Dok je veći dio rujna bio vrlo promjenjiv, s čestom kišom ili pljuskovima grmljavinom, zadnji rujanski vikend obilježilo je stabilno vrijeme s obilje sunca u cijeloj zemlji. Bura je prethodnih dana očistila vidljivost, pa je ona tijekom nedjelje bila izvrsna.

Vidljivost ovisi o stanju atmosfere u njenom najnižem sloju, troposferi. Nisu samo meteorološki čimbenici ti koji određuju vidljivost već je bitan stupanj onečišćenja zraka na nekom području, bilo da to onečišćenje dolazi od čovjeka (primjerice teška industrija), ili od prirode (vulkanski dim, pustinjska prašina).

Dobru vidljivost na Jadranu najčešće vežemo uz vrijeme po buri. To ne čudi jer bura otpuše zrak koji je tu bio stacioniran prije početka njena puhanja. Bura je po definiciji vjetar sjevernih smjerova, a to znači da donosi hladniji zrak. Hladan zrak u sebi uvijek sadrži manje vlage nego topli zrak pa je relativna vlažnost zraka za vrijeme puhanja bure najčešće niska. Osim toga, bura (ili bilo koji drugi vjetar) isušuje zrak dok pada s planina prema podnožju.

I sumglicu i maglu čini skup kondenziranih kapljica vode, a jedina je razlika u njihovoj gustoći. Kod magle su kapljice znatno gušće nego kod sumaglice. Magla nije ništa drugo do oblaka uz samu površinu kopna ili mora. U meteorologiji se uz maglu veže vidljivost koja je manja od jednoga kilometra, a uz smuglacu koja je veća od jednog, a manja od deset kilometara.

Kada je vidljivost preko 50 kilometara govori se o iznimno dobroj vidljivosti. No što reći na slučajeve kada se vide područja koja su udaljena preko 200 ili čak 300 kilometara?

Neposredno po prestanku puhanju jake ili olujne bure, kada zrak postane iznimno čist, s nekih obalnih planina Jadrana pred noć se mogu vidjeti vrhovi Apenina u Italiji! Takva vidljivost omogućuje nam da se najviši vrhovi Apenina vide ne samo s naše obale, već ih je moguće vidjeti i s planina južne BiH!

Italija se često mogla snimiti s Mosora, Biokova ili Velebita, a postoji dokaz da je Italija snimljena čak iz susjedne BiH. Ovoj nevjerojatnoj vidljivost doprinese i položaj sunca za vrijeme i nakon zalaza u odnosu na promatrača. Vidljivost nekada bude toliko dobra da se na Apeninima može razaznati snijeg ili svjetlosna rasvjeta!

Upravo su se ovakvi idealni uvjeti stekli u nedjelju navečer, kada se s našeg obalnog gorja mogla vidjeti Italija, odnosno vrhovi Apenina. Članovi Crometeo tima iz Splita pravilno su pretpostavili da će u nedjelju predvečer pogled “pucati” do Italije, stoga su otišli na jedan od vrhova Kozjaka, i osim fotografija dalekih talijanskih planinskih vrhunaca, snimili i prelijep zalazak Sunca, te čarobnu večer nad Splitom i okolicom.

Zapadno od otoka Sveca vidi se vrh Monte Acquaviva (2737 m) koji je od Kozjaka udaljen oko 282 kilometra.

Pogled s vrha Kozjaka na Split i širu okolicu, ali na vrhove Apenina. Foto: Rade Popadić

 

Foto: Duje Jerković

Došli smo na vrh Kozjaka taman kad je Sunce dotaklo horizont i gotovo odma se ukazala Italija

Trogir, Italija i avion koji je upravo poletio s aerodroma

Čiovo, veliki Drvenik i Italija

Marjan (skroz dolje), Čiovo, Šolta i naravno Italija

Opet Čiovo, Veliki i Mali Drvenik i Italija duž cijelog horizonta

Sve je to bilo popračeno prekrasnim nebom i stvarno smo uživali u pogledu

Split

Kaštela i zadnji trenuci svjetlosti…

 Iznad horizonta najviše je “stršio” vrh Corno Grande (2,912 m), koji je inače najviši vrh Apenina, smješten u središnjoj Italiji. Crop Dujinefotografije je ova donja crveno-crna fotografija, a gornja prikazuje kako masiv vrha izgleda iz bliza. 

Foto: Karlo Repac

Komentari