Najveći čovjekov san još od dana kada je stvarao crteže po spiljama, bilo je vinuti se u zrak i spoznati  novu dimenziju. Tada, najveći doseg da se približi toj dimenziji „ptičje perspektive“ bio je otići na rub  litice, na vrh planine itd. Raznorazni eksperimenti kroz povijest od Leonarda da Vincija, našeg Fausta Vrančića ali i mnogih drugih zanesenjaka koji su  neki završili tragično, pomogli su da ljudi još više se približe tom snu. Naravno među ljudima razvila se i   kolektivno mišljenje pod inačicom „ Da je Bog htio da čovjek leti, dao bi mu krila „. Ali kao što je ljudskom duhu svojstveno svojim inovacijama, svojom hrabrošću ali i ludošću učinili su da čovjek  vine u visine 1783. godine kada su braća Montgolfier vinuli se balonom na vrući zrak  i tako označili ostvarenja ljudskog sna te početak zrakoplovne ere.

Sad da vam malo objasnim zašto baš balon na vrući zrak je bio prva letjelica koja se uspješno vinula u zrak. Balon je „najprimitivnija“ letjelica, zato nije ni ikakvo čudo da se njime poletjelo prvi puta u zrak. Kako je već poznato balon funkcionira na razlici u temperaturi zraka unutar kupole tj. balona i vanjskog zraka.

Krenimo od samih početaka. Topli zrak je lakši od hladnog te njegove čestice teže širenju u prostoru tako da topli zrak teži biti „iznad“ hladnog. Pošto je ljudski rod već od davnina „izumio“ vatru, s vremenom kroz povijest je primjećivao da neke tvari koji se nađu iznad vatre npr. list kukuruza, sami dijelovi izgorina itd., jednostavno odlete neko vrijeme u zrak sve dok se ne udalji od izvora vatre. Naravno uskoro je čovjek primijetio sasvim slučajno na nekoj primitivnoj „vreći“  kada se napunila vrućeg zraka pokraj vatre da se vinula u zrak. Stoga dolazi 18. stoljeće i čovjek to primjenjuje u stvarnosti sa balonom na vrući zrak. Makar u početku letenja balonom dok su kao eksperiment bile domaće životinje jer ipak se nije znalo „kako je gore“ i može li čovjek gore preživjeti, uzrok letenja balonom se pripisivalo nepoznatim plinovima koji nastaju tijekom izgaranja, a ne razlici u temperaturi, stoga se na ložište vatre stavljalo „sve i svašta“ pa je užasno smrdjelo.

Naravno, kako je bilo u to doba vrlo rizično letjeti, francuski kralj Luj  htijući da se francuska nacija ponosi kao prva letačka nacija svakoj osobi koja bi poletjela u balonu dana je titula baruna mjesta prizemljenja. Zanimljivo da se i danas svi koji lete balonom, nakon prizemljenja također imenuju titulom balonaškog baruna od strane balon kluba što uz malu ceremoniju bude pravi doživljaj koji se ureže u sjećanje zajedno sa letom. Kao rezultat mnogih nesreći, izumom zrakoplova  balonaštvo zamire na neko vrijeme. Ali 60-ih godina 20. stoljeća balonaštvo ponovno dolazi na scenu kada izumom boljih, teško zapaljivih materijala koji čine samu kupolu postaje sigurniji let. Zahvaljujući brojnim eksperimentima po svijetu, ali najviše od strane SAD-a u Roswellu u Novom Meksiku. Može se pronaći poveznica između mnogo viđenja NLO-a na tom području i eksperimentima na tom području, naravno da to područje nije slučajno odabrano nego baš zbog najpovoljnijih vremenskih uvjeta za let balonom. Stoga smo mogli nedavno svjedočiti obaranje rekorda u najbržem slobodnom padu s najveće visine cca. 39 km Felixa Baumgartnera koji se odvio baš na tom području, ali to ipak zaslužuje temu za sebe. Zahvaljujući brojnim eksperimentima i napretkom tehnologije  danas baloni pripadaju sigurnijim letjelicama.

E sad se pitate možda kako sve to izgleda? Kakav je osjećaj leta s balonom? Kad ću reći da izgleda nerealno,sa malom dozu straha,osjećaj ugode, ljepote, divljenja, savršenstva, užitka stapanja sa slobodom u zraku tj. miješanje raznoraznih osjećaja zbog kojih let balonom ima takvu čarobnost.
Ali od čega se sastoji balon na vrući zrak? Kako izgleda? Da li je upravljiv? Balon na vrući zrak sastoji se od pletene košare sa drvenim dnom koja  je spojena sa čeličnim sajlama koje pričvršćuju sa kupolom tj. balonom. Među važnijim dijelovima balona je gorionik koji je spojen sa plinskim bocama koje su smještene u košari. Na vrhu balona postoji dio balona koji se može otvoriti tijekom leta sa uzicom koju kontrolira pilot što uzrokuje istjecanje vrućeg zraka iz balona te tako balon može ponirati, a da se ne čeka da se zrak unutar kupole ne ohladi.

Što se tiče samog leta najbolje doba dana je rano ujutro odmah poslije izlaska sunca ili kasno popodne, ali je bitno da se sleti prije zalaska sunca tijekom ljetnog razdoblja. Tijekom zimskog razdoblja najbolje razdoblje za let je čitav dan pošto zbog velike razlike u vanjskoj i temperaturi unutar balona troši se manje plina a i sam balon je „mobilniji“ i lakše je upravljat s njim.

Let započinje dolaskom sa kombijem i prikolicom u kojem je smješten balon na neku slobodnu površinu od kojih je najbolja travnata površina. Prvotno, mora se provjeriti prognoza vremena sa najvećom opaskom na smjer puhanja i brzinu vjetra. Na terenu to se provjerava puštanjem malog balončića na helij koji pokazuje smjer i brzinu leta dok se sam balončić ne izgubi iz vida u visini. Naravno ako vremenski uvjeti dopuste kreće se u pripremu leta. Iz prikolice se prvotno izvadi košara i fiksira se gorionik na nju,nakon toga kreće se u razvlačenje samog balona koji je smješten u samoj vreći. Nakon što se balon razvuče i rasprostri na tlu krene se sa napuhavanjem s običnim ventilatorom ali prvotno moramo učvrstit kupolu sa košarom koja je polegnuta na tlu,te kad se dovoljno napuni sa zrakom i dobije formu krene se sa napuhivanjem sa vrućim zrakom iz gorionika. Naravno kako se vrući zrak puni unutar kupole, kupola se polagano diže sa tla te zajedno sa košarom podigne se u vertikalan položaj te je tad balon spreman za let. Nakon ukrcaja putnika kreće se u let koji traje cca. oko sat vremena.

Balon je letjelica na koju vremenski uvjeti imaju najveći utjecaj, tako da balon ne leti u slučaju padalina, pojačanog vjetra i guste magle te naravno i noću. Vjetar od svih vremenskih pojava je najbitniji element kod upravljanja balonom. Balonom nije moguće upravljati u horizontalnoj ravnini (lijevo-desno) nego samo u vertikalnoj ( dizanje-spuštanje) koje se regulirala sa reguliranjem temperature vrućeg zraka unutar kupole. Tako da balon nije baš u potpunosti neupravljiv. Let balonom se planira prema prognozi vremena s naglaskom na brzinu i smjer puhanja vjetra tako da otprilike se može odrediti mjesto slijetanja. Dobar pilot će procijeniti smjer puhanja vjetra i donekle može korigirati smjer leta jer na različitim visinama pušu vjetrovi različite brzine i smjera te može odabrati brzinu i smjer koji mu najviše odgovara. Balonu najviše smeta nestalan vjetar što po brzini i smjeru jer balon nije konstruiran za takve sile koje se stvaraju kod nestalnih vjetrova.

Tijekom leta opasni su udari vjetra i tzv. „zračne škare“. Balon se kreće sinkronizirano s vjetrom koji puše na tom dijelu visine,ali kada tijekom leta osjeti u košari vjetar znači da je balon ušao u drugu zračnu masu i taj vjetar će se osjetiti dok balon ne dobije brzinu i smjer okolnog zraka. Udari vjetra,a pogotovo zračne škare mogu biti vrlo opasni jer mogu deformirati kupolu i istisnuti vrući zrak iz kupole te još dodatno ugasiti plamenik,tako da pilot mora smireno i velikom brzinom pravilno reagirat da ne dođe do nekontroliranog poniranja.
Zračne škare i udari vjetra mogu se očekivat  kod vjetrovitog vremena iza nekih prepreka (brežuljka,kuće,šume…).

Još jedna potencijalna opasnost za let predstavlja termika tj. termički stupovi. Termički stupovi nastaju zbog nejednakog zagrijavanja zemljine površine te tako sam zrak koji „dobiva“ toplinu od površine se nejednako zagrijava pa je u nekom dijelu topliji od okolnog hladnijeg zraka te se diže uvis kao stup,a na kraju tog stupa mogu nastati oblaci kumulusi. Termika prestavlja „raj“ za ultralake letjelice jer na temelju toga love veće visinu, ali za balon komplikaciju zbog nemogućnosti kontroliranja visine. Ako termika uhvati balon treba pustiti da se balon odigne u zrak,ali sa izuzetno bitnom stavkom da se održava temperatura unutar kupole kako nebi ostao hladan zrak unutar kupole jer tijekom izbacivanja balona iz termika  završilo bi  nekontroliranim spuštanjem.

Naravno, izuzetna opasnost za balon kao i za druge letjelice predstavlja oblak kumuluninbus koji može izazvati fatalne posljedice,stoga je uvijek pametno ne polijetati ako postoji bilo koja naznaka mogućnosti formiranja olujnog oblaka. Ako se sam oblak počne formirati, ili formira tijekom leta pilot treba što hitnije tražiti lokaciju za slijetanje da se balon spusti na sigurno na zemlju.

Komentari