Sunday, May. 31, 2020

Uzrok misterioznog svjetla na Dinari? Albedo ili?

Autor:

|

23.02.2013

|

Kategorije:

Uzrok misterioznog svjetla na Dinari? Albedo ili?

KOLUMNA DEJANA HORVATEKA

Pretpostavljam da su mnogi saznali za  slučaj iz medija o svjetlosnoj krškoj udubini na Dinari. Vrlo je zanimljivo kako usred noći i to usred prostora udaljenog od ljudskog naselja,dvojica planinara  primijete udubinu koja svijetli i to bez vidljivog izvora svjetlosti što je naravno zaintrigiralo maštu mnogima a moram priznati da i meni samom. U međuvremenu  se postavila mnoga pitanja poput „ Koji je uzrok svjetlosti?“, „ Zašto svijetli baš tamo?“, „ Da li je to djelovanja čovjeka, prirode ili možda izvanzemaljaca ili drugih bića?“ itd. Ali da više ne duljimo sa pričom, krenimo redom o navedenom događaju te prvotno preporučujem navedeni LINK.

Smatram da sam događaj ima objašnjenje, pa stoga počnimo sa krivcem zvanim albedom. Što je albedo uopće?

Albedo predstavlja broj koji pokazuje moć reflektiranje svjetlosti s tijela koje samo ne svijetli a izražava se u postocima od 0 % do 100 %, tako da potpuno crno tijelo ima moć reflektiranja 0 % a potpuno bijelo 100 %. Svjetlost sama po sebi može imati više izvora kao što je Sunce, Mjesec, javna rasvjeta itd.,ali vrijedi generalno pravilo da je albedo u prirodi posljedica direktne(zrcalne) i difuzne(raspršene) refleksije svjetlosti  koja može biti različitog postanka.

Sama refleksija ovisi o mnogim faktorima poput kuta upada Sunčevih svjetlosnih zraka       npr. ( albedo je manji kad  Sunce se nalazi visoko na horizontu dok je veći kad je Sunce nisko nad horizontom što ovisi o dnevnom hodu Sunca, ali imamo i vrlo bitan čimbenik godišnjeg hoda Sunca zbog kojeg također se mijenja kut upada Sunčevih zraka), važno je spomenuti  i faktor  vlažnosti podloge (kod veće vlažnosti tvari albedo je manji zbog jake apsorpcije svjetlosti u tankom sloju vode te svjetlosne totalne refleksije u vodenoj opni). Postoje još mnogi drugi faktori poput broja čestica u zraku ( ako ima više čestica u zraku, refleksija svjetlosti od podloge bit će manja jer se dio svjetlosti prethodno  reflektira od samih čestica), bitna je naoblaka  (apsorbira dio svjetlosti, dio propušta a jedan dio reflektira) , bitan je reljef jer  utječe također na reflektiranje svjetlosti ( prisojna i osojna strana, nagib terena koji može uzrokovati koncentriranje reflektiranja svjetlosti u neku točku ili reflektiranje natrag u nebo,…) itd.

Ali jedan od bitnih faktora je podloga na koju svjetlost pristiže, tako da će jedan dio svjetlosti apsorbirati a jedan dio svjetlosti reflektirati.

Sunčeva svjetlost koja dospije do površine Zemlje, probijajući se kroz atmosferu dolazi do heterogene površine. Kako se Zemljina površina sastoji od površine vode (79 %), te površine kopna (21 %) koje se sastoji od pustinja, biljnog pokrova, snijega i leda, poljoprivrednih površina, gradova itd., tako svjetlost dolazi do vrlo heterogene podloge što ima vrlo različite učinke na moć  reflektiranja svjetlosti. Naravno  dio Sunčeve energije koji se odbije od Zemljine površine i dijelova atmosfere natrag u svemir je izgubljen za naš planet.

Slika 1: Postotak albeda ovisno o podlozi
http://img855.imageshack.us/img855/4161/albedoa.jpg

A u kojem postotku podloga reflektira svjetlost?

Podloga svježeg snijega ima najveći albedo i to u vrlo velikom postotku koji se kreće od      80 %-90 %, dok primjerice stariji snijeg te snijeg koji  kopni ima vrlo širok raspon varijable reflektiranja od 30%-70% ,ovisno o količini vlage koju sadrži u sebi. Izrazito bitna su i vodena područja koja čine većinu Zemljine površine može sadržati o10%-60% albeda.                ( Zanimljivo je spomenuti da  vodene površine gledane iz svemira su tamnija zbog povećane apsorpcije svjetlosti). Oblaci, ovisno o vrsti oblaka također ima širok raspon albeda od samo 5% do čak 80% što je vrlo širok interval ( ako je oblak tamniji ili deblji kroz njega će se Sunčeva svjetlost teže probiti nego kroz svjetliji ili tanji oblak).  Primjerice i zelene travnate  površine sadrže i do 30% albeda dok kultivirane poljoprivredne površine ( ovisno o vrsti kulture)  sadržavaju i do 25% albeda, te druge biljne zajednice poput šuma  i do 20% albeda (ovisno o vrsti drveća koja sačinjavaju šumu). Pustinjska područja karakterizira 25% albeda, dok krška područja  nešto veći postotak od 30 %.

Naravno kao što je čovjekov utjecaj vrlo bitan klimatski faktor tako i sam čovjek utječe na albedo mijenjajući izvornu površinu. Primjerice gradovi kao cjeline sadrže 10%-20% albeda, asfaltne površine i do 10%.Sami krovovi kuća sadrže različiti postotak albeda od tamnijih koji imaju skromnih 18 % pa do svjetlijih koji imaju vrlo veliku moć odbijanja od čak 50%. Zaključno gledano prosječni Zemljin albedo iznosi oko 30 %.

Gledajući prethodne podatke vrlo lako je doći do zaključka „što je tijelo svjetlije, veći je albedo, dok obrnuto sa tamnijim tvarima on se smanjuje“. To pravilo možemo i sami osjetiti tijekom vrućih ljetnih mjeseci kada je uvijek preporučljivo nositi svjetliju odjeću, baš iz razloga da barem na taj način donekle  zaštitimo od povećanog utjecaja Sunčevih zraka.

Dodatno, zanimljivo je istražiti albedo na svjetskoj razini i utvrditi razloge različitog stupnja albeda .

Slika 2: Prikaz albeda na svjetskoj razini
http://imageshack.us/a/img267/6091/94865591.jpg

Najveći albedo na svjetskoj razini imaju snježne i pustinjske površine iz razloga što sadrže visok s albedo,  radi se o vrlo prostranim područjima, što je lako uočljivo na karti. Kao što je već navedeno crvena boja prestavlja velik albedo dok  plavo- ljubičasta pojavu bez albeda ili vrlo nizak albedo.

Tako područja Rusije, Skandinavije, Grendlanda Kanade i Aljaske imaju visok albedo zbog snježnog pokrivača. Zanimljivo je uvidjeti kako u Europi s obzirom na istu geografsku širinu granica snježnog pokrivača ide sjevernije a objašnjava se djelovanjem zapadnih vjetrova koji pušu smjerom zapad-istok i tako donose topliji zrak sa Atlantika, dok sa Sjevernom Amerikom nije to slučaj zbog hladnih vjetrova iz unutrašnjosti kontinenta, ali zbog reljefnih barijere Kordiljera smanjen je maritimni utjecaj na unutrašnjost Amerika. S obzirom da je snježna podloga vrlo važan faktor govori i podatak da albedo u umjerenim širinama na sjevernoj hemisferi tijekom godišnjih doba najviše varira, dok primjerice na južnoj hemisferi albedo kopna neznatno varira tijekom godišnjih doba zbog nedostatka snijega kao podloge.

Možemo uočiti kako pojas pustinja koje se proteže od unutrašnjosti Kine preko Tibeta, Arapskog poluotoka te nastavlja na Saharu također ima velik udio albeda premda je površina drugog sastava tla. Lako je uvidjeti da postoje i druge lokacije  visokog albeda poput jugozapadnog dijela SAD-a te unutrašnjosti Australije gdje također karakterizira pustinjska područja. Ali vrlo zanimljivo je primijetiti  „mini“ lokacije visokog albeda poput područja Alpa u Europi gdje se sa glečera reflektiraju velike količine svjetlosti.

Primjećujemo i udio manjeg albeda s obzirom da na površine manje moći reflektiranja svjetlosti. Područja koja karakterizira manji albedo su dio Azije uz obalu, Indoneziju, veći dio Europu te Srednju i Južnu Ameriku i Afriku južno od Sahare. Navedeni  dijelovi svijeta sastoji se od prašuma (apsorbiraju više svjetlosti tako da gledano iz svemira to područje izgleda tamnije), travnatih zajednica, poljoprivrednih površina…

Možemo zaključiti da sjeverna hemisfera ima veći udio albeda baš iz razloga što ima veći udio snježnog pokrivača tijekom hladnog dijela godine, ali i veći udio kopna kojeg karakterizira heterogena podloga različitog s albeda. Dok na južnoj hemisferi imamo veći udio vodene površine koja apsorbira više svjetlosti negoli samo kopno. Dodatna napomena da na ovoj karti nije obuhvaćen albedo Antarktike koja uz Arktik spadaju pod područja najvećeg  albeda na svijetu .

Uzrok svjetleće udubine na Dinari?

Osobno smatram da je albedo odgovoran za izvor svjetlosti u krškoj udubini, premda u početku sam smatrao da je posrijedi neki drugi uzrok, ali malo bolje promišljajući o događaju, ipak sam došao do nekih zaključaka.

Krška udubina promjera 5 metara i dubine 3 metara koja svijetli uočena je na Dinari koja je u tom trenutku prekrivana sa snježnim prekrivačem. Tijekom noći vladali su idealni atmosferski uvjeti sa  vedrinom i mjesečinom (Mjesec u prvoj četvrti) te malom količinom čestica u zraku koje bi apsorbirale Mjesečevu svjetlost. Iz navedenih uvjeta možemo slobodno zaključiti da nije bilo neke veće prepreke između izvora svjetlosti (Mjeseca) te snježne podloge, što je omogućilo povišeni albedo na Dinari. Sa činjenicom da je udubina bila šira nego duboka, te s obzirom na svoj oblik i lokaciju koja je određivali kut upada Mjesečevih zraka, smatram da sa okolnih snježnih podloga svjetlost se reflektirala uz koncentraciju  svjetlosti na snježnu plohu unutar krške udubine te tako još dodatno pojačala  efekt albeda u odnosu na okolni prostor što je rezultiralo sa pojačanom svjetlošću iz udubine. Ali to ne podrazumijeva da su i ostale okolne krške udubine na Dinari također trebale biti izvor svjetlosti nego jednostavno  poklopilo se više uvjeta što je uzrokovalo rijedak prirodni fenomen.

Sa navedenim uvjetima i situaciji, planinari su se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme te svjedočili jedinstvenom prirodnom fenomenu i dodatno fotografijom zabilježili. Vjerujem da kretanjem Mjeseca po nebeskoj putanji u nekom trenutku tijekom noći količina svjetlosti iz udubine dosegla bi vrhunac te s vremenom  počela jenjavati, a kasnije svjetlost bi i nestala.

Uzbuđenje planinara je sigurno bilo na visokom nivou, jer uživo prisustvovati tako lijepoj i misterioznoj prirodnoj pojavi vjerojatno je bila samo nagrada prirode upornim planinarima koji su u noći i teškom pristupačnom snijegom zametenom terenu trudili stići do svog odredišta na Dinari.

Na završetku kolumne htio bi prikazati još jedan dobar primjer efekta albeda  gledanog iz satelitskih snimaka jugoistočnog dijela otoka Paga koji karakterizira vrlo oskudna vegetacija i krška podloga koja sadrži i do 30% albeda. Tako možemo uvidjeti da kamena krška podloga najviše „bliješti“ dok zeleni pojasevi otoka Paga više apsorbiraju samu svjetlost, tamniji su od kamene podloge i bolje vidljivi iz visina. Možemo isto zaključiti i po vodenim površinama gdje je zanimljivo uočiti kako plići dio mora  reflektira više svjetlosti nego duboki dijelovi, tako možemo pretpostaviti da u svjetlijim dijelovima svjetlost dolazi do dna mora te se reflektira.

Slika 3: Jugoistočni dio otoka Paga
http://imageshack.us/a/img4/4541/65697236.jpg

Ostale kolumne Dejana Horvateka pročitajte OVDJE.

Fotografije neobičnog fenomena na Dinari Foto: Ivan Zebić – Klepton)

http://imageshack.us/a/img203/2139/di01.jpg

http://imageshack.us/a/img18/6656/di02b.jpg

http://imageshack.us/a/img405/6656/di02b.jpg

http://imageshack.us/a/img835/6246/di03.jpg

Komentari

Share This Article

Related News

ANALIZA: Superćelijski oblak pred Splitom (FOTO, VIDEO)
Snažna pijavica pogodila Supetar i načinila veliku materijalnu štetu (FOTO, ANALIZA)
Tople ljetne noći: Fenski učinak bure

O Autoru

Dejan Horvatek