8.Markać. 2013. Međunarodni Dan Baba

Proljeće! Ja bi ga najradije ukinija. Cilo vrime razmišljan da se sakupimo nas dvadesetak tridesetak idiota (četrdeset i nešto je več volja naroda) i donesemo dekret o ukidanju proljeća. Mudro, onako odoka izaberemo birtiju znakovitog imena na periferiji grada, nažderemo se i obločemo ka prava stoka krupnoga zuba i ukinemo proljeće. Po kratkom postupku! A kad smo se već skupili i kad imamo kvorum odmah usput možemo ukinuti i lito, istim dekretom po kratkom postupku, da izbjegnemo dodatne troškove oko servisiranja klima uređaja kad se za njihovo paljenje steknu uvjeti.
Ujutro nakon što iskeširamo Gotovinu frustriranim kelnerima i ostalom osoblju ugostiteljskog objekta „VIDRA“ na periferiji grada (jer važne i „kurcujalne“ odluke uvijek se donose na periferiji) umorni od vlastitog vizionarstva možemo se mirno povući u naše dvorce i zamkove koje smo izgradili da ekološki budu samoodrživi, predvidjevši klimatske promjene i globalno zahlađenje, te potpaliti kamine i peči kako nas preostala godišnja doba koja nismo ukinuli dekretom po kratkom postupku, ne bi iznenadila.
Neka se uzdiže bijeli dim nad zemljom Hrvatskom kao kumulonimbusi izdignuti visoko iznad naših veličanstvenih umova koje je dragi Bog stvorio isključivo za sebe a tek naknadno prepustio nama u koncesiju kad je skužija da se zajeba u preraspodjeli a prvenstveno na zamolbu naših praprapredaka.ALELUJA!

Ne bi ja ni skužija da je proljeće da mi jutros na vrata nisu pokucali vjesnici proljeća. Nisu bile visibabe nego dvi obične babe vulgaris. Doduše visile su mi na vratima dok im nisan otvorija.
Obično nikome ne otvaran vrata, ali ove “dvi oronule” i izgubljene u bespućima povijesne zbiljnosti nisu me podsjećale na ovršitelje niti na bilo koje državne službenike pa sam im otvorio, prikladno odjeven u donji veš koji je isticao moj Apolonski torzo čije je savršenstvo jedino remetio vjesnik jeseni, već usahli visidide jedva primjetan u boksericama, koje su da tragedija bude veća broj manje proizvedene za Kineze, koji se pak furaju na Brus Lija a ne na Švarcenegera ka mi Rvati.
Ne znan točno o čemu san mislija dok san otvara vrata onako mamuran nakon povijesnih odluka da ukinemo proliće i lito, samo znan da su one dvi babe najedanput isparile a da se pred mojim očima ukazala slika Osame Bin Ladena na formatu đambo plakata!
„Krvi ti Isusove šta je sad ovo na mome pragu?“
„Ovo je tvoj spasitelj i otkupitelj svih tvojih grijeha“
„Mora bit da si se sinoć malo napija,ma nisan dušo di bi ja…………“
„Imate li vremena saslušati nas?“ obratija mi se Osama starijim ženskim glasom.
„Vi ste iz Al- Kaide drugarice?“
„Mi smo Jehovi svjedoci i tu smo da Vam pomognemo brate“
„A zašto me onda plašite da ste mi sestra (od sestre bižin ka od crnoga vraga) još sa tom sličurinom Bin Ladena? Prije nego šta nastavimo razgovor skinite odjeću sa sebe da vidin da nemate dinamit umisto brushaltera i da mi ga nećete dignit u zrak ako vas pustim u sebe sestro“- zažalih prije no što izgovorih!

Sva sreća šta smo u zadnjem trenutku ukinuli proliće i lito jer su babe počele skidat odjeću sa sebe i objašnjavati kako nije to Osama nego Isus i da san ja zastranija i pod hitno mi treba pomoči kako bi sudnji dan dočekao za dom spreman. Toliko san zastranija da ne razlikujen dva neobrijana i zapuštena muškarca koji šalju babe u svoje ime kako bi mi podigle vjeru i moral u bolje sutra.
„Nemojte se skidati molim Vas, još uvijek je zima. Mogle bi ste se prehladiti i do kraja uništit ovo malo vjere što je ostalo u meni“ – zavapih padajući na koljena.
„Nije zima stiglo je proljeće. Stiglo je proljeće, stiglo je proljeće…ALELUJA“- zapjevaše babe u transu.
„Proljeće i ljeto od noćas službeno ne postoje ALELUJA!“
„Kako ne postoje,pa niste Vi Bog da odlučujete o tome!“
„Nisam Bog ali jesam General Hugo Čavez jer su mi mudante s prednje strane žute a odzada crvene zbog hemeroida. A boje Vašeg donjeg rublja me ne zanimaju pa bih vas molio da mi ih i ne otkrivate. Kad shvatite da proljeće i ljeto više ne postoje već odavno izgubit će te vjeru u mačo muškarce a možda Vam netko podmete sliku Fidela da u njegovo ime spašavate izgubljene duše.
Ja sam gej koji se pali na obrijane mrtve preplanule i korpulentne muškarce odjevenih u žarke boje sprijeda i s traga.
Proljeće i ljeto ionako su samo plod mašte uspaljenih baba koje su se klanjali zapuštenim bradatim generalima i tražili svoja prava.
Uzalud!
Jer proljeće i ljeto više ne postoje. Ukinuti su dekretom naših mozgova dok smo ih posjedovali!

Komentari