Na Jahorini ni ove zime nije neodostajalo snijega FOTOREPORTAŽA
Piše & foto: SILVIO MARCUS MILANKO
Čim se ukaže malo slobodnog vremena, misli odmah počnu tražit novu destinaciju. Ovaj put je na red došla Jahorina!
Jahorina je planina u susjednoj BiH. Jedna od najpoznatijih zimskih turističkih atrakcija na ovim prostorima. Najviši vrh Jahorine je Ogorjelica. Nadmorska visina iznosi 1916 metara nad morem.
Među ljudima najpoznatija asocijacija na Jahorinu su svakako XIV. Olimpijske igre koje su održane davne 1984. godine.
Mnoštvo blagih padina, “zimska” klima te blizina Sarajeva učinile su Jahorinu destinacijom primamljivom za sve one željne adrenalina, kao i uživanja u zimskim sportovima, planinarenju ili samo boravku negdje u prirodi. Jahorinu posjećuju i stari i mladi kao i školske skupine.
Iako je ova zima u mnogim područjima bila izrazito siromašna snijegom, to se za Jahorinu ne može reći. U razgovoru s lokalnim ljudima rekli su da je ova zima bila vrlo dobra.
Snijega je bilo dosta, a temperatura zraka ne tako niske, što je pogodovalo zaljubljenicima u zimske radosti.
Mene je dočekalo nekih prosječnih 20ak cm snijega. Ovisno o području snijega je bilo i oko pola metra a u nanosima i više. U nižim predjelima je snijega bilo osjetno manje.
Temperatura zraka su dnevne zbog utjecaja jugozapadnog vjetra bile u plusu, dok bi zbog noćnog ohlađivanja zraka išle u „minus“. Zbog tog se snijeg danju brzo topio dok bi se noću smrzavao stvarajući tako ledenu koru.
Uz obilje sunca, vrijeme se kratilo istraživanjem planine. Poprilično smo se iznenadili kako vrijeme može biti pitomo s obzirom da se nalazimo u prvom dijelu ožujka a i vrijeme u planinama često zna prkositi zakonima prirode. To se i dogodilo u večernjim satima nedjelje.
Iako je dan započeo u sunčanom tonu, već u sumrak se spustila gusta magla.
Ubrzo je počeo padati zrnat snijeg. To je trajalo nekih sat vremena.
Nakon tog se magla razišla i lagano je propadao snijeg. Niti to nije dugo potrajalo pa je već do jutra opet bilo vedro.
Kad se čovjek nađe negdje gdje se osjeća ispunjeno, gdje u sebi osjeća da je to “to”, tad i vrijeme brzo proleti. Tako su i moji dani na Jahorini prošli i prije nego sam pomislio da moram kući.
Ono što nosim s te planine je zadovoljstvo sto me tako ljepota ugostila. Dala mi je svoju zemlju, svoje nebo, svoje vrijeme i svoju ljepotu. Svatko tko jednom posjeti to mjesto poželjet će da se vrati opet. I samo još nešto za kraj, ako želite 100% uživati u Jahorini tad definitivno morate ostavit fotoaparat doma.