Sjedila sam u čekaonici kada je pored mene sjela gospođa i iz svoje torbe izvadila lepezu, te počela mahati kako bi se rashladila.

– Lepeza! Imate predivnu lepezu.(rekla sam spontano).

– To je ventula moje pokojne matere. (odgovorila mi je gospođa). 

A otkad nisam u ruci imala lepezu? Još od djetinjstva kada je nama djeci služila za igru dvorskih uloga. Ipak, lepeza je mnogo više od igračke. Taj simpatičan predmet je čitav niz stoljeća pratitelj brojnim civilizacijama, koji je nastao zbog potrebe da pruži sjenu i hladi.

Lepeza je stara koliko i vatra, jer se smatra da je čovjek otkrivši vatru morao imati bilo kakav predmet kojim bi tu vatru raspirio i održavao. Koristili su je Egipćani, Perzijanci, Grci, Rimljani, Inke i Asteci. Posebno mjesto ima u tradiciji Dalekog istoka, odnosno Kine i Japana. U počecima jednako je koriste žene i muškarci, ali kasnije čast korištenja pripada samo ženama.

Izvor: muzej-rijeka.hr

Izrađivale su se velike lepeze (veće od 1 m) koje su simbolizirale moć i status u društvu, a koristile su se za hlađenje, ukras i religijske ceremonije, kao i male za nošenje u ruci. I mnogobrojni insekti su se s njom lako dali otjerati. Materijali izrade su prešli svoj razvojni put od palmine grane, preko perja do onih luksuznih, dok su se drške izrađivale od bjelokosti, zlata, srebra i cijenjenih vrsta drveta.

Primjerci pravih malih umjetničkih djela nastaju u Kini gdje se u različitim geometrijskim oblicima lepeze spajaju slikarstvo i poezija. Car Cheng (dinastije Han) 33.g.pr.Kr. na lepezama je ispisivao vlastite stihove. Poznati majstori lepeza svoje uratke potpisuju od XVI st. i njihove ručno izrađene lepeze tvore njezino bogato nasljeđe. Lepeza je bila bitna karakteristika kineskog društva koje joj je davalo veliku važnost i usavršavalo je kako umjetnički, tako i tehnički. Izum plisirane lepeze (koja se zatvara i otvara) rado su svi prihvatili. Moć lepeze pada u sjenu prošlosti nestankom tradicionalne Kine. U Japanu lepeza se koristila u mnoge ceremonijalne svrhe, kao što je bila sastavni dio nastupa na pozornicama služeći umjetnicima da prenesu publici svoje osjećaje. Također, bila je obavezan novogodišnji poklon i poklon dječacima za 16.rođendan. Korištena je i kao dodatak uz tradicionalne nošnje.

U Europi još u VI st. lepeza se koristi u obliku velikog i bogato ukrašenog ceremonijalnog kišobrana za crkvene procesije, dok one male ručne ulaze na velika vrata mode u XVI st. Najstarija sačuvana toga doba je lepeza iz Firence (1620). Lepeza je privilegija plemstva i vladara, a plemkinje su je rado nosile prilikom posjeta kazalištu i mahale s dragim kamenjem na njoj iz svojih loža.

Lepeza je cijenjena kao poklon, bilo kao izraz naklonosti prema nekoj ženi ili prikladan vjenčani dar kojeg je mlada na svadbi uvaženo nosila. Ona je neizostavni predmet u šetnjama, na balovima, pomagač pri zaljubljivanju, te posrednik u privlačenju i odbijanju. Zavladao je tajni govor lepeza koji se učio u posebnim školama ili u sklopu plesnih škola jer je svaki pokret lepeze imao svoje značenje, odnosno sakrivao se osmjeh ili slala tajna poruka. Npr. zatvorena lepeza položena na srce je značila: volim te. ” Žene katkada lepezama izvode veća junaštva nego muškarci mačem “(iz mletačkih novina XVIII st.). U XIX st. lepeza postaje dostupna i običnim građankama.

Lepeze razvijaju svoje kolekcionarstvo, stvaraju se zbirke i prve privatne izložbe, te od tada  postaju i zanimljiv suvenir. Strastveni kolekcionar je bila engleska kraljica Elizabeta I imajući jednu od najvrjednijih zbirki toga doba jer je jedna lepeza stajala cijelo bogatstvo, Pojedini primjerci lepeza su na sebi imali oslikane važne povijesne događaje ili ličnosti.

Gdje je danas ta lepeza? Istina, zapostavljena je. Postoji ipak ona, doduše bez svojih nekadašnjih moći. Najviše je proizvode u Kini ali uglavnom od jeftinih materijala jer je prava rijetkost da se igdje u svijetu izrađuju one skupocjene. Možda posluži nekome kao ideja za poklon jer to je korisna stvarčica koju možete zavoliti i ona pronađe svoje mjesto negdje u torbi.

Danijela Grbelja

Komentari