Superćelijske oluje karakterizira kružeći, cilindrični vrtlog zraka koji se uzdiže od tla, a poznate su također pod nazivom mezociklon. Ne samo da opasno zvuči, ove pojave u atmosferi znaju proizvesti vizualno vrlo zastrašujuće ali atraktivne figure.

Svako ljeto, još od 2009. godine, američki fotograf Mitch Dobrowner i vodič Roger Hill voze se Velikom nizinom i drugim ravnicama SAD-a u potrazi za ovim silama prirode. Kada ih pronađu, Dobrowner se prima svoje foto opreme i ovjekovječuje u crno-bijeloj tehnici ove zadivljujuće prirodne motive.

– Upravo sam prije nekoliko dana lovio oluju i kada je stigla do mene, sam sam sebi rekao “Je li moguće da je ovaj prizor stvaran, ovakvo što nikada do sada nisam vidio” – rekao je Dobrowner.

Za razliku od fotografija na čijim motivima prevladava kaos nakon oluje u vidu uništenih kuća i prirode, na Dobrownerovim fotografijama naglasak je na prirodnoj ljepoti oluja na svom putu prema “neosvojenom” području.

– Ne volim vidjeti štetu koje ove oluje znaju ostaviti za sobom. Kada prolaze naseljenim područjem onda zna biti pravog kaosa. Ovako, izvan civilizacije jednostavno mogu spokojno uživati u njihovoj ljepoti – kazao je Dobrowner.

Fotograf je usporedio životni vijek oluje sa životom čovjeka:

– Kada se tek formira, to je popust rođenja. Tada počne sazrijevati i često se ponaša iracionalno, baš poput djeteta ili tinejđera. Tada, u određenom trenutku, formacija se pretvori u superćeliju i doživljava svoju punu “odraslost”. Nakon što pokaže sve što ima, počne slabiti i konačno potpuno nestane – objasnio je.

Pronaći oluju nije lagan zadatak, čak i uz modernu tehnologiju. Dobrowner i Hill pomno prate meteorološke radare i pokušavaju se naći na pravom mjestu u pravo vrijeme, no ta vožnja često traje satima.

– Obično sam na terenu dva tjedna i prođem 5000 do 7000 milja – dodao je.

Svi Dobrownerovi uratci su digitalni jer mora reagirati brzo kada se nađe na pravom mjestu. Pri fotografiranju gleda formaciju u cijelosti, no pokušava i uhvatiti dobar trenutak. Možda je to početak tornada, zraka sunca, ili munja.

Većinu vremena Dobrowner i Hill su na sigurnoj udaljenosti od oluje. Međutim, nekada to nije baš tako.

– Nekad se situacija mijenja na način da mi više ne lovimo oluju, nego ona lovi nas! – rekao je Dobrowner.

– Da bi uistinu razumjeli kako je stajati “lice u lice” sa superćelijskom olujom, morate to doživjeti na vlastitoj koži. No sljedeća najbolja stvar je fotografija i to isprintana. Mnogo više nastojim da ljudi vide moje fotografije u isprintanom obliku nego u digitalnom, jer ljudi u galeriji pogledaju u miru svaku pojedinu fotografiju, hodajući.

Želim da ljudi uspore pred svakom fotografijom jer upravo tako to izgleda kad se nalazim pred olujom. Susresti se uživo s ovim fenomenima za mene je nešto gotovo iracionalno lijepo i zadivljujuće – povjerio se Dobrowner.

Izvorni tekst na: www.wired.com

• 
  Kansas, 2009
• 
  South Dakota, 2010
• 
  Wyoming, 2010
• 
  Oklahoma, 2009
• 
  North Dakota, 2011
• 
  Wyoming, 2009
• 
  New Mexico, 2010
• 
  Wyoming, 2009
• 
  Texas, 2009
• 
  South Dakota, 2011
• 
  Minnesota, 2010
• 
  Colorado, 2010

Komentari