Hrvatska verzija internteske tražilice Google u srijedu je odala počast poznatom hrvatskom znanstveniku Andriji Mohorovičiću, obilježivši na naslovnici 156. obljetnicu njegova rođenja.

Tekst o ovom našem velikom znanstveniku prenosimo s portala gfz.hr.

Andrija Mohorovičić svjetsku je slavu stekao radom u seizmologiji. Manje je poznato da se počeci njegova znanstvenog rada vežu uz meteorologiju. Sve je počelo 1882. god. kada Mohorovičić dolazi na Kraljevsku nautičku školu u Bakru…

U Bakru…

Kao profesor matematike, fizike i meteorologije, Andrija Mohorovičić dolazi u doticaj s atmosferskim procesima koji u njemu bude zanimanje za to područje. Stoga je nedugo nakon dolaska u nautičku školu u Bakru nastojao osnovati meteorološku postaju. O tome sam kaže (2):

»Odmah iza preustrojenja nautičke škole počelo se misliti kako bi se na ovom zavodu podigla meteorologijska postaja, i to jedno radi predmeta samog; drugo radi toga što je predmet od veoma velike važnosti za učenika kao budućeg pomorca, te se i predaje specijalno na zavodu; treće radi osobitog orografskog položaja Bakra.«

U tome uspijeva 1887. god. te detaljno opisuje postaju i instrumente u šestom programu Kralj. nautičke škole u Bakru (2). Uz standardne mjerne uređaje potrebne jednoj meteorološkoj postaji, kao što su barometar (tlak), termometar (temperatura), psihrometar (vlažnost), ombrometar (oborina) i heliograf (sunčevo zračenje), Andrija Mohorovičić posebnu je važnost pridavao gibanju oblaka te je konstruirao vlastiti uređaj za mjerenje smjera i brzine gibanja oblaka – nefoskop.

Na temelju ustrajnih i detaljnih opažanja, ponajprije oblaka, Mohorovičić objavljuje više radova u domaćim i inozemnim publikacijama. Tako primjerice opisuje stacionarne kumulusne oblake koji se javljaju iznad vrhova planina tijekom bure – poznatu oblačnu kapu – te prilaže i njihovu sliku (6).

U Zagrebu…

Godine 1891. Andrija Mohorovičić prelazi na Veliku realku u Zagrebu. Uskoro od Ivana Stožira, koji je 30 godina vršio neprekidna meteorološka motrenja u Zagrebu, preuzima i upravu meteorološkog opservatorija u zgradi realke. Mohorovičić vrlo uspješno nastavlja upravljanje opservatorijem. Mrežu meteoroloških postaja podiže na europsku razinu i po broju i po kvaliteti, a zagrebački opservatorij opskrbljuje većim brojem novih instrumenata. Također širi aktivnosti opservatorija i na druga područja geofizike: seizmologiju, geomagnetizam i težu. Bavi se i znanstvenim radom. Objavljuje radove o markantnim pojavama u atmosferi, kao što su tornado kod Novske (10, 11) i “vijor” kod Čazme (15).

Međutim, upravo studije zasnovane na opažanju oblaka, koje je objavio kao profesor u Bakru, vode ga do doktorata 1893. god.

Znanstvenim i stručnim radom iz meteorologije bavi se još idućih desetak godina. Objavljuje radove o grmljavini (12) i obrani od tuče (17), o mjeri umanjivanja temperature visinom (16), daje opis klime Zagreba (13) te naputke za motritelje oborina (19). Manje je znano da je objavljivao i prve javne prognoze vremena u dnevnim listovima (14). O tome je Lisac (1998) napisala:

»Za začetak ideje o izdavanju vremenske prognoze u Zagrebu može se uzeti godina 1893., i to prema dopisu br. 12 od 16. siječnja 1918. (iz arhive Geofizičkog zavoda), koji A. Mohorovičić šalje vladi radi pomoći u obnavljanju rada na prognozi nakon svršetka Prvog svjetskog rata. U tom dopisu Mohorovičić doslovce piše: ‘…Potpisani je počeo publicirati prognoze vremena na zamolbu ovdašnjih dnevnika u gd. 1893…«

Komentari