Temperature u nekim dijelovima Kanade i Aljaske prošli su tjedan rušile povijesne rekorde – u sjevernoameričkom gradiću McGrath koji se nalazi na 62. stupnju geografske širine izmjereno je gotovo 35°C.

McGrath je smješten samo dva stupnja južnije od glavnog grada Islanda Reykjavika u kojem su prosječni maksimalci u lipnju 11°C. Stanovnici Anchoragea otvorili su već 17. lipnja sezonu sunčanja i kupanja na jezeru Goose Lake. Što se to zbiva sa životom na sjeveru? Je li vrijeme poludjelo?

Krivac – polarna mlazna struja vjetra

Sve je više klimatologa koji smatraju da je za neuobičajen toplinski val, baš kao i za niz drugih ekstremnih pojava, uključujući i super-oluju Sandy, odgovorna visinska brza struja zraka (kreće se brzinama od 100-tinjak do čak 400 km na sat) na sjevernoj hemisferi poznata kao jet stream ili mlazna struja. Ova struja, koju pokreće kombinacija rotacije Zemlje i temperaturnih razlika, kreće se sa zapada prema istoku relativno pravocrtno. Na obje polutke postoje jače polarne mlazne struje, koje putuju na visini od 7–12 km i slabije suptropske koje se kreću na 10–16 km iznad površine. Sjeverna polarna struja prolazi srednjim i sjevernim geografskim širinama preko Sjeverne Amerike, Europe i Azije. No posljednjih godina ona krivuda poput nizinske rijeke i uzrokuje niz problema. Što više oscilira između sjevera i juga to su jači ekstremi – suše, kiše, vrućine i hladnoće – koje uzrokuje. Mlazne struje su u klimatologiji relativno nova područja istraživanja koja tek treba razjasniti. Neki smatraju da je problematično krivudanje posljedica klimatskih promjena no ima i onih koji se ne slažu s time, prenosi tportal.

Jennifer Francis sa Sveučilišta Rutgers kaže da se snaga mlaznih struja temelji na razlici u temperaturama između hladnog Arktika i toplijih srednjih geografskih širina. Što je razlika veća struja je snažnija i ravnija. Međutim, budući da se polarni krajevi zagrijavaju dva do tri puta brže od ostalih, temperaturna razlika se smanjuje, a struja više vrluda na sjever i jug. Jedna nova studija koju je vodila Jennifer Francis pokazala je da je struja od 1990-ih do danas usporila za oko 14 posto i tako izazvala brojne ekstrema.

Primjerice u SAD-u je zima 2011. na 2012. gotovo nestala. Bilo je vrlo malo snijega i rekordnih vrućina u ožujku. Nakon toga uslijedila je zima 2012. na 2013. s jakim hladnoćama i sjeveroistočnim vjetrovima. 2011. godina je i u Hrvatskoj bila znatno toplija i sušnija od prosjeka. Prema službenim podacima HMZ-a veći dio zemlje ocijenjen je ekstremno sušnim i toplim. 2010. i 2012. bile su suprotne. Temperaturna odstupanja bila su znatno manja, a oborine su posvuda bile znatno iznad prosjeka. U listopadu 2012. uragan Sandy skrenuo je s oceana ravno prema New Jerseyu što se zbiva jednom u 700 godina. U to je vrijeme struja nad SAD-om potonula duboko prema jugu. Od lipnja 2010. do svibnja 2011. zabilježena je rekordna sezona s ukupno 1.050 tornada. Godinu dana kasnije uslijedila je rekordna suša oluja sa samo 217 tornada.

‘2012. na 2013. imali smo ludu jesen i zimu te proljeće nakon vrlo nenormalnog stanja leda na Arktiku’, rekla je Jennifer Francis istaknuvši da su prošle godine na Arktiku tijekom ljeta zabilježene rekordno niske razine leda.

Sličnog mišljenja je i Jeff Masters direktor meteorologije u tvrtki Weather Underground.

‘Bavim se meteorologijom već 30 godina, a jet stream posljednje tri godine radi stvari kakve nikada nisam vidio’, kaže Masters.

Nakon ovakvih iskustava ne treba čuditi da je američki predsjednik Barack Obama jučer prozvao klimatske skeptike. ‘Nemam previše strpljenja ni za koga tko poriče da su klimatske promjene stvarnost’, rekao je. ‘Nemamo vremena za skupove društva Ravna zemlja (za zastarjele ideje op. a.)’, naglasio je prvi čovjek SAD-a.

Komentari