Veljača zime Gospodnje 2012. na Firulama

Doktor Gabor i sestra Helga u našoj „maloj klinici“

Umra san!
BOGU FALA! Povikaše prijatelji,poznanici i malobrojna rodbina.

Evo me u dugom bijelom holu ispred nekakve kancelarije na čijim vratima piše Sv. Petar referent i otpravnik za regrute a ispod manjim slovima Dr. Gabor  otpravnik, a ispod još manjim slovima zamjenik otpravnika Ismet, a nekim toliko sitnim slovima da bez očali nisan uspija pročitat pisalo je još nešto?
I na onome svitu caruje administracija. Ništa od kratkog postupka.
Nije teško shvatit da san umra jer od prevelikih osjećaja  više ništa ne osjećaš. I to je to!

Puno teže je shvatit kad umreš di si dospija. Tako se i ja upravo osjećam! Šta mi je u prvi mah čudno, jer ako san umra, zašto imam bilo kakav osjećaj? Prvo šta sam promislija, tražeći razlog zašto imam bilo kakav osjećaj valjda je : „puno si grišija na onome svitu i sad ćeš snosit posljedice na ovome svitu di si dospija kad te vrag napokon odnija (da ne prejudiciram vlastito uznešenje) nakon duge i teške bolesti.
I opet mi je sve nelogično a misli kaotične. Koje duge i teške bolesti? Likari su mi rekli da niman rak nego da san bolestan u mozak,a to bi značilo po nekoj mojoj logici, da svi kojima se klanjamo kad umru, da smo im se u stvari klanjali jer su živili od duge i teške bolesti. Meni se za onoga života niko nije klanja osim moga psihijatra. Ako je u osmrtnicama po novinama i onima ča se lipidu na bandere jasno definirano: „da je karcinom a ne ludilo duga i teška bolest osim par sretnika koji imaju sreće pa to bude  kratka i teška bolesti“, zašto je pravna država zakazala i navela me da počinih grijeh mišlju,riječju i djelom. Siguran sam da ništa nisan propustija pa grijeh propustom ne priznajem.
Uvatija sam samoga sebe di isprid kancelarije Sv. Petra pripreman obranu i počela me polako hvatati panika.
Uvik san bija u napadu a sad kad san dospija na drugi svit ja se bavin obranom. E tu mi je na bolesni  um pala prava ideja ,triba se branit napadom!
Odma san počeja izvlačit bolesne citate:“Priznajem samo sud svoje partije“,“Milost ne tražim niti bih Vam je dao“… kako bi me proglasili neuračunljivim i vratili nazad na slobodu i u život pa ako opet budem mora bit ovde di jesan neka optužba glasi „Nakon iznenadne smrti blago u Gospodinu napustio nas je drug seronja.“
Na brzinu san smislija obranu koja mi se u tom trenutku činila sasvim opravdana i logična te sam mirno seja na klupu čekajući da me prozovu u sudnicu Sv. Petra kako bih je izložio i  kako bi me oni ča su im imena napisana na vratima slovima raznih veličina do nečitljivosti oslobodili te vratili nazad u dom moj za kojeg sam jedino spreman i gdje se slobodno mogu  ponašati kao nevini meteorolog amater, makar ne imao meteorološki radar na raspolaganju,kojeg usput rečeno imaju svi osim Dalmatinaca.

„Uđite gospodine Markov“ – prozva me punašna ženska osoba srednje kasnih godina loše uščuvana,napadno našminkanih usnica,rumenih obraščića, bujne frizure sa koje je vrištao miris trovremenskog tafta. Stajala je naviše mene ponosito kao klisurina, a ja san se osjeća ka aljbanac koji je izda svoja domovina. Suspregnija san se i nisan zapiva  „Hej Slaveni“ jer bi i njoj noge otkazale. Sačuva san dostojanstvo Urbanoga Jugoslavena koliko san to moga.

Pripa san se ka nikad u životu. Sva moja obrana koju sam na brzinu pripremija pala je u vodu.
Ako je službenica koja me poziva u kancelariju di mi se ima održat zadnji sud kopija upravnice ženskog odjela Jasenovca, onda san definitivno najeba i u mom slučaju bit će ipak ono: „iznenadnom smrču“ istaknuto  na osmrtnici koju će po banderama zapišavati kućni ljubimci a sa mojom slikom u novinama i sa velikim pijetetom brisat guzicu beskućnici.
Mogu slobodno zaboravit klanjanje u moju čast.
Noge su mi automacki otkazale, pa mi se ljubazna punašna ženska osoba,rumenih obraščića, osebujne frizure sa koje je vrištao miris trovremenskog tafta zbog koje su mi noge i otkazale ponudila da me doprati do mjesta na optuženičkoj klupi. Čim me uhvatila pod ruku i dočim sam osjetio njen hladan dodir otkazalo mi je sve šta je moglo otkazat uključujući prepone i mozak (odavno neupotrebljivi organi) koji su baš u odsutnom trenutku dodatno otkazali.
Osjetila je to i ona pa me majčinskim glasom one velike šarene papige  zapitala: “Gospodne imate l vi djecu, rodbinu,rodjake,netjake,susjede?“
„Neman,sad je kasno da se kajen, nima nazad s ovog puta, pustin nebon sve dok traje moja zvizda neka luta …. „-krajnjim granicama ludila pjevajući Olivera pokuša san još naglasit vlastito ludilo dok me uvlačila u ordinaciju Sv. Petra.
Kad te takva žena dohvati teško je ne izgubit svijest. Ja san je odavno izgubija pa mi je nije bilo teško još jedanput izgubit. Jebeš i svijest i savjest.

„Gospdne gospodne  probudite se! Meni je sve to skupa smiješno. Pahuljice pale a diže se panika .Pa nije ovo Etna i vulkan bogati da je smak svita,da lava iđe i da ljudi bižu iz grada. Lipo je da je pa snig pa dabogda pa i iduće godne da nam svima bude veselo.“ – prve su riječi koje sam uspio registrirati nakon šta san doša malo k sebi.

„Sveti Petre jer se Vi to zajebajete s menon? Priznajen da san grišija ali Vi ste svetac uz to na odgovornoj dužnosti pa nije red da svoje stado nakon masakra na Klisu držite u neizvjesnosti .
Recite Vi meni jeli san umra nakon duge i teške ili nakon iznenadne smrti i oču li nakon ovoga Vašega čistilišta u raj ili pakao di mi je i misto.?“

„A lipo san mu govorla da ne iđe Marmontovon i Rivon i da ako se ima tamo kretati pošalje djecu,rodjake,netjake i ostalu rodbinu“- uletila je „sestra  iz Jasenovca“, prije nego šta se Sveti Petar uspija snači i progovoriti, ne misleći da sam možda baš ja u ulozi nekog od nabrojenih u njezinoj litaniji vezan krvnom ili duhovnom vezom za židove, pedere, lezbače ili ne daj bože srbe.
„A muku ti issovu sestro ovaj pati od Amnezije, (gubitka pamćenja određenog vremenskog razdoblja ili određenih događaja. Najčešće se javlja kao posljedica traume mozga ili patoloških promjena u nekim moždanim područjima, ali može se javiti i kao posljedica pretjeranog uzimanja psihoaktivnih sredstava ili intenzivnog neugodnog čuvstva (npr. stres). Može biti privremena ili trajna. Organski uzrokovane amnezije obično dovode do zaboravljanja svega što se u određenom razdoblju zbilo, dok psihogeno uvjetovane amnezije dovode do nemogućnosti dosjećanja samo nekih događaja. Amnezija prema sadržaju može biti anterogradna ili retrogradna.)“

„Ne tribaš ti to meni objašnjavat braco ,čovik je opizdija glavon o led i priča pizdarije. Očemo ga hospitalizirat ili pozvat rodjake pa neka ga đava nosi na kućnu njegu?“

„Nekako mi ga je žao sestro isto ka brata svoga. Ne bih ga želio lagati reći ću mu istinu! “

„Sveti Petre jeli se Vi to meni ispovidate ?“

„Ne ispovijedam ti se Druže Joško. Kao liječnik koji je dao Hipokratovu zakletvu moram govoriti istinu svojim pacijentima, pa ako ste spremni izložio bih Vam vašu dijagnozu?.“
„Vi niste Sv. Petar kako piše na vratima vaše sudnice?“
„Naravno da nisam sveti Petar i da ovo nije sudnica nego ordinacija na traumatološkom odjelu KBC-Split.“
„A zašto ja mislim da sam umra i pokušavam se tješiti činjenicom da sam samo spletom sretnih okolnosti dospio u Jasenovac?“

„Vi ste jako bolestan čovjek,otud i vaše halucinacije. Vaša bolest više je pogubna za vašu okolinu nego za Vas samoga. Jako ste neprilagođeni sistemu i patite od manične depresije. Stanje Vam se pogoršalo kad ste se pokliznuli na ovom snijegu koji vani pada i glavom poljubili par centimetara leda. Bogu fala nemate neke ozbiljnije traume osim što nikad niste bili ubrojivi kako ni u vlastitom životu tako ni po statističkim podacima i ljubljenje sa ledom tek sporadično dovodi do komplikacija vaše osnovne bolesti. Vaše seksualne sklonosti nisu bolest. Zaboravite svetoga Petra i osmrtnice još neko vrijeme. Izađite vani i uživajte u životu i javite mi se na kontrolu za godinu dana.“

„Znači istina je da vani pada snig i da Vi niste sveti Petar  i da ču živit još najmanje godinu dana?“
„Skoro pa istina dragi kolega.“
„A kome da se javin na pregled za godinu dana a da ne falin kancelariju i opet ne završim kod Sv. Petra i njegove sestre?“
„Ja sam doktor Gabor  a moja sestra je Helga. Samo vas molim da se upišete kod nje bar 50 godina unaprijed kako bi dobili termin. Ja sam jako cijenjen liječnik tako da je prava sreća što ste baš meni upali u ruke dok sam na dužnosti inače radim i privatno a cijena je prava sitnica.
Svake godine najmanje 200.000 Hrvata prelazi granicu kako bi koristilo moje usluge u klinikama koje posjedujem u Austriji,Italiji,Francuskoj,Švicarskoj,Njemačkoj,Sloveniji i vama najbližoj BiH. Imali ste sreće da ste baš na mene nabasali kad sam tu u Hrvatskoj na stručnom usavršavanju u Dalmaciji.“
„A kod koga se usavršavate ako smijem pitati?“
„Kod dr. Željka i njegove sestre Nevenke.“
„A ko je Ismet?“
„Koji Ismet?“
„Oni ča mu ime piše na vratima ordinacije?“
„Aaaaaaaa, to je Jure,krivo ste pročitali, vrstan liječnik koji me mijenja dok nisam tu a sestra mu je Anđelka.“
„A šta piše ovo sitnim slovima na dnu šta bez očali nisan uspija pročitat?“
„To je ime čovjeka koji će Vas sada u autu prve pomoći odvesti kući jer vani je prava mećava kakvu vi Dalmatinci ne pamtite i niste navikli, pa da opet ne bi došlo do nezgode .
Inače samo za Vašu informaciju piše: „Radimir Čačić – šofer.““

Asti Gospu, ipak neće beskučnici mojon slikon brisat guzicu nakon duge i teške bolesti niti će kućni ljubimci zapišavat bandere nakon iznenadne smrti nego ču ja jednostavno svršit tragično onanišuči na bijele koke što su s neba pale .
Jebem ti zdravstveni odgoj i propuste mišlju,riječi i djelom u mladosti mojih roditelja zbog kojih ja trpim trajne posljedice.!

„Hvala doktore Gabor, pao mi je led sa srca,vidimo se onda nakon 50 godina jer moje financijske mogućnosti nisu u skladu sa statistikom i ne spadaju u onih 200.000 statistički podobnih Hrvata  dostojnih vaših usluga “
.
„Ako budemo živi gospodine Markov, ako budemo živi“

„Ne podcjenjujte vašu vitalnost šjor likar. Svi Carevi, Kraljevi,Sistemi i Hajduk možedu krepat, samo GABOR ŽIVI VJEČNO!!!!“

Komentari