Piše: Boris Čerčo Gavrić / PU Dinaridi

Klečarski vrhovi nalaze se u Troglavskoj skupini, između Jankova brda (1780 m) i Lišanjskog vrha (1794 m). Planinarski gledajući su izuzetno zanimljivi i privlačni.

Najviši među njima je bezimeni vrh, a naš GPS uređaj je pokazivao 1848m, odmah do njega je još jedan bezimeni vrh 1792m, ove i još neke vrhove nazivamo Klečarski vrhovi.

Pristup u ove djevičanske prostore koji su nam godinama na neki način izmicali bio je vrlo otežan zbog visoke i neprohodne klekovine koju smo uz veliki napor, oštre mačete i škare prosjekli tek toliko da se može proći i popeti na ove dinarske vrhunce.

Pogled sa vrha je više nego veličanstven i očaravajući jer nam omogućuje da Dinaru vidimo iz jedne druge perspektive i u svoj njezinoj ljepoti i veličini. Ako se okrenemo prema jugu  ispred nas je Slime (Šljeme) sa svojom visinom od 1779 metara i preko kojeg se dolazi na Klečarske vrhove. U daljini prema istoku je Troglav (1913 m), Jankovo brdo (1780 m), Presedla (1830 m)…, prema sjeveru je Đilitan (1708 m), Bunjevačko brdo (1849 m), V. Bat (1854 m)…, Lišanjski vrh (1794 m) je najbliži.

Pristup ovim vrhovima je od planinarskog skloništa “Rupe” na 1360 metara nadomrske visine, je markiranom stazom koja vodi na Lišanjski vrh, na otprilike pola puta gdje markirana staza naglo skreće prema Priviji, treba nastaviti u desno blagim usponom prema Šljemenu, za pola sata smo na grebenu i ispred nas se ukazuju Klečarski vrhovi. Spuštamo se prema udolini u kojoj je baraka zaostala iz Domovinskog rata (baraka je u derutnom stanju i nije za korištenje, osim u krajnoj nuždi ) Od barake, preko ledine treba ući u kleku i pratiti kuda je prosječena, inače je prolaz skoro pa nemoguć, što zbog visine, što zbog gustoće kleke. Sa desne stane zaobilazimo veliku vrtaču i kosinom izbijamo na vrh. Na vrhu smo sazidali čovika (kamenu piramidu) zbog lakše orjentacije.

Pristup je moguć grebenom sa Lišanjskog vrha, preko Privije izbijemo na greben Slimena, kad uočimo baraku spustimo se prema njoj, te dalje kako je već opisano.

Za povratak na planinarsko sklonište “Rupe” treba oko sat i pol., a za uspona oko 2 sata.
Razmišljamo o tome da obilježimo put do vrha i postavimo putokaze, tako bi ovaj jedinstven prostor približili planinarima, jer ovo je izlet koji se pamti!

Komentari