Noćni svijetleći oblaci relativno su nova pojava na nebu. Tajanstveni, električno plavi pramenovi nalik cirusima u dubokom sumraku sve su izraženiji i sve ih je lakše vidjeti čak i s naših zemljopisnih širina. Vide se isključivo ljeti i njihova je sezona počela, a snimili su ih i promatrači iz susjedne Mađarske. Što su oni i imaju li kakve veze s klimatskim promjenama?

Sve do nedavno nitko nije zapravo znao što su. Noćni svijetleći oblaci ili noktilucentni oblaci (NLC) noćas su snimljeni s više lokacija u Europi, no nama najzanimljivije su snimke pristigle iz susjedne nam Mađarske, koje prenosimo iz Facebook grupe Légköroptika (u prijevodu Atmosferska optika) te mreže za proučavanje navedenih oblaka NLCNET.

Noktilucentni oblaci snimljeni pred zoru 10. lipnja 2014. iz Veszpréma, Mađarska. Foto: Monika Landy-Gyebnar

Miskolc, Mađarska. Foto: Éva Ács

Noktilucentni oblaci nalaze se vrlo visoko u atmosferi, 80 do 85 kilometara iznad tla, gdje je zrak vrlo rijedak i vrlo hladan. Oni su najviši oblaci u Zemljinoj atmosferi. Prvi su puta zabilježeni krajem 19. stoljeća, nakon erupcije vulkana Krakatau – cijeli je svijet tada uživao u prekrasnim zalascima Sunca za koje je bila zaslužna vulkanska prašina izbačena visoko u atmosferu. Ta se prašina kasnije slegla i zalasci su ponovno postali obični, ali neobični plavičasti pramenovi još uvijek su se mogli vidjeti potkraj sumraka. Nije sasvim jasno je li vulkanska erupcija imala izravne veze s njihovom pojavom, ili su tada otkriveni jednostavno zbog činjenice da su mnogi ljudi gledali suton pa su primijetili i njih. Njihova je pojava u početku bila ograničena na više zemljopisne širine (50 – 65°), no s vremenom postajali su sve izraženiji i moglo ih se vidjeti sve dalje i dalje od Zemljinih polova.

Noktilucentni oblaci iz Mađarske, 10.6.2014. Foto: Ágnes Őri

Pramenovi NLC-a koje možemo vidjeti s površine Zemlje samo su rubni dijelovi mnogo veće plohe tzv. polarnih mezosferskog oblaka, no iz samih polarnih predjela nije ih moguće vidjeti zbog toga što su vrlo tanki i blijedi, te ih je nemoguće zamijetiti za polarnog dana (podsjećamo da se vide samo ljeti). Vide se samo u dubokom sumraku, kad su niži dijelovi atmosfere u sjeni, ali na visinama gdje se oni nalaze još uvijek ih obasjava Sunce.

Polarni mezosferski oblaci oko Sjevernog pola. Foto: NASA/AIM

Kako ih promatrati

Noktilucentni oblaci mogu se vidjeti nakon sutona ili pred svitanje, 30 – 60 minuta poslije zalaska ili prije izlaska Sunca, kada je Sunce 6 do 16 stupnjeva ispod obzora. Potražite ih nisko na nebu između sjeverozapada i sjeveroistoka. Ako primijetite blijede, električno plave pramenove dok nikakvih sličnih oblaka nema u blizini, vjerojatno ste opazili NLC-e. Uspijete li, javite nam!

Koliko nam je poznato, prvu (i zasad jedinu) snimku noćnih svijetlećih oblaka iz Hrvatske snimio je 30. lipnja 2013. član Crometeo tima Ivan Baboselac iz Osijeka.

Noktilucentni oblaci snimljeni iz Osijeka, 30.6.2013. Foto: Ivan Baboselac

Povezanost s klimatskim promjenama?

Učestalost i intenzitet noktilucentnih oblaka u relativno je stabilnom porastu od kraja 19. stoljeća, kada su prvi put zabilježeni, što se vremenski podudara s erupcijom Krakataua i početkom Industrijske revolucije. Prema suvremenim spoznajama, proces stvaranja noktilucentnih oblaka zahtijeva tri uvjeta: niske temperature, vodenu paru i čestice oko kojih se mogu stvarati kristali. U rijetkom zraku mezosfere led se stvara tek na -123°C, a tako niske temperature zbog uvjeta atmosferske cirkulacije gore vladaju tijekom tjedana oko ljetnog, a ne zimskog solsticija. Tamo je zrak također iznimno suh i nije sasvim poznato odakle dolazi vodena para potrebna za formiranje oblaka. Znanstvenici smatraju kako bi jedan od čimbenika “dizanja” vodene pare u mezosferu mogao biti metan, jedan od najznačajnijih stakleničkih plinova, i ako je to točno NLC-ovi bi mogli biti dobar indikator atmosferskih procesa i klimatskih promjena. Za pojedine je NLC-ove utvrđeno da su nastali uslijed lansiranja raketa, ali smatra se da taj učinak nije od većeg značaja.

Proces kojim metan povećava količinu molekula vode u gornjoj atmosferi. Izvor: James Russell/Hampton University.

Za treći čimbenik, čestice oko kojih se mogu stvarati kristali leda, smatra se da su zaslužni meteori. Proučavajući podatke s NASA-ina satelita AIM (Aeronomy of Ice in the Mesosphere), lansiranog 2007. s isključivom namjenom promatranja NLC-ova, znanstvenici su doznali kako je 3% svakog kristalića leda unutar noktilucentnog oblaka izvanzemaljskog, odnosno meteorskog, podrijetla. Nakon što meteori izgore u Zemljinoj atmosferi, za sobom ostave oblak vrlo sitnih čestica koji lebdi između 70 i 100 km visine – baš tamo gdje se pojavljuju NLC-ovi. Kristalići koji tako nastanu vrlo su mali, a time se objašnjava i plava boja NLC-ova: male čestice raspršuju više kratkih valnih duljina svjetlosti (plavih), a manje duljih (crvenih).

Bilo kako bilo, znanstvenici diljem svijeta marljivo rade na proučavanju ove pojave i tajanstveni noćni svijetleći oblaci sve su manje tajanstveni. To, međutim, ne znači da su i manje lijepi: iz Hrvatske se rijetko vide i tim je veće zadovoljstvo ugledati ih. Ne zaboravite nam dojaviti opažanje na Crometeo forumu!

Saznajte više

Noctilucent Cloud Observing Network
Meteor Smoke Makes Strange Clouds – NASA Science
Noctilucent Clouds – Atmospheric Optics
Légköroptika – Facebook grupa

Komentari