Tijekom zadnjih desetak godina o meteoropatiji i bioprognozi mnogo se govori i piše. Uistinu postoje jako zanimljive stranice na kojima možete mnogo toga naučiti i nadopuniti svoje znanje o ovoj temi. Meteoropatija je osjetljivost na promjene vremenskih prilika, a bioprognoza kao produžena ruka biometeorologije (nova grana meteorologije)  svakodnevno nudi informacije o trenutnim vremenskim uvjetima i o očekivanim utjecajima na zdravlje. Za utjecaj na zdravlje i duševna stanja kod ljudi okrivljuju se meteorološki čimbenici, bilo grupno ili pojedinačno: temperatura i vlažnost zraka, atmosferski tlak, kiša i grmljavina, vjetar, te efekt ionizacije.

Pretraživanjem naišla sam na različite statističke podatke koliko uopće ljudi pati od meteoropatije, pa  se tako  zabilježavaju mjerenja u rasponu od 30% pa do čak 50% populacije. Studije i istraživanja otkrivaju da su najugrožene osobe srednje dobi, međutim poteškoće ove vrste mogu osjećati i ostale starosne skupine. Prema bolesti najugroženiji su srčani bolesnici, osobe koje imaju astmu i sve psihički nestabilne osobe.

Iako mnogi stručnjaci predviđaju da će meteoropatija postati bolest modernog doba, povijesni izvori tvrde da je ona bila sveprisutna i u nekim nekadašnjim društvima – u Dubrovačkoj Republici na snazi je bio propis prema kojem se zakoni nisu smjeli donositi za vrijeme južine (južnog vjetra); u nekim mediteranskim gradovima utjecaj južine se uzimao kao olakotna okolnost za teška kaznena djela ukoliko su učinjena za vrijeme ove karakteristične vremenske nepogode. Interesantne informacije koje se također mogu pronaći spominju pojedine sudove u Švicarskoj koji ponekad uzimaju učinak vjetra “fen” u praksi prihvaćanja olakotnih okolnosti u kriminalnim djelima. Opće je poznata stvar da su mnogi umjetnici kroz povijest upravo patili od meteoropatije, a Goethe je sam za sebe tvrdio da je “živi barometar”. Iz perioda “pučkog vremenoslovlja” proizlazi mnoštvo narodnih izreka u svezi utjecaja vremena na  čovjeka: “Ako se teško diše i hoda, dolazi promjena” i “Ako osobe koje su reumatične preko noći ne spavaju od bolova, dolazi promjena na gore vrijeme”.

Osobe se iz perspektive meteoropatije mogu svrstati u tri kategorije: meteorolabilne, meteorosenzibilne i meteoropate.Obilježja svih kategorija su podosta slična: depresija, nervoza, uznemirenost, glavobolja, pogoršanje kroničnih bolesti, vrtoglavica, otežano disanje, osim što se kod kategorije meteoropata naglašavaju izrazito velike poteškoće, sindrom iscrpljenosti i razdražljivosti neposredno prije ili nakon smirivanja promjena vremena. Stoga, opće prihvaćeno i uobičajeno pitanje je: “Jeste li meteoropata?”

Postoje mišljenja “za” i “protiv” bioprognoza, odnosno neki tvrde da su takva upozorenja za kronične bolesnike i meteoropate od izuzetne važnosti, dok drugi smatraju da dodatno stvaraju paniku. Meteoropatija kao poremećaj u medicini je malo je priznata i iako su najbolje o njoj pisali upravo neki liječnici, ona je češće poricana ili ignorirana. Dokazi navedenog leže u činjenici da još nitko nije koristio opravdano bolovanje sa službenom dijagnozom meteoropatije, a opet s druge strane postoje ljudi koji, stvarno ili su barem uvjereni, prebole svaku promjenu vremena. Mnoge bolnice u zadnjih par godina bilježe porast pacijenata na psihijatrijskim odjelima bez obzira puše li jugo ili bura, a neke bolnice prateći dinamiku posjeta u svojim hitnim ambulantama uočavaju najveći broj hitnih zdravstvenih intervencija kod različitih stanja, pa čak onih najgorih kao što su moždani i srčani udar, upravo popraćenim naglim promjenama meteoroloških parametara kao što je nagli pad tlaka, naglo zatopljenje ili zahlađenje.

Međutim, postoji još jedna interesantna teza koja približava rješenju vječne dileme utječe li vrijeme uistinu na nas ljude. Sa ovog stajališta sva tumačenja u mnoštvu informativnih izvora su pogrešna jer niti tlak, niti vlaga pa niti temperatura ne izazivaju meteoropatiju, već promjena elektrostatskog ionskog naboja između jonosfere i zemlje, na što ljudski mozak kod nekih ljudi više, a kod nekih je manje osjetljiv. Obje situacije, ionska i klimatska samo se vremenski poklapaju, premda koncentracija negativnih iona (tzv. iona dobrog raspoloženja) naglo i jako pada prije dolaska južine, pa je očito to dokaz da sa klasičnim klimatskim značajkama nema direktne uzročno-posljedične veze. Zaključak ove teze bi bio da je upravo ionska situacija odgovorna za probleme, dok su tlak, vlažnost i temperatura skroz nebitni.

Promjene raspoloženja ovise o promjenama značajki atmosfere. Pozitivno el. nabijen zrak sadrži mnogo pozitivnih iona, a pratnja je južine, slabe kiše i ciklone,a tada smo redovito oneraspoloženi, sjetni i tužni premda većina nas nema pojma zašto se tako osjećamo. Negativno el. nabijen zrak sa svojim negativnim ionima dominira u vrijeme jakih kiša i anticiklona, pa postajemo raspoloženi, veseli i svježi, bolje radimo i komuniciramo. Poruka za kraj: Ukoliko nemate poseban razlog, a osjećate se kao veseljko ili tužaljko, pogledajte u nebo i sve će Vam biti jasno.

DANIJELA GRBELJA

Komentari