U ponedjeljak 24. lipnja u  Londonu  počinje najprestižniji  teniski turnir, Wimbledon.  Neizostavni dio teniskih i ostalih priča iz Wimbledona svakako je i  vrijeme , osobito kiša.  Kiša, osobito u završnim fazama turnira  manje remeti raspored turnira od 2009. godine od kada se nad najpoznatijem teniskom terenu na svijetu koristi pomični krov. Tako da   vrlo vjerojatno Wimbledon  više neće ulaziti u tzv. „treći ponedjeljak“, da bi se odigralo finale. Ove godine  su potvrđeni i planovi da će se do 2019. godine krov postaviti i na teren broj 1.

U prvom tjednu ovogodišnjeg Wimbledona, sudeći prema prognozi vremena za London ne bi trebalo biti  prevelikih  problema s kišom.  Malo kiše se, uz sunčana razdoblja očekuje u ponedjeljak i u prvom dijelu utorka. Sredina tjedna donosi sunčanije i toplije vrijeme, a više oblaka opet se očekuje za vikend.

U nastavku donosimo najzanimljivije  meteorološke priče iz bogate wimbledonske povijesti, a izdvojili smo i nekoliko najpoznatijih wimbledonskih   mečeva u kojima je važan faktor bila i kiša.

Zbog kiše je turnir 19 puta ušao u treći tjedan, od toga čak osam puta od 1988. godine (prvi wimbledonski turnir je odigran 1877. godine). Posljednji puta je finale održano u tzv. treći ponedjeljak 2001. godine kada je naslov osvojio Goran Ivanišević. To je i posljednje wimbledonsko finale odigrano u ponedjeljak.

Šareni wimbledonski kišobrani

Wimbledon pamti kišnu epizodu iz 1955. g. kada su poplavljeni tuneli povezani s središnjim terenom, te spektakularnu oluju 1985. godine, kada je u 20 minuta palo oko 25 litara kiše. Najkišovitiji prvi tjedan Wimbledona bio je 1991. godine kada je u prva četiri dana završeno samo 52 od planiranih 240 mečeva. Te se godine, prvi puta u wimbledonskoj povijesti igralo u takozvanoj „srednjoj nedjelji“, odnosno danu koji dijeli prvi od drugog tjedna turnira. Ta nedjelja je po tradiciji sloboda dan, kada je čak i muzej zatvoren.

Međutim nije (baš) uvijek kišovito.  Zabilježeno je (samo) seadm godina kad u dva tjedna turnira nije bilo kišnih prekida: 1931., 1949., 1976. ,1977., 1993., 1995. i 2010.  godine. „Najbolja“ je bila 1949. godina, kada je puna dva tjedna neprestano sijalo sunce. Ipak, kao najtoplija će ostati zapamćena 1976. godina.  Tada je bilo toliko vruće  da su se teniske loptice užarile. 28. lipnja 1976. izmjereno je za London prevrućih 36 stupnjeva.
Najpoznatiji wimbledonski “kišni” mečevi:

2007. – Rafael Nadal : Robin Soderling

U 2007. godini Engleska je imala najkišovitiji lipanj u znanoj povijesti. Prosječna količina kiše koja je pala bila je 134.5 milimetara, dok je prijašnji rekord držao lipanj iz 1980 godine sa 121.2 mm. Najviše će taj kišni lipanj pamtiti Rafael Nadal i Robin Soderling, kojima je trebalo čak 5 dana da završe susret trećeg kola kojeg je kiša prekidala 8 puta. Od početka susreta do njegovog kraja prošlo je 92.5 sati. Na kraju je pobijedio Nadal sa rezultatom 6-4, 6-4, 6-7, 4-6, 7-5. Međutim, organizatori se nisu pretjerano uzbuđivali, i nisu dozvolili igranje na središnju nedjelju, koja je u Wimbledonu tradicionalno slobodan dan. Novinar lista Sports Illustrated tada je pisao da su “igrači marširali između terena i svlačionice poput stražara Buckinghamske palače”

2001. – Tim Henman : Goran Ivanišević

Da li je kiša te godine uništila wimbledonske snove najveće britanske nade za osvajanje Wimbledona nakon Freda Perrya? Činjenica je da je u polufinalu 2001. godine Tin Henman vodio protiv Gorana Ivaniševića 2:1 u setovima, s time da je treći set završio sa 6:0! Tada je počeo jaki i dugotrajni pljusak i tog se dana više nije igralo. Čak je i Ivanišević kasnije rekao „Bog je želio da ja pobijedim i zato je poslao kišu!“ Nastavilo se igrati u subotu, ali nakon 51 minute kiša je opet prekinula susret. Završen je u nedjelju, konačnom pobjedom Gorana Ivaniševića u pet setova – 7-5, 6-7(6), 0-6, 7-6(5), 6-3.

1996. – Pete Sampras : Richard Krajicek

Kišni prekid četvrtfinala između Samprasa i Krajiceka nije trajao dugo, tek pola sata, ali je sigurno najpoznatiji. Nakon rezultata 2:2 u prvom setu počela je kiša, a za vrijeme pauze je Cliff Richard, koji je bio u publici dohvatio mikrofon i otpjevao nekoliko svojih velikih hitova kao što su Summer Holiday, Bachelor Boy i Congratulations. Jedina podrška bili su mu prateći vokali tenisačica Virginie Wade, Martine Navratilova, Pam Shriver i Conchite Martinez. Nažalost, kiša je brzo prestala i meč je nastavljen. Da li su kiša ili neplanirani koncert omeli Peta Samprasa? Naime, izgubio je u tri seta 7-5, 7-6,6-4. A Sampras je osvojio prethodna tri Wimbledona (1993-1995) i sljedeća četiri u nizu (1997-2000). Da ga nije Krajicek zaustavio u četvrtfinalu 1996. godine, možda bi danas u knjigama rekorda pisalo da je Sampras osvojio 8 Wimbledona u nizu.

1988. – Boris Becker : Stefan Edberg

Nakon sunčanog prvog tjedna 1988. godine, nebo se otvorilo u drugom tjednu. Kiša je ometala igranje svaki dan, osim jednog. U nedjeljnom finalu su Becker i Edberg igrali tek 22 minute i odigrali samo pet gemova. Daily Mail je taj dan opisao kao „najveći potop u finalu“, zbog kojeg je, prvi puta nakon 1902. godine finale nastavljeno u ponedjeljak. Trebala su tada tri dana da se završe muška i ženska finala u parovima te finale mješovitih parova. Tada je Sunday Times istraživao ideju o postavljanju krova na središnji teren. Međutim, profesor Bernard Neal, građevinski inženjer i član Wimbledonskog organizacijskog odbora tada je rekao da je taj plan neizvediv!

1982 – John McEnroe

Wimbledon 1982. godine bio je jedan od najkišovitijih, a kiša je prekidala igranje u 10 od 13 dana turnira. U prva dva dana su završena samo tri meča. Nakon tri dana čak 40 igrača u muškom dijelu turnira još nije ni izašlo na teren, a odigrano je samo 65 od 12o mečeva koji su bili na rasporedu. Kiša je posebno smetala Johnu McEnroeu koji je te godine branio naslov. Prije finala morao je tri dana zaredom igrati tri susreta, i iscrpljen je u finalu izgubio od Jimmya Connorsa u četiri seta.

Komentari