Thursday, Mar. 28, 2024

Pokislome ne treba kabanica, ali se uvijek možeš sakriti ispod nje

Autor:

|

05.04.2013

|

Kategorije:

Pokislome ne treba kabanica, ali se uvijek možeš sakriti ispod nje

Svi točno znamo što je kišna kabanica i čemu ona služi, stoga ću postaviti meni osobno zanimljivije pitanje: Zašto kišobrani imaju monopol, odnosno zašto većina nas nema kabanicu u svom posjedu potrebnih stvari?

Korištenje kišne kabanice ima određene prednosti, a jedna od bitnih je da se ne može polomiti od strane jakih i olujnih vjetrova.

Njezin nedostatak je nepraktičnost: kud s njom kada je mokra i nismo doma? Možda odgovor leži upravo u vaganju tih prednosti i nedostataka ili ipak samo više volimo kišobran.

Klasičnu kabanicu nemam, ali to me ne spriječava da malo slova posvetim ovom inače jako korisnom predmetu.

U prošlom stoljeću otkrićem novih vodootpornih materijala i razvojem tehnologije omogućena je proizvodnja još boljih i kvalitetnijih kišnih kabanica. One postaju neizostavni odjevni predmet za radnike u različitim profesijama (ribara, mornara, vojnika, farmera), a najčešće ih rado nose djeca zbog privlačnosti kreacija samog dizajna, ali i praktičnosti.

Ako se odgurnemo daleko u prošlost da bi istražili postanak kabanice dolazimo do one točke kada je čovjek imao, kao i sada, potrebu da se sakrije od kiše. Jednostavno rečeno, bio je prisiljen izumiti plašt za kišu.

Prvi ogrtači koje su ljudi koristili da bi se zaštili od kiše bili su od biljnog materijala, preciznije od trava, nekih vrsta šaševa, lišća, kore drveta ili slame.

Upotreba takvih biljnih plašteva datira iz vremena u kojem čovjek nije poznavao tkalačke vještine, a prvenstevno su ih nosili ljudi nižeg  društvenog statusa, odnosno pripadnici pastirskog staleža koji su mnogo vremena provodili na otvorenom i nisu mogli izbjeći kišno vrijeme. Izgledom su sličili današnjoj pelerini s ovratnikom iz kojeg su visjele duge biljne vlati.

Takvi ogrtači smatraju se prastarom indoeuropskom nošnjom, a podaci literature potvrđuju upotrebu kod starih Grka i Germana, te korištenje na područjima Pirinejskog poluotoka, u Aziji na obalama Pacifika i u središnjoj Americi. Također, hrvatski pastiri su isto uspjeli ovladati vještinom izrade biljnih ogrtača za kišu, a primjerci tih plašteva su sačuvani u muzejima kao dio povijesne kulturne baštine.

Stotinama godinama kasnije čovjek je tragao za materijalom koji neće propuštati vodu. Tvorcem prve odjeće za kišu smatra se Charles Rennie Mackintosh koji je u svojoj tvornici 1823 godine proizveo prvu kišnu kabanicu. Ta kabanica je bila napravljena od dvije vrste pamučne tkanine između koji se stavljao sloj gume.

Prvijenac je imao vrlo značajne mane jer nakon što bi se pamučna tkanina natopila vodom, otežala bi i postala vrlo neugodna za nošenje, a poslije nekog vremena i upotrebe neprijatno bi mirisala što je bio više nego dovoljan razlog izbjegavanja nošenja od strane njezinih vlasnika. Stoga, u istoj tvornici 1843 godine patentirao se novi proces obrade gume pri čemu je stvorena posebna vrsta tanke gume od koje su rađene kvalitetnije kabanice što je dovelo do velike prihvaćenosti u Engleskoj i drugim krajevima svijeta.

Danas su izrađene od lakih i umjetnih materijala, najčešće od PVC-a u različitim bojama i krojevima, koji ne propuštaju niti kap kiše i ugodne su za nošenje. Slavni modni kreator Yves Saint Laurent je učinio da kabanica postane dodatak visoke mode, a na tržištu se mogu bronaći u mnogobrojnim vrstama modela i inačicama prvobitnog proizvoda, kao što su baloneri, nepropusne jakne, radna odijela, pelerine, kabanice u kugli, jednokratne kabanice i slično.

Ovih dana možda je predstavljena iz modne kuće Valentino jedna od najljepših ikad  urađenih kabanica ili možda ne. Cijene na tržištu variraju pa kabanicu možete platiti samo sto kuna ili dati za nju paprenih par tisuća kuna. Također, na tržištu postoji šarolika ponuda simpatičnih kabanica za kućne ljubimce.

Što se tiće noviteta, izumitelji idu korak dalje, pa osim što kišna kabanica omogućava da ostanemo suhi, nudi mogućnost gašenja žeđi. Ovakvu kabanicu dizajnirali su H.Yang i J.Noble s Instituta za interaktivni dizajn u Copenhagenu. Ova višenamjenska kabanica pročišćava vodu za piće i skuplja je oko bokova kako bi jednoliko rasporedila težinu bez naprezanja i deformacije modela.

Koncept i dizajn uistinu su zanimljivi, ali se postavlja pitanje kome je ovaj izum namijenjen. Da li putnicima u krajeve bez dostupnih izvora pitke vode, stanovnicima gdje je pitka voda gorući problem ili je ovo samo jedna od priprema za lošu sudbinu Zemlje s činjenicom da bismo jednom mogli ostati bez izvora pitke vode. Ozbiljne teme ostavljam za neki drugi put, a ja ću ovaj tekst privesti kraju stihovima poznate i vesele pjesmice o kabanici: Joj Ano, joj Anice, ne na kišu, ne na kišu bez kabanice.

Danijela Grbelja

Komentari

Share This Article

Related News

ANALIZA: Superćelijski oblak pred Splitom (FOTO, VIDEO)
Snažna pijavica pogodila Supetar i načinila veliku materijalnu štetu (FOTO, ANALIZA)
Tople ljetne noći: Fenski učinak bure

O Autoru

Šibenik Meteo