Meteorološko vrijeme oduvijek je nudilo velike potencijale u književnosti, jer su zbivanja u prirodi mnogo puta dramatična, a sam čovjek na njih uvijek burno reagira.

Jedan sasvim običan pljusak će isprazniti cijelu ulicu, a zbog munja i gromova mnogima će poskočiti srce. Onima koji vješto znaju sa riječima, slika bijega od pljuska ili strah od gromova i munja biti će dovoljna podloga da se izraze na jedan od književnih načina kako bi nam uspjeli dočarati povezanost meteorološke situacije s raspoloženjem.

Ako zavirimo u povijest  spoznat ćemo da ljudska obuzetost raznim oblicima vremena ima korijen u antičkoj književnosti, a posebno je istaknuta kod rimskih pisaca.

Ti povijesni zapisi ukazuju na tipična vremenska stanja na Jadranu. Treba naglasiti da je za prelazak preko Jadrana u to doba trebala sreća, božanska zaštita s Olimpa, ali i izuzetno dobro poznavanje vremenske ćudi. Oni koji te uvjete nisu ispunjavali zauvijek su nestali u morskim dubinama.

Moguće najstarije spominjanje nekog vremenskog stanja na Jadranu sigurno je bura u Eshilovu djelu “Okovani Prometej”.

Maron u svojim djelima opisuje mnogobrojne oluje pri putovanjima Jadranom. Vergilije spominje uočeno ponašanje životinja koja prethode nevremenu, a njegove stihove nailazimo  u mnogim pučkim izrekama o vremenu.

Nezaobilazno djelo pri proučavanju meteorologije je “Svemir i meteorologija” od Plinija Starijeg koja sadrži zanimljive zapise o pojavi krugova oko sunca i mjeseca, rasprave o kiši, munjama, vjetrovima, oblacima, tuči, rosi, mrazu, snijegu, dugi, ali i o neobjašnjivim čudima kao što su čudne kiše.

Potrebno je naglasiti da je u prošlosti smjena hladnoće i topline bila važno životno pitanje, tako se u antičkoj književnosti starost uspoređuje s jeseni, a mladost s proljećem.

U dobu romantizma meteorološko vrijeme postaje samostalna tema za lirske pjesme ili opise prirode, kako bi kasnije u modernoj književnosti spisateljska inspiracija težila neprekidnom povezivanju meteoroloških pojava s nekom od emocija.

Moderna književnost može se pohvaliti izobiljem ovakvih uradaka, bilo profesionalnih ili amaterskih. Laički rečeno, loše meteo pojave vezuju se za tugu, bol, očaj, sjetu ili razočarenje, dok se dobrim meteo pojavama izražava sreća i dobro raspoloženje.

Ipak, pravilo ne isključuje izuzetke pa će  kiša, kao najčešće opisivana pojava  imati različita  značenja u književnom izričaju. Stoga, ovoj temi dodajem šlag na kraju što će probuditi pozitivne emocije i dobro raspoloženje ovog proljeća.

Dobriša Cesarić: Proljetna kiša

Proljetna kiša nije kad druge.

Proljetna kiša rastapa tuge.

Velike, svijetle, neshvatljive umu,

radosti ima u njenome šumu.

Kada rominja i šušti po lišću

zaljubljenici kako se stišću!

Smiju se oči, srca se mlade.

Proljetna kiša zalijeva nade.

Danijela Grbelja

Komentari