Tuesday, Mar. 26, 2019

Vodimo vas u predivan krajolik Srednjeg Velebita

Autor:

|

11.06.2014

|

Kategorije:

Vodimo vas u predivan krajolik Srednjeg Velebita

Predivan lipanjski vikend 7. i 8.6. član Crometeo tima Marko Posavec proveo je planinareći po Srednjem Velebitu s ekipom iz koprivničkog HPD-a Bilo. Obišli su Bačić kuk, Budakovo brdo, Visibabu i Velinac, a prenoćili su u Planinarskom domu Ravni Dabar.

Srednji Velebit je dio između Alanske i Štirovačke ceste koja ga odvaja od sjevernog Velebita te poprečne ceste Karlobag – Gospić, koja ga odvaja od južnog Velebita, poznat po pravilnom nizu bijelih vapnenačkih kukova.

Baške Oštarije (927 m) su gorsko naselje na nekadašnjem važnom velebitskom prijevoju ceste između Gospića i Karlobaga te idealno uporište za planirani uspon na dio srednjeg Velebita. Naziv Oštarije podsjeća na nekadašnje gostionice (tal. osteria) na putu iz Like prema Primorju, a danas je to velebitsko selo sa nekoliko razbacanih zaselaka na Oštarijskom polju.

Bačić kuk je najviši i najsjeverniji kuk u nazubljenom nizu Dabarskih kukova. S vrha koji ima oblik malog izduženog grebena pruža se nenadmašan vidik na Dabarske kukove koji poput zida strše iz šumskog zelenila.

Budakovo brdo je slikoviti hrbat, u vršnom dijelu potpuno travnat i po tome izdaleka prepoznatljiv. Zbog položaja i visine pruža vidik i na primorsku i na kopnenu stranu Velebita.

Velinac je zanimljiva kamena glavica strmih strana koja bdije nad Karlobagom i, unatoč razmjerno skromnoj visini, pruža izvanredan vidik prema moru. Vrh je prepoznatljiv po svojemu neobičnom obliku i stijenama.

Iz Koprivnice smo s pet auta krenuli u subotu u 3 ujutro, preko Gospića i Baških Oštarija pa desno na Dabarsku cestu do Dabarske kose (943 m). Tamo smo ostavili aute, spustili se (20-ak minuta) do Planinarskog doma Ravni Dabar (723 m) gdje smo ostavili nepotrebne stvari, opremili ruksake za cjelodnevni hod i krenuli. Ovdje je inače nekad postojalo naselje; zadnjih nekoliko desetljeća broj stanovnika je 0, a planinarski dom je bivša zgrada škole.

Dobro jutro nam je zaželio lijep halo oko Sunca.

Laganom stazom idemo prema Došen dabru, krškoj depresiji gdje se također nekad nalazilo istoimeno naselje.

Došen dabar.

Šuma nam više ne smeta, halo je sada potpun.

Ostaci nekadašnjeg života u Došen Dabru.

Ovdje se planinari s ljubavlju.

Laganom šumskom stazom napuštamo Došen dabar i prelazimo u Bačić dulibu…

… gdje nas dočekuje impresivan pogled na masiv Bačić kuka.

Veličanstveni kameni tornjevi uzdižu se 450 metara okomito.

A za Bačić dulibu kažu da je najljepša duliba na Velebitu.

Nekoliko nas odvaja se od grupe; idemo strmijom stazom kroz, kaže vodič, “mini feratu”. Umjesto sa zapadne, prići ćemo podnožju vrha s istočne strane. Bačić kuk nas čeka.

Dolazimo među stijene, krajolik postaje sve dramatičniji.

Kameni obelisk.

Dolazimo i do te “mini ferate”, zapravo strmog usjeka u stijeni gdje su kao pomoć postavljene ljestve i sajle.

Prolazimo “Prpanu” bez problema.

Podno završnog uspona na Bačić kuk, upozorenje:

Zadnjih par minuta je malo zahtjevnije, dobro dođu penjačke vještine, ali je pogled zato više nego prikladna nagrada.

Gmižemo po stijenama na sve četiri.

Ljepote Velebita – vrh Bačić kuka, 1304 m.

Najzahtjevniji detalji završnog uspona.

Prekrasan pogled na Dabarske kukove s njihovog najvišeg i najsjevernijeg vrha.

Travnati hrbat Budakovog brda, naš sljedeći cilj.

Odmor na vršnoj stijeni Bačić kuka, jako je lijepo gore, ne silazi nam se tako brzo…

Bačić kuk je veličanstven, rado ću se ovdje vraćati kad budem u blizini.

Silazak nad ponorom.

Pogled prema Budakovom brdu.

Impresivne stijene.

Potočnice rastu iz kamena.

Malo se spuštamo, hodamo kroz šumu i evo nas na malom prijevoju između Budakovog i Prikinutog brda.

Hvatamo posljednji hlad, na Budakovom brdu ga nema.

Uspon na Budakovo brdo, relativno lagan, otežava ga samo Sunce.

Prekrasan pogled na Bačić kuk.

Lijevo Bačić kuk, desno Prikinuto brdo.

Uskoro dolazimo na vrh Budakovog brda (1317 m), neki oblak dolazi kao naručen i zaklanja Sunce.

Pogled na Pag i razna druga čuda.

Trajekt Prizna – Žigljen.

A ovo je – Zrće, svega 14 km zračne linije daleko.

Igra Sunca i oblaka, Paga i Velebita.

Burom ogoljen paški krajolik.

Najviši vrh otoka Paga, Sv. Vid (348 m).

Ludorije na Zrću. S Velebita se ipak ne vide golišave ljepotice.

Odmor kakav se samo može poželjeti.

Vrh Bačić kuka.

Vrh Budakovog brda.

Idemo istim putem natrag, sitni naspram masivnog Bačić kuka.

Andrea pokazuje gdje smo bili.

Još malo hodamo i dolazimo do Visibabe (1160 m), gdje ponovno uživamo u pogledu na Dabarske kukove.

Slijedi strm spust prema Ravnom Dabru, eno doma tamo daleko dolje.

Niz travnate obronke Visibabe.

Ove su stijene raj za penjače, očito je zašto.

Pada noć, zvijezde svjetlucaju iznad kuka Čelinac, odmah pokraj doma.

30 minuta Zemljine rotacije i Mjesec u prvoj četvrti, taman da osvijetli stijenu.

Idućeg jutra ponovno se penjemo preko Dabarske kose, ovaj put na Premužićevu stazu.

Premužićkom idemo do Skorpovačkog prijevoja pa preko prostranih livada Sinokosa prema Velincu.

Ovdje smo mislili da smo blizu vrha, ali ne, slijedi još jedan strmi spust pa završni uspon na Velinac.

I evo nas napokon na Velincu (965 m). Pogled – fantazija.

Karlobag.

Jadranska magistrala.

Cesarica.

Ljepota samo takva.

Pozdrav s Velinca.

Što više čovjeku treba?

I onda “planinarskom autocestom” Premužićkom natrag do Dabarske kose i auta, spust u Karlobag na kupanje i laganini autocestom natrag u Koprivnicu.

Komentari

Share This Article

Related News

U lovu na pomrčinu Sunca
Samo u Dalmaciji: Kako su snijeg i led odrasle ponovno učinili (sretnom) djecom!
Pogledajte kako je izgledalo probijanje kroz višemetarske nanose snijega na biokovskoj cesti

O Autoru

Marko Posavec