Srpanjski pun Mjesec poklopit će se s položajem na njegovoj putanji u kojemu je najbliže Zemlji, stoga će biti nešto veći i sjajniji no inače. Zaboravite na sve nadnaravne i katastrofične implikacije, izađite van i uživajte u lijepoj ljetnoj noći osvijetljenoj sjajnom mjesečinom. Propustite li ovaj večerašnji, ne brinite: kolovoški i rujanski uštap također će biti “supermjeseci”.

“Dio mene želi da taj naziv – supermjesec – jednostavno ispari, poput ‘krvavog Mjeseca’ koji je pratio posljednju pomrčinu Mjeseca, jer sa sobom nosi mnogo netočnih konotacija. Pa ipak, ako potakne ljude da izađu van, gledaju u noćno nebo i možda se zakače za astronomiju, tada je to dobra stvar.”
– Geoff Chester, U.S. Naval Observatory

Još otkad se naziv “supermjesec” prije nekoliko godina proširio medijima, astronomi su gunđali protiv njega. Koliko je poznato, taj izraz prvi je prije tridesetak godina skovao jedan astrolog (što nikako ne valja brkati s astronomijom!), dok su ga astronomi jednostavno zvali Mjesec u perigeju – perigej je točka putanje nekog nebeskog tijela u kojoj je to tijelo najbliže Zemlji. Mediji su, međutim, kod punog Mjeseca u ožujku 2011. naslove ispunili zvučnim supermjesecom i eto ga polako u općenitoj upotrebi.

Pun Mjesec 10. prosinca 2011. Foto: Marko Posavec

Mjesečeva putanja oko Zemlje nije kružnog, već eliptičnog oblika, što znači da je Mjesec na nekim njenim dijelovima bliže Zemlji nego na drugima – ta razlika iznosi oko 50.000 kilometara. Po izvornoj definiciji, supermjesec je svaki mlađak i uštap pri kojemu je središte Mjeseca od središta Zemlje udaljeno manje od 361.863 km. To pak znači da smo 1. i 30. siječnja ove godine već imali dva supermjeseca, ali u fazi mlađaka, kad se Mjesec nalazi otprilike između Zemlje i Sunca pa nije vidljiv na nebu. Supermjeseci u fazi uštapa daleko su privlačniji, budući da Mjesec tada izlazi sa zalaskom Sunca i cijele noći plovi nebom.

Mjesec astronomsku punu mijenu dostiže u 13:25, a od Zemlje će u noći biti udaljen 358.284 km. Najbliži ovogodišnji supermjesec bit će nam onaj 10. kolovoza, na 356.922 km udaljenosti – to će ujedno biti i najveći supermjesec 2014. jer Mjesec u punu mijenu ulazi svega 24 minute nakon perigeja. Nakon toga slijedi nam još jedan, 9. rujna. Ta pojava nije toliko rijetka – i prošle smo godine imali niz od tri supermjeseca za redom, no samo je jedan, onaj lipanjski, dobio veliku medijsku pozornost. U prosjeku, pun Mjesec i Mjesečev perigej poklapaju se svakih 13 mjeseci i 18 dana.

Supermjesec nema nikakvo nadnaravno djelovanje na Zemlju i ljude (kao ni običan Mjesec, uostalom). Jedino što može je malo povisiti i inače visoke perigejne morske mijene, što nije nikakav razlog za uzbunu osim ako se u blizini ne nalazi vrlo jaka oluja ili ciklona, a u tom slučaju oluja je ionako veći problem od Mjeseca. Uštap i mlađak svakog mjeseca uzrokuju najviše plime i najniže oseke; činjenica da je Mjesec u perigeju tek slabašno povećava njihov raspon.

Usporedba supermjeseca iz ožujka 2011. i prosječnog punog Mjeseca iz prosinca 2010. Foto: Marco Langbroek / Wikimedia Commons

Neiskusni promatrači teško će primijetiti razliku između supermjeseca i uštapa prosječne veličine. Supermjesec može biti i do 30% sjajniji od “minimjeseca” (najdaljeg od Zemlje), ali bez referentnih točaka na nebu tu je razliku gotovo nemoguće zamijetiti, a osim toga znatno ovisi i o meteorološkim uvjetima. Bez ikakve dvojbe, bilo koji pun Mjesec najljepše je promatrati pri njegovu izlasku iznad obzora, kada se zbog tzv. Mjesečevog privida čini znatno većim nego što to uistinu jest, a čestice prašine i molekule zraka u atmosferi zatamnjuju njegovu svjetlost i pojačavaju crvenu boju, iz istog razloga zbog kojeg je Sunce na zalasku veliko i crveno. To je samo privid koji nastaje negdje na relaciji oko – mozak, budući da fotografije jasno dokazuju kako je Mjesec nisko nad obzorom jednake veličine kao i kad je visoko na nebu. Još nemamo konačno objašnjenje te pojave, ali smatra se da se radi o pitanju percepcije: mozak nebo doživljava poput kupole, pri čemu su predmeti u zenitu prividno bliže od onih na obzoru. Maleni Mjesec na obzoru ne uklapa se u tu sliku, stoga se u mozgu njegov doživljaj “povećava”. To možete provjeriti i sami: prekrijte Mjesec pri izlasku prstom ispružene ruke i ponovite to kasnije u noći kada je visoko na nebu. Vidjet ćete da nema razlike.

Bilo kako bilo, Mjesec večeras izlazi oko 20:25 u smjeru istoka-jugoistoka i sja na nebu cijele noći. Uživajte u prizoru i šaljite nam vaše fotografije.

Komentari