Veljača 2013.

Prva asocijacija na Veljaču dugo mi je bila mačka. Dok su vrimena bila druga po mačkama si moga znat da je veljača. Neznan zašto su izabrale baš ovaj najkraći misec u godini za činit one stvari. Možda baš zato ča je najkraći. Možda jadne beštije ne bi izdržale činit jubav još ona dva tri dodatna dana. Ja bi volija da svaki misec u godini ima bar koji dan manje jer ionako penzija nestane do desetoga i dalje je sve agonija. To je jedan od razloga zašto san po stare dane posta meteorolog. Namjerno ne govorim amater, jer dvadeset dana u mjesecu profesionalno gledam u nebo.
Ove godine stvari su se prominile. Došla je veljača uredno po voznome redu uprkos smaku svita a mačke ne možeš čut ni vidit. Evo prošlo je sedam dana ovoga miseca a ja još nisan vidija mačka ni mačku pojedinačno, a kamoli da se okupljaju u bilo kakvu formaciju bez obzira na spol kako bi se ponašali u skladu sa prirodnim i Božjim zakonima koje im po njihovom vjerovanju nalaže mjesec Veljača, jedini ženski mjesec u Hrvata. Ove veljače ni ja baš ne gledan puno u nebo iako je penzija odavno otišla k vragu nego gledan u zemlju i slušan kako svako malo zatrese. Gladna zemlja pa joj u crijevima nemiri. Izgleda da je dobila „Richtermerkalijev iritabilni kolon“ reka bi moj likar. Moj pokojni dide bi reka trus, a likari ča su se specijalizirali za zemljinu utrobu, ovi ča ih stručno zovu gastroseizmolozi potres.
A ja ništa ne govorin, gledan depresivno u zemlju i tražin ne bi li vidija mačke na okupu kako seksualno i na svaki drugi način  osviještene slave svoj mjesec. Ali uzalud. Izgleda da je Veljača prominila spol i postala Februar.

Mačke su umiljate ali i svojeglave beštije što zna svatko tko je ponosni vlasnik tih kućnih ljubimaca. Mašku nikad nisi moga podčinit da ti bude sluga. Maške su do pljena i ljubavi dolazile urođenom im pokvarenošću a ljudi su ih cijenili jer su ih stvorili na sliku svoju kao što Bog stvori čovjeka. Ljubav između mačaka i ljudi traje puno duže od bilo koje službene religije.   Mačka je oduvijek bila prisutna u blizini čovjeka, imajući povremeno ulogu božanstva, povremeno moćnog pomagača u lovu na miševe, ali i groznog neprijatelja povezanog s vješticama i vragom. Prateći povijest, umjetnost i književnost, uočavaju se razdoblja odnosa između čovjeka i ove izuzetne životne pratilice. Štovanje božanstva u obličju životinja, posebno mačke, razvilo se uglavnom u drevnom Egiptu. Svaka obitelj je morala udomiti ili barem hraniti jednu mačku, a kada su uginule i one su bile balzamirane te položene u drvene ili brončane urne u obliku mačke na posebno izgrađena groblja. Preko božice Sasti mačka je u Indiji bila vezana uz materinstvo. Indijci su brigu o mački smatrali svetom dužnosti. Istočne religije oponašale su Egipat preuzimajući shvaćanje mačke kao mističnog simbola. Tako je, prema budističkom vjerovanju, tijelo mačke mjesto u kojem se duša privremeno odmara. Mačku su Italiju vjerojatno donijeli trgovci ili je bila ugrabljena s nekog trgovačkog broda. Tako su stanovnici drevnog Rima prihvatili mačku; rimske legije su je nosile u ratnim pohodima kako bi zaštitile namirnice, a rimske obitelji uključile među domaće životinje (moš mislit).

Taman kad san shvatija na naučnoj bazi zašto se Veljača pretvorila u Februar i zašto se mačke više ne orgijaju svake noći po kontejnerima i zašto su seizmološke aktivnosti intezivne na ovim prostorima a sve bez meteorološkog radara kojeg mi u Dalmaciji nemamo prekinuo me glas službujućeg psihijatra:

„Zaboga gospodine ja vam pokušavam pomoči ali zbilja u ovom trenutku ne vidim gdje bi nas odvela ova Vaša priča o mačkama,potresima i kojekakvim glupostima o kojima mi sada trabunjate?“

„Dobri moj doktore, mogla bi nas odvesti toliko daleko i mene i Vas da nisam siguran dali bi se ikad poželjeli vratiti nazad i dali bi prepustili prednost nekom drugom spermatozoidu da obavi posao umjesto nas“
„Opet aludirate na sex,zdravstveni odgoj, Alfreda Kinseya i njegovu religiju. Zar Vas to toliko opterećuje da od stabla ne vidite šumu u koju ste zašli?“
„Ne vididin ja tu vašu šumu od usahlih stabala,na sex san davno zaboravija, od Alfreda jedino poznajem Hičkokovu religiju.
Mene jedino opterećuju seizmološke aktivnosti na klimavim nogama moga stola za kojim blagujem samo deset dana mjesečno i koji se toliko rasklima da me strah od svakog novog potresa koji bi mi moga mačku sa njokima onako vruću servirati u krilo pa da naposljetku opet ostanem gladan i zadovoljen“

„A onda nastavite, božemiprosti, onako seljački i prosto kao i do sada, vidim da ste jako zainteresirani za meteorologiju i da sve svoje frustracije ispoljavate kroz tu plemenitu znanost,možda i ja naučim nešto od Vas a uz to mi donosite svježi kapital kako bih ga oplodio!“
„Koji ste vi mačak, nisu Vam ni Niče ni Marx a pogotovo taj vaš Alfred do kolina s otvorenim ustima kako bi popušili Vaš smisao za samozadovoljavanje.“
„Molim!?“
„Koga molite?“
„Vas molim da nastavite.“
„A zašto ste me prekidali uopće?“
„Mislio sam da smo svršli s tim glupostima“
„Vi razmišljate dok svršavate?“
„A tu sam Vas čekao gospodine Markov da postanete opet provokativni ,dali vi uopće znate što je orgazam?“
„Znam ali niste mi dopustili da Vam objasnim do kraja nego ste me svojim pitanjima potpuno dekoncentrirali“
„Pa nastavite više za majku Božju!!“
„Ne spominjite mi majku!“
„Ohoho Vi ste umislilili da ste Bog!“
„Nisan ja ništa umislija samo iman traume iz djetinstva“
„Kakve traume?“

„Zamišljam da u Veljači pada snijeg. Danima. Obilan snijeg. Ne znam ni tko sam ni što sam a pogotovo gdje sam. Vani mećava. Nema struje. Kamin pucketa. Toplo je. Samo se čuje ulik vjetra. Mačke se seksaju do iznemoglosti. Za razliku od mog toplog doma na kojem se okreče jaganjac, na onom već navedenom kominu, koji pruža toplinu i odvaja od vanjskog svijeta. Čaše su pune krvi jaganjčeve. Ja orgijam unutra a mačke vani. Moj kučni ljubimac je pas a ne mačka. Sluša me. Obožava moj autoritet. Nije kao mačka, obično je pseto i sluša, a ljubav pruža puno iskreniju od mačke. Seizmološke aktivnosti ne osjećam u svom domu. Potpuno siguran da sutra ne moram izlaziti van tražiti mačke po kontejnerima, Ona (oprosti Smoje) i ja vodimo ljubav pogledom i pucamo od zdravlja,sreće i radosti.
U ostatku svijeta bonaca. Talijani su prožderali mačke koje su im izvezli Slovenci. Janez i Silvije nemaju što jesti niti se čime grijati. Merkelica je na zimovanju u Grčkoj a tamo ni sniga ni mačaka samo psi lutaju ulicama. U Garmišpartenkirkofenu sinoptička situacija ko i u Davosu isto nema sniga ali se mačke jebu po kontejnerima.. Svi vode kučiće i pudlice na zlatnim lancima po salašima.
U Pekingu,Seulu,Pjongjangu i Tokiju vlada nestašica pasa, vlada glad i vladaju tropske vručine……

„DOSTA! Vi ste ludi!!!!

„E moj Kolumbo upravo si otkrija Indiju za 350 kn plus PDV.
Pripazi ti radije na potrese, cunamije i slične stvari koje novinari puše.
Nemoj da ti ga odgrizu i probave zamišljajući mačku sa njokima!
Da ne svršiš ka Kaštelanske mačke sa njokima u Februaru, bez traga i glasa!
Baš kao što je Veljača neslavno ostala prikraćena za klitoris pa se sada ponosno predstavlja kao Februar tresući se i glumeći višestruke orgazme kako bi izbjegla onaj jedan jedini pravi orgazam od bar 10 stupnjeva Richterove ljestvice.“

Komentari