i Sljeme. Slijedi nam modernizacija kompletne mreže radara u Hrvatskoj, a koja bi uključivala 6 radara i to 3 kopnena i 3 na Jadranu. Ti radari bi pokrili cijelo područje radara koji bi pokrili cijeli Jadran, a moramo znati da je Jadran općenito slabo pokriven meteorološkim mjerenjima. Radi se o lokacijama Monte Cope u Istri, jedan na širem zadarskom području, a treći se planira postaviti na Pelješac. Vis je bio u „igri“, no nije se pokazao kao idealan odabir.

Može li radar izmjeriti, primjerice, koliko godišnje padne oborina na otvorenom moru?

– Ne bih dao ruku da je to moguće. Svi se radarski podaci verificiraju izmjerenim podacima na meteorološkim postajama. To je pouzdan sustav kontrole. Radaru pravili pokazuje stanje iznad neke točke, a ono što se izmjeri pri tlu ne mora biti identično stanju iznad točke motrenja. Postoje metode aproksimacije s kojim se približno može odrediti koliko je oborina negdje palo.

Određen krug ljudi u javnosti, pa čak i znanosti negira postojanje klimatskih promjena ili niječu čovjekov (dominantan) utjecaj na iste?

–  Klimatske promjene vrlo su kompleksan pojam i vjerojatno brojni faktori kombinirano utječu na te promjene. Koliki je udio svakog pojedinog još se jasno ne zna. Kada se gleda vremenska linija Zemlje, prisutnost čovjeka na njoj i razdoblja u kojem uopće pratimo vrijeme nije zavidno velika. Primjerice, da se netko u zimi 2014. godine zatekao na Palagruži i vidio tamo snježni pokrivač, mogao bi pogrešno zaključiti da smo krenuli s globalnim zahlađenjem ((op.a. 30.12.2004. na Palagruži je zabilježen prvi snježni pokrivač od početka službenih meteoroloških mjerenja koja su krenula 1952. godine). Vremenski odmak od neke situacija je vrlo bitan. Klimatske promjene su svakako tu, možemo diskutirati o njihovima uzrocima, a posljedice su dokazane kroz sve veće ekstreme i sve češća odstupanja od određene normale.

Ugroze za gospodarstvo i život općenito povećavaju se s intenziviranjem klimatskih promjena. To je neminovno. Uvijek je pitanje koliko sustav i društvo toga svjesni i koliko su se spremni prilagoditi promjenama. Zadaća klimatologa je prvenstveno evidentirati stanje, a nakon toga to isto stručno interpretirati, kako bi se na temelju stručne analize mogle donijeti konkretne i kvalitetne odluke koje će pomoći stanovništvu i državi.

Foto: Rade Popadić





Komentari

Share This Article

Related News

WMO objavila liste rekordnog broja žrtava ekstremnih meteoroloških događaja
Koncentracija ugljičnog dioksida dosegla 410 ppm po prvi put od početka mjerenja
DHMZ: Klimatska ocjena ožujka – Rekordno topli ožujak u Dubrovniku

O Autoru

Rade Popadić